“Trag ženske borbe” u Dvorcu kralja Nikole
Izvor, foto: Barinfo
Autor: Vesna Šoškić
“Trag ženske borbe” naziv je multimedijalnog umjetničkog programa, sinoć otvorenog, u Zavičajnom muzeju Dvorca kralja Nikole u Baru, kojim je na nov i originalan način prikazana borba žene za slobodu i prava kroz vrijeme, ali i za bolje i zdravije društvo.
Predstavljeni su radovi u različitim tehnikama ( fotografija, slika, skulptura, ilustracije) četiri barske umjetnice – Maje Čakalović, Nade Vojinović, Nede Popović i Tanje Sekulić, a u središtu izložbe bio je i glumački performans na istu temu, koji je izvela mlada glumica Milica Šćepanović, uz muzičku pratnju Andree Siništaj.
Postavku je otvorila autorka, kustoskinja Zavičajnog muzeja Draginja Radonjić.
-“Trag ženske borbe” je umjetnički osvrt na istorijsku temu – žena, njena sloboda, borba za prava i nastojanje da odgovori svim obavezama koje se od nje očekuju. Izabrane su četiri barske umjetnice koje svojim životom i stvaralaštvom izlaze izvan okvira klišea, ne libeći se da pokažu svoje tajne želje, ali i nezadovoljstvo društvom u kojem žive.
Ideja je bila da predstavimo barske umjetnice koje su svojim stavom, načinom života i aktivizmom, posebne. One se izražavaju u različitim medijima, ali sa istim, ženskim senzibilitetom i jačinom svog stava, slobodoumno i samosvjesno.
Spojili smo sliku, fotografiju, skulpturu i ilustraciju, sa akcentom na performas, u kojem je glumica ispričala koje su sve obaveze žene, koliko ona želi da bude uspješna i da se dopadne društvu, posebno u našem tradicionalnom, pa i patrijarhalnom društvu-kazala je kustoskinja Zavičajnog muzeja Draginja Radonjić.
Nada Vojinović, profesorica engleskog jezika i književnosti, petnaest godina se bavi fotografijom, kroz koju želi da poruči, prvenstveno ženama, da stvaraju zdravije društvo.
-Inspiraciju crpim iz svakodnevnog života, od razgovora sa ljudima, do filma, serije, muzike, a posebno iz ličnog života, i života žene , njenih želja i istrajnosti u borbi za slobodu-kazala je za Radio Bar i Bar info-Nada Vojinović, koja je objasnila i svoj projekat “Normalizujmo normalna tijela”, koji slavi prirodan izgled ljudi.
-Kroz tu ideju pokušavam da predočim ljudima da bi trebalo da prihvate sebe sa svim svojim karakteristikama, da se ne utapaju u kalupe nametnute od nekih industrija, već, jednostavno da budu svoji-naglašava umjetnica.
Tanja Sekulić, koja je završila Pomorski fakultet, a potom diplomirala Slavistiku na pariškoj Sorboni, odvažna je u likovnom izrazu i u svom književnom djelu, ali i ličnom životu.
-U slikarstvu me najviše interesuje portret, to je ono gdje se najbolje izražavam, takođe, aktovi, posebno muški. Žene su te koje su najčešće ‘objekat’, a ja u svojim radovima muškarce smještam u ‘objekat’, i ponašam se prema njima onako kako se oni ponašaju prema ženama, a to je prilično neodgovorno.
Zbog toga mi se veoma sviđa ova izložba, jer je posvećena ženi, a jedan dio moje postavke ja posvećujem djevojčici koja je prije par dana silovana u Podgorici. To je strahoviti problem o kojem smo čuli veoma šture informacije u medijima.
Zamislite, u XXI vijeku, usred Podgorice, djevojčicu od devet godina silovao je komunalni policajac. To drastično pokazuje kakvi smo i na kom nivou je naše društvo-kazala je Tanja Sekulić, koja je dugo živjela u Parizu, u Francuskoj, gdje se žene mnogo bolje tretiraju nego kod nas, odnosno, žena je, kako je istakla, ispred svih i ispred svega u ovoj evropskoj zemlji.
-Živjela sam, osim u Francuskoj, i u mnogim drugim zemljama, putovala, jer sam željela da istražujem sebe , a sada želim da svoja iskustva, i dobra i loša, prenesem na mlađe generacije kod nas, posebno đevojčice, uvijek sam na strani žene, da ih ohrabrim, jer je ovdje odrastanje , posebno ženskog đeteta veoma teško, sa surovim normama koje važe za njih, ali ne i za muškarce.
Nadam se da ću ja biti tačka prema kojoj će se okretati djevojčice i mlade žene, i govoriti ‘kada je mogla ona, mogu i ja-poručuje Tanja Sekulić, čije je drugo polje umjetničkog izraza i interesovanja – portret afrofrancuskih muškaraca.
Više upečatljivih radova sa portretima crnaca, koje je Tanja sretala u francuskoj metropoli u vozovima i metroima, skicirajući njihova lica koja, nakon teškog radnog dana, očitavaju tugu i strahotu života van svoje zemlje i svog tla, publika, takođe može vidjeti na ovoj postavci.
Osim radova Nade Vojinović i Tanje Sekulić, podjednako zanimljive su i ilustracije Nede Popović, kao i skulpture Maje Čakalović – maske, nakit i korseti, koji nam pričaju vječitu storiju o fascinaciji ženskom ljepotom i ukrašavanjem, ali i o raskidanju sa okovima tradicije.
U središtu ovog multimedijalnog i originalnog umjetničkog programa bio je glumački performans u službi iste teme, koji je izvela mlada dramska umjetnica Milica Šćepanović, uz pratnju na gitari, Andree Siništaj.
-Uvijek je aktuelna tema o ženi, njenim pravima, statusu i borbi. Ono što sam rekla u ovom dramskom monologu, to zaista i mislim – želim da sam jednaka sa svima u prostoriji, a u nekim trenucima se ne osjećam tako. Iako često čujemo da žene jesu ravnopravne sa muškarcima, mislim da činjenice govore drugačije, i da nije uvijek tako, jer još uvijek moramo da se borimo za svoja prava-kaže Milica Šćepanović.
Izložba “Trag ženske borbe” planirana je bila za 8. mart – Međunarodni dan žena, ali je odložena zbog epidemioloških mjera. Publika je u Dvorcu kralja Nikole može pogledati i narednih petnaestak dana.
