Zidanje suvozida slično izgradnji odnosa u društvu
Izvor, fozo: Dan
Autor: Tamara Vučinović
Kulturno -zavičajno udruženje „Napredak” Gornja Lastva decenijama kroz različite projekte potencira značaj brige o suvozidnoj gradnji i umijeću očuvanja i zaštite suvozidne baštine.
Arhitekta i dugogodišnji urbanista u opštini Tivat, Marija Nikolić kaže da suvozidna baština u našoj zemlji ne uživa status i zaštitu kakvu bi trebala. To je, ističe ona, jedan od apsurda koji generalno govori o našem odnosu prema kulturnoj baštini.
-U Crnoj Gori postoje suvozidne građevine na cijeloj teritoriji, iako je obalni dio po tome najprepoznatljiviji. Te građevine apsolutno nijesu prepoznate kao vrijedna kulturna baština niti su stavljene pod zaštitu države, a sama tehnika i znanje, nažalost izumire.
Danas je vrlo teško naći kvalifikovanog majstora koji razumije i zna zidanje suvozidnom tehnikom-ističe Nikolić i dodaje da te suvozidne građevine prihvataju i umiruju nemirno more, za razliku od betonskih konstrukcija na kojima se more „lomi”, ali lome se i te konstrukcije.
- Stara mula i te kamene bitve govore o pomorskoj prošlosti. Po meni najljepšu bitvu imamo u Stolivu u kojoj su konopi urezali puno, puno fersa.
Treba razumjeti koliko je vremena i koliko je brodova bilo vezano na toj jednoj bitvi da bi ona dobila te ferse. Današnje inoks, ledene bitve ne mogu biti konkurencija tome.
Šteta je što dopuštamo da te prekrasne građevine, koje čine sklad sa prirodom zbog čega je zaliv i stavljen na UNESCO listu svjetske baštine, nestanu pred savremenim konstrukcijama od betona, koje su potpuno neprimjerene mjestu na kom se nalaze- ističe Nikolić i dodaje da je obala Boke Kotorske koncentrat suvozidnih konstrukcija, ponti, mandraća, podzida....
- Ako krenete od Oravca, Ljute pa sve do Donje Lastve, cijela obala zapravo predstavlja muzej takvih građevina. Sve zidano suvozidom i sve traje. Ljudi danas vjeruju samo u beton i onda kada grade nešto novo kažu grade da traje, a zaboravljaju da su sve ove građevine stogodišnjaci a neke i po 200 godina traju.
One odražavaju sklad čovjeka i prirode, razumijevanje, svaki kamen prošao je čovjeku kroz ruke. To je rezultiralo estetskim ugođajem po kome su prepoznate sve razglednice Boke, mandrać, drvena barka, ponta... Njihova ekološka vrijednost je velika, a ako sjedite na mandraću ili ponti vidite koliko živih bića ulazi i izlazi kroz to kamenje- naglašava Marija Nikolić i dodaje da je tehniku i znanje suvozidanja možda najbolje opisao jedan od pokretača hrvatske Udruge „Dragodid”, Andro Nigojević koji je rekao da je izgradnja suvozida jednaka izgradnji odnosa u društvenoj zajednici.
- Kao što je svaki čovjek u zajednici jednako važan i vrijedan, tako je i svaki kamen pri izgradnji suvozida jednako važan i vrijedan ne bi li ta građevina opstala. Onaj mali jednako je važan kao i onaj veliki. Onaj u sredini jednako je važan kao onaj na vrhu, ali i onaj na dnu.
Svaka je jedinka važna za cjelovit opstanak, bila ona kamen u suvozidu ili osoba u društvu-riječi su Nigojevića, a Marija Nikolić ističe da bi to svakodnevno trebali imati na umu.
Hrvatska i južna Italija za primjer
Marija Nikolić ističe da se na obali Hrvatske može vidjeti dobar primjer prepoznavanja znanja suvozidanja.
-Prepoznali su važnost tog znanja i tih konstrukcija pa su ga sa još osam zemalja Mediterana i Švajcarske upisali na listu nematerijalne kulturne baštine. Znamo da se na takvu listu ne dolazi bez razloga i predstavlja veliko priznanje.
Šteta je što Crna Gora nije na toj listi, niti radi bilo što da bi bili. Nedavno smo imali upit od Fondacije Petrović Njegoš, trebao im je majstor da obnovi jednu među na Cetinju, i nijesmo uspjeli naći u Boki čovjeka koji je htio reći da zna dovoljno i da je siguran da može napraviti tako nešto.
To je naš veliki nedostatak, a imamo se na koga ugledati. Cijela južna Italija koja nam je slična i pezjažno i mentalitetski, sve što zida, zida u suvozidu, a razlikuje se jedino u boji jer je ono staro već dobilo patinu, ali se to zna i pridaje mu se pažnja-ističe Nikolić.
