.jpg)
Perast: Proslavljeno 170 godina Crkve Rođenja Presvete Bogorodice
Izvor, foto: Radio Kotor
Autor: Predrag Nikolić
U Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Perastu, koja se nalazi neposredno uz palac ktitora Đorđija Đura Đuranovića u kojem je ljeta 1845. njegov gost bio Petar II Petrović Njegoš, danas je svečano proslavljen jubilej – 170 godina od izgradnje ovog pravoslavnog hrama.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije koji je u besjedi podsjetio na istoriju ove crkve i njene graditelje, među kojima se Đorđije Đuranović posebno istakao.
-Proslavljamo 170 godina od podizanja ovoga svetoga hrama.
Vidimo, čitajući ono što je zapisano o ovoj crkvi, da se dugo pripremala njezina gradnja, ali da je za manje od godinu dana završena.
Po tome se vidi kakva je bila spremnost vaših predaka da ovu svetinju ovdje podignu.
I, naravno, oni su je podigli ne samo za sebe, da bi se oni u njoj Bogu molili i da bi se u njoj pričešćivali i svoju djecu vjenčavali i krštavali, nego su je podigli i za buduće generacije, i za nas i za one koji će doći i poslije nas, za buduća vremena-kazao je mitropolit.
Posebno je istakao ogroman trud koji su tadašnji pravoslavni Peraštani uložili da bi napravili za to vrijeme veliku i lijepu crkvu , “i na takav način ostavili sjajan, izuzetan primjer svoje vjere i pobožnosti i ljubavi prema hramu Božijem, prema svetoj vjeri pravoslavnoj, ali i prema svome narodu”.
-I eto, tako je Bog ustrojio da baš na zadušnice obilježimo ovaj divni jubilej.
To je da se sjetimo svih onih koji su se u ovome svetome hramu molili, a posebno onih koji su ga podizali i ukrašavali-besjedio je Vladika.
Osvrnuvši se na istoriju hrama, naglasio je da su se u njemu 170 godina služile svete službe Božije.
-Draga braćo i sestre, mi smo se danas pomolili Bogu, pošto su danas Mitrovdanske zadušnice, za sve naše upokojene koje pominjemo i koje znamo, a i za one koje ne znamo po imenu, a to je bezbrojno veliko mnoštvo onih koji su na nebesima i koji se mole pred prestolom Božijim za nas.
Mi se molimo za njih, a i oni se mole za nas. Isti duh Božiji prožima i nas i njihove duše.
I ovdje na zemlji i na nebu, isti duh Božiji prosvjetljuje duše vjernih i onih koji su se upokojili, zapravo, onih koji žive novim životom u Carstvu nebeskome, i nas koji smo još ovdje na zemlji u vojujućoj Crkvi Božijoj, koja se bori za spasenje i za Carstvo nebesko-.
U nastavku se osvrnuo na predstojeće praznike Mitrovdan, Aranđelovdan, i Božićni post.
-Najveća i najradosnija stvar je učestvovati u svetom bogosluženju, kada zajednički proslavljamo ime Božije jednim ustima, jednim srcem, jednim osjećanjem.
Svi mi, zajedno sabrani u hramu Božijem, mi se nekako kao jedan organizam postavljamo pred licem Božijim i slavimo Presvetu Trojicu, Oca i Sina i Svetoga Duha.
Neka bude pokoj u Carstvu nebeskome dušama, neka Gospod sve pribere u svoje vječno carstvo: sve naše pretke, naše roditelje, naše srodnike, naše mile i drage za koje se Bogu molimo, da ih sve Gospod pribere u svoje živonosno i životvorno naručje, i njihovim molitvama neka i nas pomiluje-poručio je mitropolit Joanikije.
Vladika je još jednom podsjetio na ktitora Đorđija Đura Đuranovića, naglasivši da “u našem narodu i među našim precima ima mnogo takvih zaslužnih ljudi”.
-Pa neka nam oni posluže za primjer kako treba Bogu ugađati i kako treba u ovome životu se truditi i ljubav pokazati prema svojoj Crkvi, prema svojoj otadžbini i prema svome narodu, a posebno prema svome potomstvu.
Svima na zdravlje i na spasenje, i na mnoga i blaga ljeta! Neka bude srećan ovaj divni jubilej-kazao je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Jerej Jovan Vasić, paroh orahovačko-peraški, govoreći za Radio Kotor o istorijatu crkve, značaju jubileja i programu proslave podsjetio je da su pravoslavni hrišćani u Perastu živjeli vjekovima, ali da im istorijske okolnosti, naročito u vrijeme Mletačke republike, nijesu dozvoljavale da podignu hram u obliku u kojem ga danas poznajemo.
Prema sačuvanom predanju, pravoslavni vjernici su i ranije imali svoju bogomolju, vjerovatno kapelu ili mjesto na kojem su se okupljali radi molitve.
Međutim, tek nakon promjene političkih prilika stvoreni su uslovi za izgradnju crkve.
-Jednu od najznačajnijih uloga u podizanju hrama imao je Đorđe, u narodu poznat kao Đuro Đuranović, koji se 1849. godine obratio austrijskom monarhu molbom za dozvolu za izgradnju pravoslavne crkve.
O ovom događaju svjedoči zapis arhimandrita Gerasima Petranovića, kasnijeg episkopa, objavljen 1864. godine u „Srpsko-dalmatinskom magazinu“.
Na osnovu tog istorijskog svjedočanstva pripremljena je i štampana kratka monografija o istoriji peraškog hrama.
Đorđe Đuro Đuranović biće zapamćen kao glavni ktitor ovog svetog hrama i rijetki crkveni dobrotvor-kazao je otac Jovan podsjećajući na svjedočanstvo arhimandrita Gerasima Petranovića.
Radovi na izgradnji hrama počeli su 14. januara 1856. godine, dok je temelj položen 30. januara iste godine, a kako je kazao o. Jovan, za svega pola godine, u julu, završeni su glavni građevinski radovi, a hram je osveštan naredne, 1857. godine.
-Posebno je zanimljivo da je na osvećenju crkve pjevalo Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“ iz Kotora, o čemu je sačuvan zapis u hronici ovog društva.
Kada je riječ o arhitkturi crkve treba reći da je građena u spoju baroknog i vizantijskog stila, a da posebnu vrijednost predstavljaju ikonostas, ikone i bogoslužbeni predmeti koji su sačuvani od vremena izgradnje.
Mnoge od tih svetinja i danas koriste u bogosluženjima, a u hramu se čuva i diptih sa imenima ktitora i priložnika koji su pomogli njegovu izgradnju.
Mi i dan-danas koristimo u bogoslužbene svrhe sve ono što su prije 170 godina oni hrišćani, dobrotvori, među njima, naravno, prvi Đorđe Đuro Đuranović, a i ostali, priložili.
Imamo sačuvan diptih ktitora i priložnika koji su uložili sebe i koji su učestvovali u izgradnji ovog hrama-kazao je otac Jovan, naglasivši da se njihova imena pominju na svakoj Svetoj liturgiji.
Otac Jovan je govorio i o potrebi obnove hrama, kao i kuće Đuranovića, poznate i kao Njegoševa kuća, u kojoj je Petar II Petrović Njegoš boravio kao gost Đorđa Đuranovića tokom ljeta 1845. godine.
Izrazio je nadu da će u narednom periodu biti stvoreni uslovi za obnovu kuće, kao i za neophodne radove na samom hramu.
Podsjećajući na riječi arhimandrita Gerasima Petranovića, koji je pravoslavne Peraštane opisao kao malobrojne, ali veoma oduševljene i blagočestive, otac Jovan je naglasio da se njihova vjera, trud i ljubav prema svetinji osjećaju i danas.
-Kroz ovih 170 godina mnogi su se ugradili svojom molitvom, dobrim djelom, ljubavlju i revnošću, tako da i ovaj hram, i porta, i uopšte ovo zdanje pravoslavno odiše tom blagodaću, tim mirom i tom ljepotom.
Ona jeste i prirodna ljepota, ali prije svega ova duhovna-kazao je o. Jovan.
Govoreći o značaju peraške pravoslavne svetinje, arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, kazao je da su se pored običajenih danas čitala i zaupokojena jektenija.
-Ne samo zato što su danas zadušnice, jer bi to i inače uradili, već da se sjetimo svih onih koji su se izborili za to da postoji ova crkva, zbog kojih i u čije zdravlje smo i mi danas ovdje odslužili svetu liturgiju.
Tako smo na najljepši način svi bili zajedno oko jedne čaše, tijela i krvi Hristove, mi koji smo ovdje živi i svi oni koji su tjelesno mrtvi, ali živi u Bogu koji je Bog živih, koji su kroz pominjanje i kroz svetu liturgiju bili tu sa nama.
Zato je danas zaista veliki dan i veliki praznik, i neka bi Gospod Bog dao da i presveta Bogorodica, kojoj je posvećen ovaj hram, da se još mnogo godina u zdravlju ovdje okupljamo upravo pored naše svetinje, da je čuvamo i da se njoj nahranimo blagodaću Božijom. Živjeli na mnogaja ljeta, amin-poručio je o. Nemanja Krivokapić.
Na svetoj arhijerejskoj liturgiji služen je pomen Đorđu Đuru Đuranoviću i svim ktitorima, dobrotvorima i priložnicima peraškog hrama.
Pjevao je Hor Svetog Save iz Herceg Novog.
Nakon bogosluženja priređeno je posluženje u porti crkve, a potom i trpeza ljubavi u Parohijskom domu u Risnu.
.jpg)