Mustafić: “Urezano u sjećanje” čuva običaje, mentalitet, tradiciju i kulturu
Izvor, foto: Služba za informisanje Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori
U organizaciji Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, održana je promocija knjige „Urezano u sjećanje“ autora Ajdina Rakića.
Velika sala Gazi Husrev-begove biblioteke okupila je brojne posjetioce, ljubitelje književnosti, poštovaoce kulturnog nasljeđa, te brojne građane Sarajeva porijeklom iz Stare Podgorice i Tuzi, koji su imali priliku da kroz razgovor o knjizi ožive uspomene na ljude, običaje i događaje koji su obilježilli njihov zavičaj.
U toploj i emotivnoj atmosferi, promocija je protekla u znaku zavičaja, zajedničkog pamćenja i neraskidivih veza između Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
O knjizi su govorili predsjednik Bošnjačkog vijeća Suljo Mustafić, predsjednik Izvršnog odbora Vijeća Mirsad Rastoder, književnik i novinar Ruždija Adžović i autor Ajdin Rakić.
Predsjednik Bošnjačkog vijeća Suljo Mustafić ocijenio je da knjiga predstavlja dragocjeno književno i kulturno svjedočanstvo koje od zaborava čuva autentični narodni govor, tradiciju i duh jednog podneblja.
Govoreći o njenoj jezičkoj vrijednosti, ukazao je na bogatstvo govora bošnjačkog stanovništvaTuzi i Podgorice, koji svojim fonetskim, leksičkim i drugim osobinama predstavlja jedan od autentičnih dijalekatskih izraza bosanskog jezika.
Zahvaljujući Rakićevom djelu, dio tog jezičkog nasljeđa, koje polako iščezava iz svakodnevne upotrebe, ostaje sačuvan za buduće generacije.
-Knjiga čuva običaje, mentalitet, tradiciju i kulturu – sve ono što jedan narod čini narodom, a jednu regiju posebnom i neponovljivom-istakao je Mustafić.
Ukazao je i na geografski i kulturni prostor koji Rakić opisuje, od Tuzi i Podgorice, preko Skadra, do Bara i Ulcinja, gdje su se stoljećima preplitale različite tradicije i civilizacijski uticaji.
Prema njegovim riječima, upravo je susret mediteranskog podneblja i orijentalnog duha oblikovao prepoznatljiv mentalitet ljudi ovog kraja, njihovu otvorenost, neposrednost i životnu mudrost.
Mustafić je naglasio da vrijednost knjige nadilazi lokalne okvire, jer kroz sudbine običnih ljudi prenosi univerzalne poruke dobrote, čovjekoljublja i zajedništva.
-Ona nas podsjeća na to da smo u našem zavičaju uvijek znali čuvati svoju bošnjačko- muslimansku tradiciju, ali i graditi iskren, bratski suživot s našim komšijama Albancima, Crnogorcima, Srbima i svima s kojima dijelimo to podneblje i našu zajedničku domovinu Crnu Goru-poručio je Mustafić.
Osvrnuo se i na okolnosti u kojima je knjiga nastajala, podsjećajući da je autor tokom pandemije i izolacije pronašao nadahnuće u uspomenama na prošla vremena.
Izrazio je zahvalnost Rakiću, svom dugogodišnjem prijatelju, koji je predanim istraživačkim radom sačuvao dio zajedničkog zavičaja, njegove ljude, jezik i duhovno nasljeđe.
Mirsad Rastoder, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća, govorio je o dugogodišnjem poznanstvu s autorom i njegovoj posvećenosti istraživanju i očuvanju kulturne baštine.
Prisjetio se 2004. godine, kada je upoznao Ajdina Rakića kao mladog člana KUD-a „Ramadan Šarkić“, prepoznavši već tada njegovo interesovanje za historiju i tradiciju svog naroda.
Podsjetio je i na Rakićev istraživački rad i izložbu „Orijentalna baština u Crnoj Gori“.
Rastoder je ocijenio da se knjiga „Urezano u sjećanje“ može čitati kao svojevrsna hronika tuške duše, prožeta nostalgijom, životnom mudrošću i snažnim porukama humanosti.
Istakao je da autor, kroz sudbine ljudi, među kojima značajno mjesto zauzimaju vrijedne i mudre žene, uspijeva da sačuva duh i tradiciju zavičaja.
Poručio je da će Bošnjačko vijeće, u skladu sa svojim mogućnostima, nastaviti da podržava stvaraoce koji svojim radom doprinose očuvanju kulturnog identiteta i nasljeđa Bošnjaka.
Književnik i novinar Ruždija Adžović istakao je da knjiga „Urezano u sjećanje“ predstavlja mnogo više od svjedočanstva o prošlosti, opisujući je kao riznicu književnih tema, životnih priča i dragocjenih zapisa o ljudima i događajima koji su obilježili historiju Tuzi.
Prema njegovim riječima, brojne priče iz knjige imaju snažan književni potencijal i mogle bi poslužiti kao inspiracija za pripovijetke i romane.
Kroz porodična svjedočenja, zapise o znamenitim ličnostima, starim običajima, svadbenim pjesmama i svakodnevnom životu tuških muslimana sa komšijama katolicima i pravoslavcima, Rakić oživljava jedno vrijeme koje bi bez ovakvih djela moglo biti prepušteno zaboravu.
Adžović je ukazao i na historijsku povezanost Tuzi sa Sarajevom, naglašavajući da knjiga, osim što čuva vrijednu građu o prošlosti, otvara prostor za nova književna djela i buduća istraživanja.
Autor knjige Ajdin Rakić govorio je o njenom nastanku, prisjećajući se perioda pandemije, kada je odlučio da svojoj porodici svake večeri pripovijeda o prošlosti Tuzi i Podgorice, porijeklu i sudbinama svojih predaka.
Iz tih porodičnih razgovora nastajale su priče koje su kasnije pretočene u knjigu.
S mnogo emocija govorio je o svojoj nani Šefki, koju je nazvao „živom enciklopedijom“, prisjećajući se vremena kada je, još kao dječak, slušao njena kazivanja i bilježio uspomene na ljude i događaje.
Tokom više od tri decenije prikupljao je svjedočanstva starijih generacija, nastojeći da od zaborava sačuva njihove životne priče, običaje i porodične historije.
Rakić je ukazao na snažne porodične i historijske veze Podgorice, Sarajeva i Skadra, tri grada koja se neprestano susreću na stranicama njegove knjige.
Naglasio je da su povjerenje, strpljenje i poštovanje prema starijim ljudima neophodni kako bi njihova svjedočanstva bila vjerodostojno zabilježena i prenesena budućim naraštajima.
Emotivno se osvrnuo i na zapis dr Sanjina Dekovića, koji se prisjećao svoje nane i njenog nježnog obraćanja „Dome majkin“.
Rakić je istakao da te riječi, karakteristične za stari podgorički govor, bude uspomene na djetinjstvo, porodičnu toplinu i zavičaj, poručivši: „Malo riječi, a u njima staje čitav svijet“.
Promocija u Sarajevu pokazala je da priče o zavičaju, njegovim ljudima i običajima ne gube vrijednost prolaskom vremena.
Naprotiv, kroz djela poput Rakićevog one nastavljaju da žive, povezuju generacije i čuvaju kulturno pamćenje stanovnika jedne regije, bez obzira na to gdje danas žive.
.jpg)