Bar, Crna Gora
17 Nov. 2026.
post-image

Jovović: „Crnogorske povelje“ potvrda političkog kontinuiteta i državotvornosti crnogorskog naroda (VIDEO)

Izvor, foto: Matica crnogorska

Knjiga „Crnogorske povelje“ istaknutog crnogorskog istoričara Božidara Šekularca, koju je nedavno objavila Matica crnogorska, predstavljena je sinoć u Podgorici. O knjizi su govorili urednik, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović, istoričarka Nada Tomović i filolog Draško Došljak, a publici se obratio i autor ovog značajnog izdanja.

Prema riječima Jovovića, u vremenu kada je objavljena publikacija „Dukljansko-zetske povelje“ trebalo je imati smjelosti ne samo u profesionalnoj već i u ličnoj ravni, s obzirom na to da je profesor Šekularac u afirmativnom smislu pozitivno prezentovao dukljansku državnu i kulturnu tradiciju, ukazujući stručnoj i široj javnosti da ona primarno pripada crnogorskom narodu.

-Postojanje velikih univerzitetskih centara u bivšoj Jugoslaviji uglavnom je determinisalo nacionalnu istoriju brojčano manjih naroda u jugoslovenskoj zajednici, zbog čega su se često morali praviti kompromisi u pogledu tumačenja istorije srednjeg vijeka.

Katedre u Beogradu i Zagrebu nijesu uvažavale autentičnost crnogorskog bića u srednjem vijeku, pa su u literaturi i udžbenicima naši srednjovjekovni vladari tretirani terminom oblasnih vladara, a dukljanski kraljevi smatrani su vladarima primorskih Srba, odnosno južnohrvatskim kraljevima.

Ni dinastija Balšića nije bila pošteđena takvih tendencija koje počivaju na albanskoj pseudoistoriji, čija argumentacija više podsjeća na politički pamflet namijenjen internetskim društvenim mrežama nego na bilo kakav naučni pozitivizam-rekao je Jovović i dodao da se i danas, nakon skoro 40 godina, borba za crnogorsko državno i kulturno nasljeđe nastavlja, zbog čega je Matica crnogorska odlučila da prominentno ime u južnoslovenskim naučnim okvirima, poput profesora Božidara Šekularca, bude valorizovano preko njegovih opsežnih istraživanja u proteklom periodu, što je rezultiralo i jednom novom studijom kojom je obuhvaćena cijela jedna epoha pod nazivom „Crnogorske povelje“.

-Knjiga „Crnogorske povelje“ je potvrda političkog kontinuiteta i državotvornosti crnogorskog naroda.

Iz početnih intitularnih formi vidi se da su crnogorske povelje donosili različiti vladari koji su vladali ovim prostorom i ostavljali ovom narodu povelje kao isprave javnog karaktera koje utvrđuju položaj različitih slojeva stanovništva, pa i one najznačajnije feudalne ustanove – Crkve, koja na crnogorskom prostoru ima organizacionu formu pravoslavlja i katoličanstva.

Upravo crkvene ustanove, zahvaljujući ktitorskim poveljama i poveljama potvrdnicama, postaju najmoćniji politički i ekonomski faktor u zemlji, uživajući na osnovu ovih akata imunitet koji je bio garantovan, mada iz predmetne publikacije zaključujemo da su crkvene ustanove često puta bile primorane da taj isti imunitet ponovo obezbijede s dolaskom neke nove dinastije ili promjenama na dinastičkom prijestolju-rekao je Jovović.

On je dodao i da se upravo zbog uloge crkve, tj. religioznosti čovjeka srednjeg vijeka, bilo na ruralnom području, bilo u urbanim središtima, u uvodnom i završnom dijelu svake povelje iskazuje sistem vrijednosti na kojima počivaju hrišćanska dogma i moral.

-Po tom konceptu vlasti, izvor vladanja proističe iz samog Boga, što je zapisano u poveljama, i kršenje njihovih odredbi predstavljalo bi prokletstvo za svakog onog ko bi se suprotstavio izjavi volje vladara.

Crnogorske povelje kao publikacija, osim za nacionalnu istoriju države i prava, ključne su za razumijevanje etničke strukture stanovništva na crnogorskom prostoru, što je proizvod rada autora koji je omogućio uvid u ogroman fond ličnih imena i toponima na osnovu kojih možemo izvršiti rekonstrukciju i rekognaciju, što je odlučujuća činjenica za etnogenezu crnogorskog Naroda-rekao je Jovović.

Ova publikacija je, istakao je Jovović, bogato ilustrovana i sadrži pregršt podataka koji „ne daju samo segmentarnu sliku nekog pravnog odnosa uspostavljenog autoritetom konkretnog vladara, već ona duboko ulazi u teme kulture, jezika, religije i sl., na osnovu čega povelje možemo posmatrati i kao kodifikovano pravo koje je regulisalo različite društvene odnose, bilo da je u pitanju unutrašnje pravo (razgraničenje crkvenih posjeda, imovine plemena ili bratstava, porodica) ili međunarodno pravo (Balšićkih povelja Dubrovčanima ili njihov iskaz rimskoj kuriji o prihvatanju katoličanstva).“

-Svakako da knjiga zahvata jedan dug vremenski dijapazon, gdje se otvara mogućnost sagledavanja dugog procesa preoblikovanja društvenih struktura na crnogorskom prostoru tokom srednjeg vijeka.

To ostavlja prostor nekim budućim istraživačima da putem komparativne metode izvrše analizu srednjovjekovnih povelja izdatih, s jedne strane, od dukljanskih vladara i raških, odnosno srpskih kraljeva, a s druge strane, povelja izdatih od strane dinastije Balšića i onih iz dinastije Crnojevića, kao i onih povelja koje su nastale na latiničnom i ćiriličnom pismu-zaključio je Jovović.

Prema riječima istoričarke Nade Tomović, knjiga „Crnogorske povelje“ je svojevrsna sinteza dugogodišnjeg rada Božidara Šekularca jer se na povelje oslanjao u gotovo svim svojim istraživanjima.

-U ovoj knjizi autor je objedinio sve srednjovjekovne povelje vezane za prostor današnje Crne Gore, pogotovo povelje iz perioda dukljanskih vladara, Vranjinske povelje, povelje Balšića i Crnojevića, kao i dukale, uredbe mletačkih vladara o uspostavljanju guvernadurstva u Crnoj Gori.

Na taj način čitalac na jednom mjestu dobija građu koja je do sada bila rasuta po različitim izdanjima, često teško dostupnim i samim istraživačima-rekla je Tomović.

Filolog Draško Došljak bavio se jezičkim karakteristikama crnogorskih srednjovjekovnih povelja.

-Posmatrane zajedno, povelje dukljanskih vladara, Vranjinske povelje, povelje Balšića i povelje Crnojevića omogućavaju praćenje razvoja pisane jezičke tradicije na prostoru današnje Crne Gore, iako su nastajale u različitim istorijskim okolnostima.

Među njima postoje određene zajedničke karakteristike. Prije svega, značajna je upotreba ćirilice i nasljeđe crkvenoslovenske pismenosti.

Crkvenoslovenski elementi posebno su prisutni u formulama, svečanim izrazima i pravnim obrascima. Druga važna osobina jeste prisustvo narodnog jezika.

Kako je vrijeme odmicalo, u svetovnim dokumentima sve više dolaze do izražaja lokalne govorne osobine.

To je naročito značajno za razumijevanje odnosa između govornog i pisanog jezika. Treća karakteristika jeste bogatstvo leksike.

Povelje sadrže brojne izraze koji se odnose na društvene odnose, zemljoposjedništvo, privredu, trgovinu, crkvu i državnu upravu.

Posebnu vrijednost imaju vlastita imena i toponimi.

Oni predstavljaju važan izvor za istraživanje istorijskog razvoja geografskih naziva naselja i ličnih imena na prostoru Crne Gore.

Povelje takođe svjedoče o kulturnim kontaktima i uticajima drugih jezičkih sredina.

Zbog geografskog položaja Zete i njenih veza s primorskim gradovima, u dokumentarnoj građi mogu se pratiti različiti administrativni i kulturni uticaji-rekao je Došljak.

Šekularac je govorio o procesu rada na istraživanju građe za svoje djelo i teškoćama s kojima se suočavao, posebno kada je u pitanju bilo raskrinkavanje falsifikata i pogrešnih informacija, kao i neprestano negodovanje kolega, te zahvalio Matici crnogorskoj i ljudima s kojima je sarađivao tokom nastajanja „Crnogorskih povelja“.

Posebno se osvrnuo na dukale koji su kao svojevrsne povelje omogućili od strane Mletačke države uspostavljanje guvernadurstva u Crnoj Gori kao organa vlasti, i na činjenicu da uloga porodice Radonjić nije bila adekvatno tretirana u našoj istoriji, već je bila zanemarivana u odnosu na kuću Petrovića koji su uvijek imali težnje da objedine i crkvenu i svjetovnu vlast.