.jpg)
Štit kao zaštita ideje, mudrosti i umjetnosti
Autor: Mladen Zadrima
U rubrici Kultura danas objavljujemo prikaz o umjetnosti nastaloj od otpada, djela akademske vajarke mr Maje Čakalović iz Bara. Autor je teoretičar i istoričar savremene umjetnosti Mladen Zadrima, novinar sa Cetinja.
..............................................................................................................................................................
Maja Čakalović pripada grupi umjetnika koji u svojim radovima koriste upotrijebljene materijale dajući im novi život i smisao kroz umjetničku kreaciju. Iako odbačeni materijali nijesu dominantni, u momentima kada su korišćeni, znalački su uklopljeni u finalna rješenja do kojih Čakalović dolazi.
Mnogi od tih materijala odavno su izgubili svoju prvobitnu svrhu. Čakalović te materijale, najčešće metale, vješto koristi. Radi se uglavnom o metalnim djelovima koji su imali funkciju u vidu dekoracije nekog predmeta ili su činili sastavni dio nekih mašina (kućnih uredjaja, aparata, auto djelovi, itd.). Maja Čakalović često koristi i drvo koje kombinuje sa metalom.
„Kada pominjem drvo, rijetko kad radim skulpturu koja niče iz nekog komada isječenog drveta, trupa, već koristim daske koje su nekada upotrebljavane za nešto, na kojima se vidi trag vremena.“
Radovi Maje Čakalović nijesu puko sastavljanje nađenih predmeta i njihovo stavljanje u određene odnose uz minimalne intervencije. Njeni radovi su rezultat dugotrajnog i strpljivog istraživanja upravo onih mogućnosti koje takvi materijali pružaju. Ona na početku rada ima određenu viziju, skoro gotovu ideju ali , kako kaže, ponekad se desi da je materijal takve prirode da zahtijeva dugačiji tretman koji se često kosi sa početnom idejom, ali to ne predstavlja poseban problem u kreativnom poslu. Bitno je da sve na kraju rezultira uspješnim djelom.
Njeni radovi nijesu apstraktne forme, ona od pomenutih komada željeza i drveta, stvara oblike koji od prepoznatljivih predmeta široke upotrebe, kroz posvećeni rad i visoku zanatsku izvedbu dobijaju status umjetničkog djela. Djela koja gube svoju prvobitnu namjenu, (samim time što je rađeno od odbačenog materijala) i koje nakon što prođe zanatski, a prevashodno umjetnički tretman, dobija novi smisao i značenja.
Iako stvara na visokom zanatskom nivou, iako koristi materijale koji su potrošeni u ravni njhove prvobitne utilitarnosti, Maja Čakalović ne dozvoljava da zanat dominira nad onim što je umjetnički dojam i ostvarenje. Izvanredna ravnoteža tih dvaju elemenata rezulturaju originalnim rješenjima što se najbolje ogleda u najčešćem motivu, štitu.
„Štit, predmet izvađen iz svog konteksta, stvara alegoriju i predstavlja zaštitu intelektualne misli, ideje, mudrosti i umjetnosti. On, kao takav, posjeduje prepoznatljivu pojavnost svrsishodne estetske kategorije. Za mene, kao umjetnika, motiv štita predstavlja jedan poseban unutrašnji psihološki mehanizam odbrane od stvarnosti i njenih savremenih pratilaca oličenih, prije svega, u nekontrolisanom tehnološkom napretku.“
Ovime dolazimo do još jednog segmenta u procesu korišćenja odbačenih materijala, a to je jasan stav da se korišćenjem tih i takvih materijala želi doprinijeti očuvanju životne sredine. Čakalović smatra da čim nešto dobije status otpada vrlo brzo se nađe neđe u prirodi kao rezultat ljudske nemarnosti. Ona smatra da je sve pontencijalni materijal pa čak i otpad koji uvijek može poslužiti kao sredstvo za umjetnički projekat. Na taj način postoji velika mogućnost da što manje takvih materijala bude u okruženju, asamim tim priroda je barem za toliko čistija.
- Tagovi:
- Maja Čakalović
