Da markat bude kulturno dobro
Izvor, foto: Radio Kotor
Kotorani Ilija Mlinarević i Dolores Fabian podnijeli su Upravi za zaštitu kulturnih dobara Inicijativu za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra - kotorska pijaca "Markat".
Kako navodi Mlinarević, “markat” je smješten na katastarskoj parceli Opštine Kotor i obuhvata površinu od oko 900 kvadratnih metara. Pijacom upravlja preduzeće DOO “Komunalno Kotor” shodno Odluci o pijacama.
Inicijativu su, pored Komunalnog preduzeća, podržali: Pomorski muzej Crne Gore Kotor, OJU “Muzeji” Kotor, Sekretarijat za zaštitu prirodne i kulturne baštine Opštine Kotor i NVO “Expeditio”.
-Ako naša inicijativa bude prihvaćena najveći dio posla u poštovanju mjera sprovodiće upravo Komunalno preduzeće, čega su svjesni u tom preduzeću i što su eksplicitno i naveli u dopisu podrške koje smo primili, gdje navode da su spremni da primjene sve sugestije i norme koje proizilaze iz odluke o davanju statusa kulturnog dobra ovom prostoru – kaže Mlinarević.
Prema njegovim riječima, sekretarka Sekretarijata za zaštitu prirodne i kulturne baštine Bojana Petković je u svom pismu podrške pomenutoj inicijativi naglasila da je kotorski “markat” bio nepravedno izostavljen sa liste zaštićenih kulturnih dobara.
-Podrška NVO Expeditio je značajna, prije svega, zbog njihovog dosadašnjeg predanog rada i dugogodišnjeg iskustva po pitanju zaštite, promocije i valorizacije kulturne i prirodne baštine Boke.
Od njih nismo dobili samo podršku već i smjernice i sugestije koje su značajno poboljšale i oblikovale našu inicijativu. Još jednom hvala NVO Expeditio i Sandri Kapetanović na nesebičnoj i prijateljskoj pomoći– ističe Mlinarević.
U nominaciji je, objašnjava Mlinarević, predloženo da se kotorski “markat” zaštiti kao nepokretno i kao nematerijalno kulturno dobro, kako je i normirano u samom Zakonu.
-Nepokretno kulturno dobro zbog istorijskih, arhitektonskih i ambijentalnih vrijednosti, a nematerijalno kulturno dobro zbog tradiocionalnih aktivnosti i praksi koje su vezane za kotorsku pijacu.
To je naše viđenje, a na Upravi za zaštitu kulturnih dobara je da ocjeni valjanost naših argumenata i da eventualnu odluku o zaštiti stavi u pravni okvir – navodi Mlinarević.
Kako ističe, veliki je kulturološki i istorijski značaj kotorske pijace.
-Svaka pijaca, pored svoje osnovne namjene, ima svoj socijološki i antropološki značaj. One nisu samo mjesto puke trgovine, već mjesta okupljanja i susreta raznih kultura, što posebno karakteriše kotorski markat.
Dakle, kulturni značaj je veći u onoj mjeri koliko je sudaranje raznih kultura i običaja veći. Od južne Dalmacije do sjevera Crne Gore, od krajnjeg juga Crnogorskog primorja do neposrednog kotorskog zaleđa, mješavina tri religije i podjednakog uticaja i Istoka i Zapda - čine kotorski markat posebnim.
U arhitektonskom smislu njegov značaj je u tome što nije značajno mjenjao oblik i u tome što se na istoj lokaciji odvija ista djelanost duže od jednog vijeka – objašnjava Mlinarević.
Prema njegovim riječima, kotorski “markat” predstavlja tip utilitarne gradske arhitekture jer je za izgradnju korišten gradski bedem kao istočni zid, koji je nadogradnjom dobio svod, a prednji zapadni dio prema moru koncipiran je sa kamenim stubovima i vratima sa metalnim dekorativnim rešetkama.
-Svi ovi elementi gradnje sačuvali su se do današnjih dana. Fotografije s početka prošlog vijeka dokaz su da se Kotorski markat nije mnogo promijenio kao što se nije promijenio ni odnos, tj. privrženost Kotorana jednom ovakvom kultnom mjestu.
Markatu pripadaju i kamene klupe koje su umjesto starinskih bankova i škanjeva služile (i danas služe) za izlaganje i prodaju robe. Čitav kompleks markata izgrađen je za vrijeme austrijske vladavine u Kotoru i predstavlja autentično arhitektonsko rješenje, gdje su korišteni uglavnom prirodni materijali (kamen, drvo i crijep)– ocjenjuje Mlinarević.
Kako navodi, važan segment kotorske tržnice je venecijanski lav isklesan u kamenu (16. vijek) koji se nalazi na bedemu iznad ribarnice - peškarije u unutrašnjosti markata.
-Markat je izgrađen između položaja Valier na zapadnom bedemu, desno od glavnih gradskih vrata, koji je naziv dobio po mletačkom providuru Dolfinu Valieru (1560. – 1563.) i desno od markata Bastiona Corner, koji je dobio naziv po mletačkom providuru Zorziju Corneru (1663. – 1665.).
Opština Kotor namjeravala je već 1901. godine da od tadašnje austrijske vojne uprave otkupi prostor između pomenutih Bastiona Valier i Corner i da se na ovom prostoru smjesti tržnica. Ovaj izvanredan plan realizovan je 1905/7. godine- priča Mlinarević.
Koliko je trgovina u Kotoru bila važna, kaže Mlinarević, govore i akti iz jednog od najstarijeg sačuvanog Statuta u okruženju kojim je bilo tačno određeno koja roba se smije prodavati, kada i gdje.
Kako navodi, postojale su mjere Statutom određene koje se smiju koristiti kako ne bi dolazilo do oštete trgovca i kupca.
-Postojale su službe, justiciari koji su redovno obilazili i pratili rad prodavaca, samim tim kotorskim Statutom su bile i određene kazne. Dakle, grad koji je živio od trgovine, pomorstva, zanatstva, umjetnosti morao je imati mjesto gdje se odvijala maloprodaja proizvoda.
Nekada na različitim kotorskim trgovima, pjacama koje su upravo po tim proizvodima i dobile ime u jednom trenutku odlučuje se da to jedinstveno mjesto bude u blizini glavnih gradskih vrata.
Higijenski i praktični razlozi za takvu odluku rezultirali su dugogodišnjim, bolje reći, višedecenijskim korišćenjem iste parcele uz gradske zidine na zadovoljstvo građana ali i prodavaca – navodi Mlinarević.
On podsjeća da se dvije godine navršava 580 godina od kada su vlasti u Kotoru donjele Odluku o uvođenju pazarnog dana subotom.
-To je važilo za veći dio Boke (osim za Herceg Novi i Risan). Dakle do 1443. godine sedmični pazar se održavao na trgu Sv. Tripuna, isključivo nedjeljom. Na zahtjev crkve nedjelja je postala neradna, a prekršaj te Odluke se kažnjavao isključivanjem iz crkve i drugim kaznama.
U 15. vijeku, ali i kasnije, pijačna taksa se plaćala na prodatu robu, a čak 50 odsto te takse se plaćalo i na robu koja nije prodata. Takođe, plaćala se taksa za korišćenje opštinske vage, a za prodaju ribe se plaćala posebna taksa.
Pored prodaje na pijaci, trgovina se obavljala i u prodavnicama, mesarama, podrumima vina i piljarama.
Valja naglasiti da je vlastela držala monopol na prodaju vina i bila je jedini zakupac opštinskih dobara te držala prodavnice, a seljaci su se bavili sitnom trgovinom. Isto važi i za prodaju soli, koja je bila najveće pitanje kotorske privrede, a znamo da je so bila povod okršaja, ne samo na našim prostorima– ističe Mlinarević.
Inicijativu za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra – kotorska pijaca “Markat” Upravi za zaštitu kulturnih dobara Ilija i Dolores podnijeli su 17. marta.
