Poslije 60 godina i šest mjeseci: Antun zatvara berberski salon
Izvor, foto: Novski portal
Među Novljanima, ali ne samo njima, prošle sedmice pročula se vijest: “Antun zatvorio radnju”, a onda i pitanje: “A ko će nas sad šišat?”.
Antun Rajčević je nakon 60 godina i šest mjeseci radnog staža odlučio da završi s poslom berberina. Ima 81 godinu i smatra da je vrijeme da se povuče.
-Svu opremu, pribor iz radnje, peškire, ogrtače u Ulici Braće Grbića, kod semafora, poklonio sam za drugi salon.
Odlučio sam da prekinem s poslom, ne može se više na noge, stradala i kičma… Nije to lak posao, vjerujte. Nedostajaće mi mnogo toga, mušterije, priča…
Nekima sam javio da zatvaram, a mnogima nisam, jer sam imao oko 250 mušterija mjesečno. Vratio sam ključ salona gazdi-.
Antun je uvijek imao puno posla, pa je bilo dana “da padne s nogu i da jedva kući dođe”. Mušterije su mu dolazile ne samo iz Novog i Boke, nego iz cijelog svijeta.
Kod njega su se šišale genereacije, đedovi, sinovi, unuci i praunuci. To će mu, kaže, falit. Tek počinje da se navikava na prave penzionerske dane.
-Treba se odmorit’ malo od svega, doć’ k sebi, a možda ću s vremenom i poć’ kod mojih u Cavtat”-.
Antun Rajčević je i došao u Herceg Novi iz Cavtata, nakon što je u Dubrovniku završio beberski zanat.
-Otac mi je bio isto frizer, radio je u Cavtatu. A ja sam kada sam završio zanat i odslužio Vojsku odlučio da pođem za Herceg Novi.
Došao sam ćirom od Zvekovice do Novoga za dvije ure. Stigao sam u Stari grad, tražeči posao. Jednog starog majstora sam pitao: “Treba li kome brico?”.
Uputio me u Zadrugu. Bila je kod Bifea Beograd, u centru Novog, to je bio salon za žene i muškarce. Tu sam radio deset godina, a onda sam se osamostalio.
Promijenio sam još četiri lokacije, Institut Igalo, petlja, Hotel Igalo, prije ove posljednje gdje sam proveo evo posljednjih 26 godina-.
Teško je objasniti mladima kako postati dobar frizer, priča Antun.
-Ja sam, prije svega, bio veoma tačan. Kada mi neko traži termin, doći ću i ranije ali neću kasniti, a to danas mladi mnogo ne bendaju.
Težak je ovaj zanat iako mladi sve misle da je to lako. Treba stajati na noge, nekada i zbog 20 mušterija dnevno, a prije svega treba voljeti ovaj posao, koji je i često i umjetnost.
Danas su i frizure drugačije nego nekad. Mladi vole šišanje skoro pri glavu, farbanje.. Radio sam i to. Imao sam i žena koje su dolazile, iz Beograda, iz inostranstva-.
Pitamo vrsnog novskog berberina, brica, frizera, Antuna, zna li koliko je otprilike mušterija uljepšao za više od šest decenija.
-Ko zna. To bi trebalo dugo brojati, hiljade…-.
Antun Rajčević je još 2011. godine otišao u penziju, a to što je radio još 15 godina poslije, nada se, biće mu uračunato za veća primanja.
Želimo mu spokojne i više nego zaslužene penzionerske dane, nakon toliko dugog bavljenja jednim od najstarijih zanata na svijetu.
I zaista, berberski zanat je, računa se, star preko 5000 godina, a kroz vijekove bio je od plemenskog obreda i medicine, preko krvavih hirurških zahvata, do današnje salonske kulture.
Berbernice su bar posljednjih 100 godina bile i mjesta za razgovore, razmjenu raznih vijesti, smijeh, ponekada i ćakule.
- Tagovi:
- Herceg Novi
- Frizer
- Tradicija
.jpg)