Bar, Crna Gora
4 May. 2024.
post-image

Hercegnovsko pozorište “utihnulo” i prije korone

Izvor, foto: Radio Jadran

Juče  je bio Svjetski dan pozorišta. Da je “srećnije vrijeme”, na taj dan širom svijeta bila bi otvorena vrata teatara, na “daskama koje život znače” …. No, kao i prošle godine veliki broj teatara svoj dan dočekao je spuštenih koltrina, praznog gledališta, dok su televizijske kuće emitovale snimke ranije odigranih komada.

Na poziv Međunarodnog pozorišnog instituta, poruku povodom Svjetskog dana pozorišta napisala je Helen Miren, pozorišna, filmska i televizijska glumica iz Velike Britanije, dobitnica Oskara.

Crnogorsko narodno pozorište i Radio televizija Crne Gore, zajednički su obilježili Svjetski dan pozorišta. Glumica Crnogorskog narodnog pozorišta Julija Milačić Petrović Njegoš pročitala je poruku Helen Miren, koja je emitovana na Televiziji Crne Gore,  poslije čega je prikazan snimak predstave „Revizor“  Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, u režiji Veljka Mićunovića.

NVO Hercegnovsko pozorište “utihnulo” je prije više od deceniju, iako su posljednju predstavu odigrali prije dvije godine na Grad teatru u Budvi (“Carevo novo odijelo ).

Od obnavljanja rada do danas nije iskristalisano da li je gradu zaista potrebno gradsko pozorište, a ne grupa talentovanih entuzijasta koja djeluje kao NVO.  Nemaju prostor za uvježbavanje, jer su iseljeni iz palate Burovina koja je vraćena Ministarstvu prosvjete. Uz to, glumački ansambl se dugo nije obnavljao.

Ipak, većini ne fali elana, žudeći za igrom i publikom. Imaju pozive za gostovanja, u planu su i novi projekti, mada sve na “dugom štapu”. O tome za Radio Jadran priča producentkinja i članica UO Hercegnovskog pozorišta Milina Kovačević.

-Dobili smo poziv Kotorskog festivala za izvođenje predstave “Carevo novo odijelo” povodom Svjetskog dana pozorišta, tom prilikom bismo je odigrali i u našem gradu. Zbog mjera koje su na snazi, a kod nas su baš dugo i baš limitirajuće, kolege iz Kotora su odložile termin za gostovanje za april. Nadaju se, a i mi zajedno sa njima-priča nam Kovačević.

Velika pauza u produkcijskom smislu posljedica je više faktora, među prvima činjenica da je NVO “pozorišni beskućnik”. Sem toga, ni dio ansambla više nije aktivan:

-Pomalo smo izgubili nadu – dugogodišnje želje, elaborati i obećanja o makar djelimičnoj profesionalizaciji Hercegnovskog pozorišta nijesu ostvareni. Nekada je postojala jasna slika šta Hercegnovskom pozorištu (HP) treba u pogledu finansija, repertoara, gostovanja, angažovanja saradnika, povećanju i edukaciji postojećeg ansambla.

HP je preko 20 godina radilo u zgradi koja nije njegova, a ni opštinska. Sada je već deset godina otkako je iseljeno iz palate Burovina, faktički bez adrese, osim depoa kostima na platformi iznad tehničkog prostora uz scenu u Dvorani Park.

Tu su i scenografije za tri igrajuće predstave, ostale scenografije su iseljene u Dom kulture Bijela i sačuvana je samo najvrjednija – za Mandragolu-objašnjava dalje Kovačević.

Entuzijazam ima rok trajanja

HP ima ansambl čiji su članovi više od dvadeset godina stariji nego u vrijeme kada su se nizali mnogobrojni, sjajni uspjesi. Uvijek je ostao aktuelan i problem finansiranja produkcije, a entuzijazam ima rok trajanja, ukazuje naša sagovornica:

-Svojevremeno su pokušaj uspostavljanja samostalne produkcije u Herceg festu i isforsirana koprodukcija u realizaciji HAPS-a, gurnuli pozorište dublje u drugi plan. Od tada pokušavamo da tu saradnju učinimo čvršćom na boljim osnovama.

Postoje projekti koji na realizaciju čekaju više godina. Konkretno, jedan je za naš amaterski ansambl, a drugi je za profesionalce. Oba su “nacrtana” za naše pozorište. Ima i planova za novu saradnju uz Herceg fest-dodaje ona.

Ipak, Hercegnovsko pozorište treba da se prebaci u novu realnost, a za nov početak su potrebni i novi ljudi:

-Ne sumnjam, kada bude jasna vizija da li gradu treba pozorište i kada mu budu objezbjeđeni elementi za stalnost rada, počećemo sa novim/starim projektima, a mladi, koje uzbuđuje taj duh i stvaralačka magija koja kruži u teatru, pa i ne samo mladi, opet će u Hercegnovskom pozorištu pronaći prostor za sebe-dodaje ona.

Nema više ni predizbornih obećanja

U NVO HP bili bi zadovoljni bilo kojim prostorom gdje se može postaviti scena i obavljati prateće funkcije, jer, kako Kovačević, nijesu izbirljivi niti im se može. Vremenom su prestala ili iščezla i predizborna obećanja:

-Jednom smo se dogovorili da u vrijeme pred društvene i političke događaje ne pričamo o obećanjima koja stižu po pravilu u to vrijeme. Izgleda da su nas ozbiljno shvatili i ne dobijamo više takva obećanja u predizbornom periodu. Ali, obilježićemo ‘jubilej’ od kada nemamo svoju kuću, to smo namjerni-tvrdi Kovačević.

Na koji će to način obilježiti, nije precizirala. Valjalo bi da to bude nekom predstavom jer “svi jedva čekaju povod da se okupe oko nekog posla”:

-S obzirom da NVO Hercegnovsko pozorište od 2010.  nije obnavljalo članstvo u udruženju, to naravno ne znači da je krug zatvoren. Ali otkako su iseljeni iz prostora u kome su se okupljali i radili, ne postoji nukleus kome ljudi iz ovog grada, posebno mlađi, mogu da se približe na ovaj ili onaj način-kaže Kovačević.

HAPS privremeno opet kao radio drama

Uz sve ovo, pandemija je prošle godine čuveni HAPS sa pozorišnih dasaka “preselila” na radijske talase, a tako će najvjerovatnije biti i ove godine:

-Festival je migrirao i postao (privremeno) festival (samo) radio drama, ali je imao regionalni karakter i veoma dobar odjek u medijima. Tako, mi smo to doživjeli kao svojevrsnu obavezu da organizujući festival i dalje doprinosimo promociji radija i radiodramske forme, kao i dramskih autora.

 Za stalni termin festivala u aprilu – opet ništa drugo nije moguće. Inače, imamo spremnu međunarodnu selekciju muzičko-dramskih predstava za HAPS – pozorište i muzika koja čeka na pogodan trenutak za realizaciju-uvjerava ona.

Ansambl NVO Hercegnovsko pozorište, ipak, nije potpuno bez rabote, s obzirom da imaju u planu produkciju radio drame – što je izvjesnije u ovom trenutku, a pozvani su i kao partneri u još par projekata.

Hercegnovsko pozorište je do sada produciralo 60 predstava. Kovačević se sjeća da su nekada radili tri predstave godišnje što je broj za ozbiljno gradsko pozorište, a jedna je obavezno bila festivalska.

-Mnoge su bile festivalski pobjednici ili sa pregršt nagrada na festivalima. Od 2010. kao producenti ili u koprodukciji imamo šest predstava i još toliko obnova starih predstava ili etida, što je takođe zahtjevan proces.

Iza nas je i 25 realizovanih festivala koji je jedan od brendova hercegnovske kulture-podsjeća Kovačević, ne gubeći nadu da će dobiti jednog dana sopstvenu kuću I Herceg Novom vratiti “život na daskama”.