Marikultura na udaru
Izvor: Radio Kotor
Uzgajališta školjki i ribe na području Boke značajno su pogođena negativnim efektima pandemije korona-virusa na privredu uopšte, neadekvatnom brigom države, ali i nedefinisanim pomorom organizama, saznajemo u udruženju “Marikultura”.
Po riječima Luke Miloševića, predsjednika asocijacije koja okuplja 19 uzgajivača školjki i dva ribe, marikultura nije prepoznata kao ugrožena djelatnost, pa su, ako se izuzme jednokratna uplata od 1.000 eura zbog lošeg poslovanja u prošloj sezoni, ovi privrednici ostali bez ozbiljnije državne pomoći.
-Marikultura je djelatnost koaj je usko povezana sa restoranima, pa kako je sezona bila loša, tako je i naše poslovanje bilo jednako izuzetno loše i sa te strane smo u velikom problemu. Ove godine imali smo još i nevolju zbog pomora mušulja.
Polovina nas, među kojim i ja, ostali smo bez 70 do 90 odsto uzgojenih školjki, koje su jednostavno pomrle. Istraživanja Iinstituta za biologiju mora (IBM) i veterinarske službe, nisu otkrila uzrok, pa je protekla godina samo za zaborav.
Pomoć je stigla samo tokom ljeta, ali kako nismo prepoznati kao ugrožena djelatnost, ostali smo uskraćeni za subvencije koje su dobijale druge djelatnosti. Slali smo incijative i prošloj i ovoj Vladi, tadašnjem NKT-u… Dvije incijative upućene ka ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandru Stijoviću ostale su bez odgvora-kazao je Milošević.
-Iako tokom cijele godine naporno radimo na uzgajalištima, u različitim vremenskim uslovima i nepogodama, redovno plaćamo sve obaveze prema državi, vašem Ministartstvu, Morskom dobru, zbog trenutne situacije nismo u mogućnosti da obezbjedimo osnovne uslove za život svojih porodica.
Nažalost, nismo prepoznati kao ugrožena djelatnost u bilo kojim mjerama Vlade Crne Gore, te nismo u mogućnosti da apliciramo za bilo kakvu vrstu pomoći, kao što je to slučaj sa ribarima, a tretira nas isti Zakon (Zakon o morskom ribarstvu i marikulturi).
Kako bismo pokušali da zajednički riješimo probleme u kojima se nalazimo, ovim putem vas molimo za sastanak na kome bismo Vam predočili probleme sa kojima se suočavamo od kojih je najveći izuzetno visoka cijena zakupa zemljišta od strane Morskog Dobra, koja iznosi do 1.069 eura godišnje (bez uračunatog PDV-a) u zavisnosti od lokacije. Ugovori sa Morskim dobrom se potpisuju na period od samo godinu dana, što stvara nesigurnost u investicijama i poslovanju i apsolutnu nemogućnost apliciranja na IPARD program.
Naime, jedan od osnovnih uslova IPARD poziva je Ugovor o zakupu zemljišta na period od minimalno 10 godina, te niko od uzgajivača u marikulturi u startu nema mogućnost korišćenja pomenutih fondova-prenosi Milošević dio obraćanja ministru Stijoviću.
On je ukazao i na nepostojanje osnovne infrastrukture na uzgajalištima (nema struje, vode, kanalizacionih priključaka i osnovnih uslova za rad koji su neophodni u skladu sa Uredbom o posebnim zahtjevima higijene za proizvode životinjskog porijekla).
-Nemamo ni mogućnost pružanja usluga degustacije proizvoda direktno na uzgajalištima, izuzetno su visoke cijene godišnje dozvole za uzgoj školjki i riba koje kod vašeg ministarstva prosječno iznose 1.000 eura po uzgajalištu, uz dodatno obavezan zakup zemljišta kod Morskog dobra od prosječno 1000 eura godišnje po uzgajalištu.
Za proizvođače zdrave hrane iz mora ove cijene su nedopustivo i neizdrživo visoke, posebno kada se uporede sa bilo kojim drugim sektorom proizvodnje hrane. Za razliku od profesionalnih ribara (koji eksploatišu postojeće resurse) dozvola za uzgoj školjki i ribe je na godišnjem nivou viša pet puta (ne računajući zakup zemljišta kod Morskog dobra i redovna plaćanja poreza i doprinosa).
Dodatno, ribari imaju subvencije na gorivo i mogućnost prijave na IPARD program, koji su nama uskraćeni-kazao je Milošević, naznačivši da je pomenuto samo proritetni problemi u odnosu na one koje imaju.
On je izrazio nadu da će minister Stijović prepoznati veličinu i hitnost problema u kome se marikulturisti nalaza, je od njegovog rješavanja zavisi preko 50 crnogorskih porodica koje žive od rada uzgajališta.
-Inače kada je konkretno riječ o proizvodnii, Montefiš i Cogimar se bave uzgojem ribe, a mi ostali smo manji proizvođači mušulja i kamenica. Početkom ovog ljeta prijavili smo proizvodnju 270 tona mušulja i oko 120 tona ribe. Za Crnu Goru i naše tržište sasvim dovoljno-kazao je Milošević, dodavši da izvoz gotovo da ne postoji.
-Treba istaći i da svi mi koji radimo sa školjkama imamo improvizovane mašine, a trebalo bi da budu savremene jer se radi o proizvodnji hrane. Profesionalne mašine su od inoksa i jako skupe po svim stanbardima.
Proizvođača u Crnoj Gori nema i prinuđeni smo na uvoz skupih mašina. Zbog velikih troškova to nismo u stanju da obezbijedimo bez pomoći države. Marikultura u svijetu se jako podržava u uvijek je ispred u odnosu na ribare jer rasterećuje postojeće resurse kojih je sve manje. Međutim to kod nas baš i nije slučaj.
Ribari, u poređenju sa nama, imaju i više povoljnosti kada je riječ o nametima- kazao je Milošević.
On je rekao i da članovi “Marikulture” imaju izvanredu saradnju sa IBM-om koji im izlazi u susret, a dosta uzgajivača je uključeno u prikupljanje podataka o vodi, postavljanje sondi…
Na pitanje o mogućem naseljavanju školjki u akvarijum Boka, koji bi trebalo uskoro da bude otvoren, rekao je da to nije u planu jer se ovi organizmi brzo množe, a došlo bi i do začepljenja filtera.
*Fotografije: Luka Milošević
- Tagovi:
- Marikultura
- Ribolov
- Boka
