“Inventar neba” Gorana Ćetkovića: Priča o slobodi, duhovnosti i neiscrpnoj energiji stvaranja
Izvor: Bar Info
Autor: Radomir Petrić
Foto: Naslovna Bar info
Nakon predstavljanja u Rimu, u galeriji “Sesto Senso”, u čuvenoj ulici Via Marguta, naš ugledni slikar Goran Ćetković nastavlja međunarodni put svog najnovijeg ciklusa.
Na 51. samostalnoj izložbi, Ćetković je u Vječnom gradu predstavio radove u kojima ptica postaje centralni motiv, simbol slobode i duhovne vertikale.
Poziv za izlaganje stigao je od italijanske likovne kritičarke i kustoskinje Barbare Tamburo, dok je o njegovom slikarstvu na otvaranju govorio i istaknuti italijanski istoričar umjetnosti Alfio Borgeze.
Iza vas je predstavljanje ciklusa „Inventar neba“ u Rimu, u galeriji Sesto Senso, smještenoj u čuvenoj ulici Via Marguta. Koliko vam je značilo izlaganje na takvom mjestu, koje decenijama predstavlja jedan od simbola umjetničkog života Rima?
-Izuzetno mi je zadovoljstvo i čast što sam bio u prilici da svoje stvaralaštvo predstavim rimskoj publici.
Do realizacije izložbe došlo je nakon poziva likovne kritičarke i vlasnice galerije Barbare Tamburo, prvobitno za grupnu izložbu na kojoj je trebalo da se predstavi više evropskih umjetnika.
Ćetković u Radio Baru, foto: Bar info
Međutim, tokom razgovora otvorile su se i druge mogućnosti i, na moje insistiranje, došli smo do dogovora da organizujemo samostalnu izložbu.
Tako je 5. novembra ta ideja realizovana. Otvaranje je proteklo veoma lijepo. Bilo je i ljudi sa prostora Bara koji su vezani za Rim, što me posebno raduje.
Izložbu je otvorila Barbara Tamburo, a posebno mi je značajno što je događaju prisustvovao i jedan od istaknutih italijanskih istoričara umjetnosti, Alfio Borgeze.
On je, inspirisan slikama iz ciklusa „Inventar neba“, zamolio vlasnicu galerije da se obrati publici i na veoma stručan i lijep način govorio o mom slikarstvu.
Posebno mi je ostalo u sjećanju njegovo zapažanje o osjećaju za prostor, vazduh i protok vremena na mojim slikama, kao i o načinu na koji se emocija prenosi na posmatrača.
Kako je došlo do saradnje sa Barbarom Tamburo i koliko je važno kada poziv za predstavljanje stigne od nekoga ko je već imao priliku da upozna i prepozna vaš rad?
-To je svakako od ogromnog značaja. Barbara Tamburo je kćerka jednog od istaknutih italijanskih slikara Antonija Tambura.
Sa njegovim radom susreo sam se u galeriji Mi Art, gdje sam izlagao prošle godine u Milanu.
Ćetković i Tamburo na otvaranju izložbe u Rimu, foto: Privatna arhiva/FB
Zanimljivo je da je ona u početku mislila da živim u Milanu.
Tokom jednog neformalnog razgovora ispričala mi je i da je njen otac smatrao kako je moja izložba bila najbolja koju je ona organizovala u galeriji, koju vodi već deset godina.
To mi je posebno prijalo. Očigledno je da je predstavljanje u Milanu imalo odjeka i u drugim dijelovima Italije.
Nakon izložbe u Rimu počeli su da mi stižu pozivi iz drugih galerija i od kustosa, za grupne izložbe i nova predstavljanja.
Izložba je održana u ulici Via Marguta. Šta tu ulicu čini posebnim mjestom za umjetnike?
-Via Marguta je divna u svakom smislu. Ima bogatu istoriju, ali je sačuvala duh nekih starih, lijepih vremena. Tokom šetnje sam pažljivo razgledao ulicu i njene sadržaje.
Tu se nalazi kuća čuvenog reditelja Federika Felinija, a Pablo Pikaso je svojevremeno imao atelje u kojem je stvarao. Danas se u toj ulici nalazi veliki broj galerija.
Otvaranje izložbe u Rimu, foto: Privatna arhiva/FB
To je, praktično, prostor u kojem se na svakom koraku osjeća likovna umjetnost. Zato mi je posebno zadovoljstvo što sam upravo na tom mjestu imao priliku da predstavim svoj rad.
„Inventar neba“ je vaš najnoviji slikarski ciklus, na kojem ste radili gotovo dvije godine. Kako je nastao i kada se pojavila ideja za njegov naziv?
-Uvijek imenujem ono što stvaram, posebno kada je riječ o ciklusima na kojima dugo radim.
Najčešće je potrebno dvije do tri godine da nastane jedan ciklus, koji obično obuhvata između 30 i 40 slika. „Inventar neba“ tematski je vezan za motiv ptice.
Do njega sam, međutim, došao kroz razlaganje svojih ranijih portreta i figura. Jedna forma se postepeno izdvojila i podsjetila me na feniksa.
Taj motiv nastavio je da se razvija i kroz ciklus kojim sam se ranije predstavio povodom Dana opštine Bar.
Daljim radom u ateljeu došao sam do motiva ptice, koju doživljavam kao neko više, gotovo fantastično biće, sa različitim asocijacijama. Ipak, ne robujem motivu koji slikam.
Ćetković u Radio Baru, foto: Bar info
Sve je podređeno stvaranju i kreativnom procesu, odnosno nastojanju da dođem do što bolje slike. To me uvijek vodi dalje.
Ta potreba za slikanjem toliko je snažna da sam se, čim sam se vratio iz Rima, jedva čekao da ponovo nađem u ateljeu.
Već su nastale dvije nove slike, a primjećuju se i određena osvježenja, nešto novo u mom radu. Vjerujem da je dio energije iz Rima prenesen i u Bar i Sutomore.
Pticu povezujete sa slobodom i duhovnošću. Zašto ste baš kroz taj motiv odlučili da progovorite o nebu, slobodi i duhovnoj vertikali?
-Da me je neko prije nekoliko godina pitao da ću se baviti motivom ptice, vjerovatno ni sam ne bih vjerovao da će do toga doći.
Međutim, stvari koje možda ne primjećujemo u svakodnevnom životu utiču na nas, posebno na vizuelne umjetnike.
Ono što vidimo i registrujemo ostane sačuvano negdje u našem pamćenju, a onda u jednom trenutku ispliva kroz platno.
Kada se sada osvrnem, mislim da je „Inventar neba“ nastao i kao posljedica svakodnevnog posmatranja ptica.
One su napravile gnijezdo u našem okruženju, pa svakodnevno, prilikom izlaska i povratka kući, imam priliku da posmatram njihove letove i različite pokrete.
"Zanos", ciklus "Inventar neba"
Taj vizuelni utisak se urezao u mene i vremenom se pretočio u slike.
Ptica je simbol slobode, a sloboda je važna i za svakog umjetnika koji nastoji da svoje stvaralaštvo razvija bez ograničenja.
Slažući kockice, shvatio sam da je taj motiv blizak mom senzibilitetu i slikarskom karakteru. Omogućava mi različite umjetničke intervencije i dalji razvoj izraza.
Uvijek težim jednostavnosti i izražajnosti, uz tehničko savršenstvo.
U ranijim ciklusima bavili ste se ljudskom figurom, portretom i unutrašnjim stanjima čovjeka. „Inventar neba“ donosi drugačiju likovnu formu i simboliku. Da li je to prirodan nastavak vašeg dosadašnjeg stvaralaštva?
-Naravno. „Inventar neba“ predstavlja nastavak kontinuiteta likovne problematike kojom se bavim još od akademijskih dana.
Došlo je do promjene motiva, do određenog zaokreta, ali to je za autora dodatni kvalitet – mogućnost da bez opterećenja mijenja motiv i istražuje nove mogućnosti.
Neki umjetnici ostanu vezani za jedan motiv i teško izlaze iz tog okvira, pa ponekad dolazi i do ponavljanja. Ja se trudim da kroz rad u ateljeu uvijek dođem do novih rješenja.
Ćetković, foto: Bar info
Međutim, određene karakteristike mog slikarstva ostaju prepoznatljive.
Dramatika, izražajna snaga i energija prisutne su i u najnovijem ciklusu, možda čak i naglašenije nego ranije.
Imate utisak da slike kao da žele da izađu iz platna, kao da se u njima nalazi neka zadržana energija koja samo čeka da se oslobodi.
Tu su dinamika i pokret, a posebno mi je značajno što je i Alfio Borgeze prepoznao osjećaj vazduha, prostora i vremena u mojim slikama.
Moje slikarstvo je i dalje figurativno. Često se može čuti mišljenje da ulazim u zonu apstrakcije, ali ne smatram da je to tačno.
Uvijek nastojim da svoje slikarstvo dovedem do granica apstrakcije, ali forma ostaje više nego opipljiva.
Kada se posmatrač udalji od slike, ona mu na neki način postaje još bliža i plastičnija, dok dinamika i dramatika nastavljaju da nose likovnu priču.
Kako su na izložbu reagovali posjetioci koji nisu likovni kritičari? Da li je bilo posebnih susreta ili reakcija koje su vam ostale u sjećanju?
-Izložbu je posjetio veliki broj ljudi, među njima galeristi koji imaju svoje galerije u prostoru Via Marguta, kao i kolege slikari. Reakcije su bile više nego pozitivne.
Posebno me obradovalo što je izložbu posjetio i jedan od poznatih kineskih slikara Endi Jang.
Ćetković i Jang, foto: Privatna arhiva/FB
U tom trenutku nijesam mnogo znao o njegovom radu, ali sam kasnije potražio informacije i upoznao se sa njegovim stvaralaštvom.
Značajno mi je što je jedan takav umjetnik osjetio potrebu da se upozna sa mojim slikama i prisustvuje otvaranju.
Ovo je vaša 51. samostalna izložba. Kada pogledate put od prvih predstavljanja nakon završetka studija na Cetinju do Rima, koliko se promijenio vaš odnos prema slikarstvu i sopstvenom stvaralaštvu?
-Mogao bih reći da je to ista jabuka, samo mnogo zrelija. Za svakog autora važni su kontinuitet i hronologija stvaralaštva.
Ima umjetnika koji su izuzetno talentovani, ali kada pogledate njihov stvaralački put, primijetite velike praznine. Kod mene je upravo kontinuitet jedna od najjačih strana.
Akademiju sam završio 2000. godine, a prvu samostalnu izložbu imao sam kao nagrađeni student Fakulteta likovnih umjetnosti, u Galeriji “Spinaker” u Herceg Novom, koju je vodila poznata porodica Mračević.
Od tada do danas, kroz veliki broj izložbi i različitih predstavljanja, postoji jedan neprekinut radni i stvaralački proces. Naravno, talenat je važan, ali iza svega stoje ogroman trud i rad.
I ova izložba u Rimu bila je veliki projekat, koji sam praktično iznio sam.
Sa predstavnicima Ambasade Crne Gore na otvaranju izložbe u Rimu, foto: Privatna arhiva/FB
Zato mi je predstavljanje u Vječnom gradu posebno značajno i doživljavam ga kao jedan od vrhunaca svog dosadašnjeg stvaralaštva.
Organizacija međunarodne izložbe podrazumijeva mnogo više od samog stvaranja slika. U ovom slučaju ste, kako ste rekli, najveći dio posla obavili sami. Mora li umjetnik danas biti i sopstveni menadžer, promoter i organizator da bi stigao do međunarodne publike?
-Mislim da je prvenstveno važna želja autora za stvaranjem, ali i za predstavljanjem svog rada. Ja ne čekam pozive.
Nastojim da sam stvaram prilike da svoje stvaralaštvo predstavim i van naše zemlje. Kada bih čekao da me neko pozove, vjerovatno mnoge izložbe nikada ne bi bile realizovane.
Svaki autor mora da se bavi sopstvenim radom, ali i da preuzme inicijativu kada je riječ o predstavljanju. Naravno, postoje situacije u kojima institucije pruže podršku.
Međutim, organizovanje izložbe u inostranstvu predstavlja ozbiljan finansijski i logistički projekat.
Tu su papirologija, priprema i opremanje slika, transport, katalozi i brojni drugi troškovi. Potrebno je mnogo rada da bi se sve to realizovalo.
Da li su neke slike iz „Inventara neba“ ostale u Italiji i možemo li govoriti o trajnoj saradnji sa galerijama u Milanu i Rimu?
-Dio slika ostao je u Italiji. Tokom desetak dana boravka u Rimu uspio sam da naslikam i dvije nove slike, koje su ostale u galeriji.
Tako sada imam radove i u galeriji u Rimu i u galeriji u Milanu. Posebno mi je drago što naše ptice sada imaju dva gnijezda u Italiji.
Ćetković u Art magazinu povodom izložbe u Rimu, foto: Privatna arhiva/FB
Saradnja i potpisani ugovori sa galerijama u tim gradovima doprinose tome da budem prisutan na italijanskoj, odnosno evropskoj likovnoj sceni.
Da li „Inventar neba“ nastavlja svoj život kroz nova predstavljanja ili se već okrećete novim ciklusima i idejama?
-Ovih dana dobijam pozive i mejlove za učešće na grupnim izložbama koje će se održavati u Italiji.
Potrebno je da najprije obavim određene organizacione poslove, između ostalog i prevode, jer ne govorim italijanski, pa ta jezička barijera ponekad usporava komunikaciju.
Sve treba dobro razmotriti i onda donijeti odluku. „Inventar neba“ svakako ima svoj put.
Ciklus je predstavljen i krajem juna, u okviru festivala u Godinju, u posebnom ambijentu koji je imao svoju draž. To predstavljanje bilo je na neki način priprema za Rim.
Otvoren sam za pozive galerija i nove mogućnosti, a u narednom periodu nastojaću da „Inventar neba“ promovišem i u Crnoj Gori i van nje.
Istovremeno, u ateljeu već nastaju nove slike i nove ideje. To je proces koji se ne zaustavlja.
Ćetković u Art magazinu povodom izložbe u Rimu, foto: Privatna arhiva/FB
- Tagovi:
- Goran Ćetković
- Izložba
- Galerija
- Rim
- Slikarstvo
- Italija