Biti pilot znači znanje, vještina i – način života
Izvor: Avioportal.me
Redakcija Avioportala je razgovarala sa mladim pilotom, kapetanom Nikolom Pavlićevićem.
U nastavku možete pročitati zanimljive detalje o tome kako se prave prvi pilotski koraci, koliko je jaka želja za letenjem, koliko jači morate biti od prepreka i odricanja koja vas prate i zašto je važno raditi na sebi.
Koliko ste dugo u vazduhoplovstvu ? Kada se javio Vaš prvi san o letenju i kakav je bio sam početak?
-Prije svega, želio bih da se zahvalim na prilici da o pilotskom pozivu pišem za Vaš portal i da kroz odgovore na postavljena pitanja pokušam da predočim složenost i specifičnost profesije u kojoj sam se pronašao.
U avijaciji sam od 2010, prve korake napravio sam kao student-pilot u Vršcu, a snovi o avijaciji datiraju još od djetinjstva. Početak, kao i svaki, podrazumijeva ogroman rad, svakodnevno angažovanje i velika odricanja, ali želja da ispunim dječačke snove me je motivisala da sa lakoćom savladam sve što me je čekalo.
Zašto ste se opredijelili baš za Vazduhoplovnu akademiju u Vršcu i kako izgleda školovanje na ovoj akademiji? Da li biste preporučili ovu školu i zbog čega?
-Vazduhoplovna akademija i sam grad Vršac imaju dugu, nadaleko poznatu tradiciju, vezanu za obrazovanje i stvaranje pilota. Impozantna istorija same Akademije, posvećenost i nesebično zalaganje profesionalnog osoblja doveli su do toga da se u Vršcu od 1954. obuči više hiljada pilota, kako iz zemalja regiona, tako i iz svijeta.
Akademija u Vršcu jedna je od rijetkih koja posjeduje sopstveni aerodrom sa kontrolnim tornjem. Moderna flota, kvalifikovani instruktori teorijske obuke, iskusni instruktori letenja, vazduhoplovni mehaničari i administrativno osoblje kreiraju izvanrednu okolinu za obuku i rad.
Iz ličnog iskustva, a i slušajući utiske svojih kolega, mogu da posavjetujem sve buduće pilote da je ova Vazduhoplovna akademija kvalitetan izbor.
Znamo da je svako usavršavanje spoj teorije i prakse. Pa, kako izgleda put od teorije do prakse za jednog studenta, kasnije pilota? Kako je izgledao Vaš prvi samostalni let?
-Sama obuka počinje usvajanjem teorijskog dijela, a to je odlična priprema jer student- pilot već na samom početku usvaja sva potrebna znanja neophodna za dalje korake i sam let. Letenje je kompleksno i zahtijeva postavljanje čvrstih temelja kroz detaljno usvojen teorijski dio obuke.
Prvih šest mjeseci posvećeno sam izučavao teoriju i ulagao veliki trud da što kvalitetnije savladam sve segmente obuke, jer sam znao da ću jedino na taj način biti spreman za letački dio koji svi piloti željno iščekuju.
Naglasio bih da je na Akademiji izražen visok nivo discipline u dijelu letenja. Pored svih neospornih emocija instruktori u kontinuitetu održavaju visok nivo profesionalnosti i nikad ne odstupaju od istog.
Upravo je to ono što Vazduhoplovnu akademiju u Vrscu čini renomiranom ustanovom koja je na visokom glasu u svijetu avijacije. Dugoiščekivani prvi samostalni let na aerodromu Vršac bio je potvrda napornog rada, posebno i neponovljivo iskustvo, početni podvig i najava uspješne karijere.
Svaka akademija ili škola za pilote ima neku svoju tradiciju u obilježavanju prvog samostalnog leta. U Vršcu kolege piloti, svi koji su tog dana na aerodromu, dočekuju polaznika pri izlasku iz aviona da ukažu priznanje na dobro poznat način.
Ukoliko taj čin izostane na aerodromu, čestitke usleđuju pri prvom susretu, pa makar to bilo i u gradu. Cijeli proces obuke do ostvarivanja prvog samostalnog leta zapravo je samo uvod i blaga ilustracija onog što tek slijedi u ‘’velikoj’’ avijaciji.
Kakvi su to napori i odricanja od svakodnevnih navika koje zahtijeva pohađanje Vazduhoplovne akademije?
-Agilnost, zalaganje i vanredna upornost prate sami tok obuke i to su enormni izazovi, posebno za mladog čovjeka koji nije uvijek spreman da se distancira od svega i skoncentriše isključivo na letački poziv.
Međutim, nevjerovatna želja da upoznam i savladam osnove avijacije, stavljala je po strani sve druge potrebe, i vrlo brzo postala cilj od kojeg nisam želio da odustanem.
Kako izgleda jedan radni dan pilota aviokompanije? Takođe, da li postoji određena doza straha prije ulaska u pilotsku kabinu ili je pak taj adrenalin samo još jedna potvrda da ste odabrali pravi životni poziv?
-Radni dan pilota počinje već kod kuće, provjerom meteo uslova i planova za let, kako bi sve bilo spremno za obavezan briefing sa posadom.
Pored toga, neophodno je obaviti dodatne razgovore sa posadom, vezano za status aviona, rute, visinu na kojoj će se letjeti, moguće turbulencije u toku leta, alternativne aerodrome, specijalne procedure i sve drugo što se smatra značajnim za taj letački dan.
Nakon briefing-a svi zajedno odlazimo prema avionu. Prije ulaska u avion jedan od pilota provjerava stanje aviona, a drugi provjerava kokpit i radi pripremu za let. Nakon toga slijedi komunikacija sa aerodromskim službama, kako bismo bili sigurni oko ukrcaja prtljaga i putnika.
Zatim slijedi onaj najljepši dio, a to je letenje do destinacije i povratak. Strahu nema mjesta u kokpitu, disciplina je evidentna kod svih članova posade, kako bi se radni dan završio uspješno i bezbjedno.
Završena vazduhoplovna akadaemija je zapravo tek početak permanentnog usavršavanja i izazova za jednog pilota. Kako izgleda karijera pilota nakon završene vazduhoplovne akademije?
-Završena pilotska Akademija ne znači da je našim obavezama kraj. Naprotiv, tada zapravo sve i počinje. Simulatorske obuke zahtijevaju još veću posvećenost, pregalaštvo i angažovanje, a njih prate i brojne teorijske obuke.
Nakon toga slijedi linijska obuka i sam proces letenja do sticanja ATPL dozvole ili dobro poznatih 1500 sati u svijetu avijacije. Sve vrijeme provedeno u avionu, svaki sat naleta je škola za sticanje poziva kapetana.
Nakon dobijanja ATPL dozvole sledeći korak je sakupljanje određenog naleta kako bi se ispunile zakonske i kompanijske regulative za sticanje poziva “vođe vazduhoplova”.
Postoji mogućnost daljeg napredovanja, a to su zvanja- instruktor na linijama, instruktor ili ispitivač teorijskih djelova obuke i simulatorskih obuka.
Ovom prilikom bih želio da posavjetujem buduće pilote da je poziv koji smo odabrali zahtijevan i od nas se očekuje apsolutna posvećenost i neiscrpno požrtvovanje.
Sticanje bilo kog od pomenutih zvanja ne treba da nas opusti, niti usidri, već da nam bude podstrek da nastavimo marljivo da radimo i u kontinuitetu npredujemo, jer jedino je taj put ispravan.
Da li nam možete uporediti aerodrome u Podgorici i Tivtu iz ugla pilota? (Kakvo je slijetanje, polijetanje, procedure...)
-Aerodromi Crne Gore su jako specifični za letenje, kako za dolaske, tako i za odlaske. Same procedure su zahtijevne, a najveći uzrok tome je delikatan teren, kako u Podgorici tako i u Tivtu.
Osim procedura treba pomenuti i složene vremenske uslove, koji dodatno otežavaju letenje- jaki sjeverni ili južni vjetrovi praćeni jakim padavinama, ili niskom oblačnošću.
Moram da naglasim da su ova dva aerodroma po meni ‘’oblikovala’’ svjetski brend koji se zove “Crnogorski piloti”, odnosno stvoren je svojevrstan tip pilota koji je projektovan da se prilagodi posebnim uslovima rada .
Koju liniju Montenegro Airlinesa ste najviše voleli da letite?
-Svaka linija je bila jedinstvena na svoj način, ali ništa nije moglo da zamijeni povratak kući, tako da će Podgorica i Tivat za mene zauvijek ostati dvije najljepše pilotske destinacije, koliko god neobično zvučalo.
Koji vaš let u dosadašnjoj karijeri biste naročito izdvojili?
-MGX 100 25.12.2020 najemotivniji, najljepši, a ujedno i najtužniji let u dosadašnjoj karijeri. Svaki čovjek pamti mjesto na kojem je napravio prve profesionalne korake, bazu brojnih uspješnih angažovanja i briljantnih poslovnih poduhvata. Upravo iz tih razloga je i taj poslednji let bio sjetan, izazvao je najdivnije uspomene koje će se trajno pamtiti.
Šta biste preporučili za sve one koji sanjaju o letenju?
-Pilotski put satkan je od brojnih izazova i iskušenja. Uspjeh je uhvatiti se u koštac sa svim onim što se nameće i istrajati u ostvarenju sopstvenih zamisli.
Svim budućim kolegama pilotima želim da poručim da nikad ne odustaju od letačkih snova i ambicija, a da onog momenta kada ostvare zacrtano, nastave nepokolebljivo i posvećeno da rade na sebi jer je to pravi put da avijaciju podignemo na kvalitetniji i bezbjeniji nivo. Nebeske visine, između ostalog, ne poznaju prepreke…
*Fotografije: Nikola Pavlićević (privatna arhiva)
