Uprkos svemu, na Solani će se ponovo proizvoditi so
U rubrici Stav danas prenosimo autorski tekst “Uprkos svemu, na Solani će se ponovo proizvoditi so” Veselina Saše Mitrovića, objavljen na portalu Ul info. Autor je bio član Komisije za izradu Plana upravljanja parkom prirode „Ulcinjska Solana“ i nekadašnji je rukovodilac finansija u najstarijem ulcinjskom preduzeću.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Slušajući stručnjake raznih profila na mnogobrojnim konferencijama, okruglim stolovima, panel diskusijama i radionicama na temu Solana Ulcinj, bio sam iznenađen sa kojom sigurnošću se nerijetko tvrdi da ona nije profitabilna firma. Kao razlog se navodi i da ne bi propala da je bila profitabilna, te da je imala prljavu so, da je crnogorsko tržište malo, da je so iz uvoza jeftinija, da je so štetna za ljudsku ishranu itd.
Dio ovih tvrdnji stoji, ali niko se nije bavio brojkama, odnosno niko nije uradio neku analizu ili bar neku malo retrospektivu poslovanja Solane u zadnjih 10, 15 ili više godina. Neki biznis plan. Možda smo i mi bivši radnici po malo krivi, ali naša priča je uvijek bila i jeste: Solana može da radi i mi stojimo na raspolaganju.
Ono što se uporno prenebregava ili bar što se vrlo stidljivo pominje, iz neznanja ili namjere, je da morska so ima višestruku namjenu i sa sigurnošću možemo reći da se so (morska i kamena) svakoga dana sve manje koristi u ljudskoj ishrani, ali da je korišćenje soli u druge svrhe sve veće.
Tako da tvrdim da sa dobro osmišljenom marketing strategijom moguće je prodati sve količine koje bi proizvela Solana, a one nijesu male. Naime, u dobroj godini Solana je proizvodila preko 25.000 tona soli, pa i više (2003. – 33.000 tona).
Crna Gora za ljudsku ishranu troši oko 3.000 tona, za posipanje puteva u zimskom periodu još oko 5.000 tona sa tendencijom smanjenja zbog sve blažih zima.
Proizilazi da Solana Ulcinj može bez problema da zadovolji sve potrebe države Crne Gore za solju i da najveći dio ostaje za izvoz (preko 70 odsto), tako da ona može da uštedi značajna sredstva od uvoza soli (u 2020. uvezeno soli u vrijednosti 1.24 miliona eura), kao i da prihoduje značajna sredstva od izvoza na inostrana tržišta, odnosno ublaži nepovoljni spoljnotrgovinski bilans države.
Broj radnika se stalno smanjivao: od 450 (1995.) do 70 (2014.). Najčešći razlog osipanja radne snage su bile vrlo niske zarade, kao i nedomaćinsko poslovanje, a poseban problem je bio nedostatak stručnog kadra (posebno izražen od 2002. do 2014.g.).
Treba navesti da se so proizvodila svake godine (osim 2002.), ali je menadžment bivao sve gladniji i sve manje novca opredjeljivao za zaposlene, a sve više za svoje (lične) potrebe. Takođe, menadžment se mijenjao, ali se princip poslovanja nije mijenjao.
Vrlo je bilo tužno gledati gomile soli od koje nemate koristi. Nijeste bili u mogućnosti ništa promijeniti, jer je menadžment bio vrlo blizak sa političkim strukturama na vlasti koji su, gle čuda, bili i članovi Odbora direktora zaduženi da kontrolišu poslovanje menadžmenta (dugo sam imao utisak da su članovi Odbora direktora koji su bili iz Podgorice dolazili samo da probaju ribu u nekom od restorana na Bojani).
Mnogi su se čudili kako tako dugotrajno nedomaćinsko poslovanje (eufemizam za tešku krađu radnika i države) ne može da naškodi Solani.
Treba reći da su tzv. inputi iliti ulazni troškovi u proizvodnji soli (vjetar, sunce i morska voda) bili vrlo mali i vi ste imali zadatak samo da upumpate vodu iz mora u bazene, sačekate da priroda završi svoje, malo pomognete da se proces ubrza i na kraju organizujete berbu soli da bi pokupili solne kristale, koje kasnije malo operete, osušite i spakujete.
Vrlo jednostavna i prosta operacija koju su naši prethodnici doveli do savršenstva. Naše je bilo samo da radimo ono što su radile generacije prije nas, ali…
Ponovo ali! Novi većinski vlasnik odlučio je da Solana ne treba da proizvodi so, nego da je veća zarada da se jedan njen dio pretvori u gradsko-građevinsko zemljište i napravi marina sa 54 veza, a u zaleđu nekoliko kondo hotela. Pa pobogu, Velika plaža je par stotina metara vazdušne linije, a već je i napravljen most sa mehanizmom na podizanje po sredini Port Milene, znači sve je bilo spremno.
I plati 650.000 eura, starom deviznom štednjom koja dospijeva za 10 godina za 15 miliona kvadrata na pjeni od mora. Prije toga, opljačka radnike i izbaci ih na ulicu sa potraživanjima od 1.5 miliona eura i pet godina neplaćenih radnoga staža. I sve se to uradi uz pomoć države (stečajni sudija i upravnik)!
Ono što je za našu budućnost važnije jeste da se morska so osim za ljudsku ishranu može koristiti i za mnoge druge namjene. Posebno je bitna za stočnu ishranu, te u hemijskoj i farmaceutskoj industriji. Solana je, na primjer, dobro zarađivala od prodaje soli za štavljenje kože.
Nedavno smo mogli da pročitamo tekst o korišćenju soli u proizvodnji baterija. Prema tome, sve je u rukama čovjeka. Sposoban menadžment ne bi imao problema plasirati sve proizvedene količine soli.
U zadnjih nekoliko godina, silom prilika i entuzijazmom Društva “Dr Martin Schneider Jacoby“ i gđe Zenepe Like, nametnula se i mogućnost dobre zarade od reklamiranja Solane kao jedinstvenog staništa ptica (Heatrhow za ptice), a to je u svijetu vid turizma koji ima veoma veliki trend rasta.
Za to je naravno potrebna posebna strategija i marketing, ali pohvalno je što je u Planu upravljanja za rad nove Solane planirana vrlo jaka služba u okviru same firme koja bi se bavila organizacijom i marketingom te vrste aktivnosti – organizacijom posmatranja ptica sa pratećim sadržajima (muzej i suvenirnica).
Isto tako može da se zaradi i od prodaje ljekovitog blata, peloida, koji je vrlo cijenjen u SPA centrima. Raspolažemo podatkom da hotel “Splendid“ nabavlja peloid iz inostranstva po visokim cijenama, a mi ga ovdje imamo na tone.
Uzgoj ribe je posebna mogućnost. Ulcinjani znaju dobro odakle sada nabavljaju i jedu kvalitetnu ribu, jer je u moru sve manje. Ako može Albanija, zašto ne možemo i mi? Mnogi stariji sugrađani se još sjećaju jegulje iz solanskih kanala.
Sve gore nabrojano samo pokazuje da Solana Ulcinj raspolaže velikim potencijalom da bude firma za ponos ovog grada, kao što je bila decenijama ranije, ali moramo navesti i velike prijetnje koje stoje na putu realizacije ovih mogućnosti.
Kao najveća prijetnja je, vjerovali ili ne, država (stečajna uprava – sudija i upravnik), koji su stali na stranu većinskog vlasnika i sve što rade ovih 15 godina, koliko traje stečajni postupak, je upereno protiv radnika i želje da Solana funkcioniše.
Opština Ulcinj nije u mogućnosti da razriješi taj Gordijev čvor, opet zbog politike. Kao eklatantan primjer nepočinstva stečajne uprave navešću slučaj sa rasprodajom sve pokretne i nepokretne imovine solane kada je bilo skoro izvjesno da će opština Ulcinj preuzeti upravljanje solanom (jul – avgust 2020.).
Kidalo se i prodavalo u staro gvožđe i oprema skoro neupotrebljavana (pakirnica), kao i oprema bez koje Solana ne može da funkcioniše, stara dvije godine (pumpa na pumpnoj stanici 31.), kao i vozni park, te nekoliko bagera koji su bili u voznom stanju. Sve to rasprodato skoro u bescenje, samo da se što prije iznese i uništi.
Mi radnici smo inače i svjedoci kada je većinski vlasnik organizovao i pljačku 30.000 tona soli u 2010. godini kada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu, zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija.
Dakle, iako neće nipošto biti lako revitalizovati Solanu ja sam, ipak, optimista. Najviše iz jednog prostog razloga. Naime, još uvijek postoji jedna grupa bivših radnika koji su skoro cijeli radni vijek proveli na terenima Solane i koji odlično poznaju svaki metar Solane, a koji su spremni odmah po donošenju odluke o nastavku rada Solane da počnu sa radom.
Znajući njihovu spremnost na žrtvu i ljubav prema Solani (neki su druga ili treća generacija koji tu rade), siguran sam da će se Solana revitalizovati uz pomoć domaćih i stranih prijatelja.
I ponovo vidim tablu koja je davno stajala na ulazu u Ulcinj: Dobrodošli u Grad soli!
Veselin Saša Mitrović
Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove EU, Ministarstva javne uprave ili CGO-a, B filma, SHARE fondacije i IPFP-a.
- Tagovi:
- Ulcinj
- Solana
- MSJA
- Zenepa Lika
