Jedna soba za sve potrebe roditelja i djece
Izvor, foto: Dan
Autor: Mirjana D. Popović
Porodica 35-godišnjeg Salija Ahmetovića jedna je od 16 takvih koje preživljavaju stiješnjene u prostoru barake bivšeg preduzeća „Prvoborac” u Dobroti. Svaka porodica ima od četiri do šest članova i mahom svaka živi u jednoj prostoriji, uz zajednički sanitarni čvor.
Sobe su napravljene od nekadašnjih kancelarija, a toaleti su van objekta, izgrađeni prije 15 godina humanitarnim sredstvima iz Italije, u vrijeme kada su u baraci živjeli i raseljeni sa Kosova i Metohije.
Baraka je spojila nekoliko generacija, prvobitno su tu stanovali radnici „Komunalnog”, a kako im se koji od sinova ženio, tako su pored stare barake dograđivali svoja porodična gnijezda i sada u krugu „Prvoborca” ima još nekoliko malih prizemljuša.
Sali sa suprugom i troje djece, koja pohađaju peti, sedmi i deveti razred Osnovne škole „Narodni heroj Savo Ilić”, živi u jednom sobičku, koji im je i kuhinja i trpezarija, dnevna i spavaća soba.
-Kad čeljad nijesu bijesna, ni kuća im nije tijesna-kaže narodna poslovica, ali ovako familija Ahmetović (ranije Sinajaj) živi već u trećoj generaciji.
Sali, koji je rođen u Kotoru, ovdje živi 28 godina. Prije njega u istom prostoru živjeli su i njegovi roditelji. Državljanin je Crne Gore, kao i većina stanovnika „Prvoborca”, ali za njega i za sve ostale nema adekvatnog smještaja, kakav priliči civilizaciji 21. vijeka.
– Živimo svi u jednoj sobi, preživljavamo od moje plate od 150 eura, koju primam u „Komunalnom”, gdje sam zaposlen po ugovoru na mjesec dana, kao i od socijalne pomoći, MOP u visini od 200 eura.
Jedan period u vrijeme pandemije nijesam radio, dobio sam otkaz, jer nije bilo posla, ali evo, na moju sreću, sada su me ponovo primili. Lakše je što ne plaćamo komunalije, ali plaćamo struju.
Ne fali nam hrane, imamo i odjeću i obuću – uvijek dobijemo nešto od toga od Ilka Marovića iz kotorskog Crvenog krsta, nama nedostaje jedino stan, da riješimo stambeno pitanje, da djeca imaju krov nad glavom i uslove za odrastanje i učenje-kaže Sali.
Zahvalan je menadžmentu OŠ „Savo Ilić” koji je za njegovu djecu, školarce, obezbijedio tablete, kako bi tokom pandemije i režima zdravstvene zaštite mogla da prate „onlajn” nastavu (imaju dva, pa sestre svoje tablete pozajmljuju bratu).
Sve druge porodice bile bi presrećne da imaju malo veći prostor za boravak, navikli su oni na skroman život i nijesu tako zahtjevni i bilo bi dobro da im lokalna uprava obezbijedi smještaj kakav zaslužuju.
Sličan objekat za socijalno ugrožene je već izgrađen u Donjoj Lastvi, pa bi bilo lijepo da se krene u pravcu takve dobre prakse.
