Stojović: Politika nije stvarni život (VIDEO)
Izvor, foto: RTCG
Autorka: Maša Mališić Ljumović
Poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Gordan Stojović, nekadašnji prvi crnogorski ambasador u Argentini, Čileu, Urugvaju i Brazilu, kazao je u emisiji „Upoznajte parlamentarce“ da su ga kroz život najviše oblikovali porodica, đed Zarija, ljubav prema jezicima, Južnoj Americi i istraživanju crnogorske dijaspore.
Govoreći o političkom životu, istakao je da politiku ne doživljava kao „stvarni život“, zbog čega ga je, kako kaže, teško izbaciti iz takta.
Stojović je rođen u Beogradu, a dio odrastanja proveo je u Herceg Novom. Kaže da ima „dualni gradski identitet“, iako se zbog najranijeg djetinjstva ipak osjeća bliže Beogradu.
-Iz Herceg Novog sam sada, ali realno, uvijek sam se osjećao Beograđaninom. Imam taj neki dualni gradski identitet, između Beograda i Herceg Novog-kazao je Stojović.
Jedno od njegovih najranijih sjećanja vezano je upravo za Herceg Novi – trenutak kada je kao dijete, na plaži u Meljinama, prvi put držao hobotnicu u rukama.
Stojović je odrastao u porodici ljekara. Njegov otac bio je neuropsihijatar, dok je majka specijalista medicine rada.
Prisjećajući se djetinjstva u Herceg Novom, kaže da je fiksni telefon u njihovoj kući gotovo neprestano zvonio, jer su ljudi iz brojnih gradova tražili njegovog oca.
-Svi smo nekako, i ja i moja sestra i moje rodice koje su dosta živjele s nama, bili neka vrsta sekretarica – kada će doktor da dođe, kada će da se vrati-ispričao je.
Dodaje da je kroz takvo odrastanje rano shvatio koliko je ljekarski poziv težak, zbog čega ni on ni njegova sestra nijesu krenuli stopama roditelja.
U školskim danima bio je, kako kaže, veoma povučen i živio u „nekom svom svijetu“. Posebno su ga zanimali strani jezici.
Sa deset godina osvojio je drugo mjesto na jugoslovenskom takmičenju iz italijanskog jezika.
Podvodni ribolov kao životna pasija
Jedna od njegovih najvećih pasija je ronjenje, odnosno podvodni ribolov.
-To je jedina moja pasija u životu. Jedina konstanta kojom se i danas bavim, kad god imam vremena, jeste podvodni ribolov.
To je značajan dio mog života i dio mog identiteta-kazao je Stojović.
Prisjetio se i jedne avanture sa Luštice, kada je sa prijateljem satima ronio, dok je treći prijatelj trebalo da ih prati sa mora.
Kada je pao mrak, izašli su na stijene sa ulovljenom ribom, ali njihovog prijatelja nije bilo.
-Počeli su čagljevi da se okupljaju oko nas, vjerovatno zbog ribe. Nijesmo mogli nigdje, nijesmo imali vode, bili smo žedni.
Poslije sat vremena pojavio se prijatelj i rekao: ‘Izvinite, ja malo zaspao’-ispričao je Stojović.
Iako je završio pomorstvo, Stojović kaže da ga je na taj fakultet dovela „igra slučaja“.
Želio je da studira vajarstvo u Beogradu, ali su ga okolnosti početkom devedesetih vratile u Crnu Goru.
-Nije mi se svidjela atmosfera i zbog toga sam se vratio i upisao pomorstvo kao opciju B. Tu sam ostao. I danas, kada imam vremena, slikam i vajam, najviše slikam-rekao je.
Posebno mjesto u njegovom životu zauzimaju Španija i Južna Amerika.
Kaže da je italijanski naučio sa sedam ili osam godina, a potom veoma brzo i španski.
Njegov stric bio je jugoslovenski diplomata i u dva mandata generalni konzul u Buenos Airesu, dok je baka imala rodbinu u Argentini.
-Mogu da kažem da sam hispanofil-rekao je.
Stojović je bio prvi crnogorski ambasador u Argentini, Čileu, Urugvaju i Brazilu nakon obnove nezavisnosti. Argentina mu, kako kaže, nikada nije bila nepoznata zemlja.
-Prije toga sam bio dvadesetak puta u Argentini. To je moja druga domovina, bez ikakve dileme-kazao je.
Prisjetio se i samog početka rada ambasade.
-Obično ambasade otvaraju niže diplomate, dolaze mjesecima prije ambasadora. Kod mene nije bilo tako.
Ja sam došao sa dva kofera i otvorio ambasadu. Godinama sam tamo bio sam-rekao je Stojović.
Povezivanje Crne Gore sa iseljenicima
Poseban dio njegovog rada odnosio se na povezivanje Crne Gore sa potomcima iseljenika u Južnoj Americi.
Interesovanje za dijasporu, kako kaže, počelo je još krajem osamdesetih, kada je upoznao jednog Crnogorca iz Argentine i počeo da se pita kako su naši iseljenici dospjeli tamo i kakve su njihove životne priče.
Kasnije je, koristeći prve mogućnosti interneta, počeo da istražuje i povezuje se sa crnogorskim iseljenicima.
Prisjetio se i prvog dolaska u Buenos Aires, kada ga je dočekalo tridesetak ljudi sa kojima se prethodno dopisivao.
-Bio sam neka osoba X sa kojom su se svi oni dopisivali. Sjećam se tog prvog okupljanja u restoranu ‘Lovćen’ u Buenos Airesu-rekao je.
Rezultat tog rada bile su knjige, brojni članci i filmski projekti posvećeni dijaspori.
Odluku da napusti privatni biznis i posveti se povezivanju Crne Gore sa Južnom Amerikom nazvao je jednom od ključnih odluka u životu.
-Jako sam srećan što sam to uradio i što sam time doprinio da danas cijela Crna Gora zna za te ljude-kazao je Stojović.
„Politika nije stvarni život“
Govoreći o poslaničkom poslu, Stojović je kazao da je tokom karijere uglavnom radio kreativne poslove i bio „pionir“ u oblastima kojima se bavio, dok politiku doživljava drugačije.
-Politika kod nas nije toliko kreativna.
Navikao sam da budem pionir u nekim stvarima – u internetu u Crnoj Gori, istraživanju dijaspore i približavanju Južne Amerike Crnoj Gori-rekao je.
Kaže da ga je veoma teško izbaciti iz takta.
-Kad me neko izbaci iz takta, ja se samo okrenem i odem. I više se nikad ne vratim-rekao je Stojović.
Na pitanje da li bi to mogao da uradi i u parlamentu, odgovorio je odrično.
-Po meni, politika nije stvarni život. Šta god ko pričao, vjerujte da do mene uopšte ne dolazi- kazao je.
Supruga najveći kritičar
Stojović kaže da je njegova supruga njegov najveći kritičar.
-Ona je jedina koja može da utiče na mene. Možda djelimično i moji sinovi, ali to je to- rekao je.
Ipak, osoba koja ga je najviše oblikovala tokom odrastanja bio je njegov đed Zarija, general-pukovnik i nekadašnji načelnik Više vojne akademije.
-Bio je istovremeno blag i strog. On je neko ko je najviše uticao na mene da počnem da razmišljam i o politici i o svemu drugom u životu-kazao je.
Kroz đeda je, kako kaže, još kao dječak upoznao brojne ličnosti iz političkog i društvenog života nekadašnje Jugoslavije.
-Kada ste mali i izloženi pričama tih velikih ljudi, iako mnogo toga ne razumijete, vidite da je riječ o nečemu važnom.
To utiče da možda malo dublje promišljate o svemu i da ne prihvatate površnosti-naveo je.
Govoreći o budućnosti, Stojović kaže da sebe za desetak godina vidi prije svega kao čovjeka koji nastavlja da putuje i istražuje.
-Vidim sebe kao nekoga ko putuje i istražuje stvari koje ga zanimaju. Volio bih samo da imam više vremena da provodim sa djecom-rekao je.
Dodaje da je istraživački rad nešto što ga prati bez obzira na to kojim se poslom bavio.
-To je nešto neiscrpno, u smislu istraživačkog rada i mogućnosti da doprinesete nekim novim saznanjima-zaključio je Stojović.
.jpg)