Bar pamti: Obilježena druga godišnjica „Čempres revolucije“
Obilježavajući drugu godišnjicu barske „Čempres revolucije“-građanskog protesta protiv sječe preko 90 stabala stoljetnih čempresa u centru grada, građanski aktivisti-popularni „Čempresari“ priredili su performans u devastiranom dvorištu srednjih škola u ulici Mila Boškovića.
Poređani u kolonama , čime su simbolički podsjetili na uništene drvorede, „Čempresari“ su danas poručili lokalnim vlastima da će „biti i čempresi i dječiji vrtić“, i ukazali da je njihova građanska inicijativa bila luča i putokaz građanskim aktivistima širom Crne Gore u čitavom nizu građanskih i ekoloških protesta koji su potom uslijedili u svim krajevima države.
U ranim jutarnjim časovima 17. januara 2019, po dokriljem mraka, posječeno je više od 90 čempresa u ovom dvorištu za potrebe izgradnje vrtića na toj parceli i pored argumentovanih protesta građana.
Ovakav čin je izazvao spontanu „Čempres revoluciju“ u kojoj su naredna dva mjeseca mirni protest iskazivali građanski aktivisti Bara, ali i građanski i ekološki aktivisti iz drugih gradova Crne Gore. Epilog protesta bilo je povlačenje odluke o gradnji na tom mjestu, ali i svojevrsno kažnjavanje građana zbog bunta-u minulih 700 i više dana, niti je počela gradnja vrtića na drugoj, već određenoj lokaciji, niti se pristupilo obećanoj revitalizaciji dvorišta.
-Ovo je druga godina kako se ljudi koji su se borili za pluća ovog grada okupljaju u najružnijem školskom dvorištu u Crnoj Gori.
Nakon dvije godine, imamo sadnice mladih čempresa, nespretno zasađene i neokolčane, prepuštene vjetrovima i nezalivane - ostavljene da budu kazna i podsjetnik.
Kazna svima koji su digli glas protiv ekološkog i društvenog zločina, a podsjetnik svima onima koji pomisle da ubuduće idu protiv devastatorskih ideja. Osim sasušenih čempresa, otvaranje vrtića i najava izgradnje novih širom Crne Gore od strane prethodnog ministra, a nekako nikako u našem gradu uprkos postojanju novca i lokacije – takođe je čin koji je služio kao podsjetnik i revanšizam za dignut glas protiv urbanističkog pakla-poručila je desetinama svojih saboraca Nikoleta Pavićević, građanska aktivistkinja i jedna od pokretača građanskog bunta u januaru 2019.
-Kako ovo služi kao podsjetnik nama, odlučili smo se da i mi rukovodstvu opštine ostavimo mali podsjetnik. Bilbord sa porukom da Bar pamti 17.01.2019. godine, danas stoji ispred opštine Bar kao podsjetnik da pamtimo - i ljude i čemprese.
Bar pamti hrabre srednjoškolce, one koji su stražarili u parku po smjenama, one koji su spriječili sječu - jednostavne ljude koji su postali heroji. Bar isto tako pamti i one koji su ćutali, hapsili, sudili. Pamti uzdržane, sve one velike i važne koji su se u klučnim trenucima pokazali sitnim. Neko je dobro primijetio da oni koji su uzdržani dok se sprovodi represija nad drugima stoje na strani opresora.
Godinu i devet mjeseci je prošlo od posljednjeg zvaničnog bavljenja nadležnih institucija našim pitanjem, koliko se i gubimo u lavirintima nadležnosti i ne dobijamo odgovore na pitanja – kada ćemo dobiti dvorište, vrtić, šta će biti sa čempresima.
Pamtimo i kako su nadležni punom parom radili dok su silom i protiv volje građana gurali izgradnju vrtića, na parceli koja ne ispunjava zakonske uslove, bezbjednosne pretpostavke – i kako nenadležnost tada nikome nije bila prepreka.
Nakon svega, ostaje nada i vjera u neke bolje institucije na koje ćemo se svi lako navići. Institucije koje imaju sluha za dobronamjerne savjete i potrebe svojih građana, koje ne ignorišu glas struke i glas zdravog razuma. Institucije koje ne čekaju da zahtjevi odzvanjaju ulicama da bi ih čuli. Nada da ljudi koji se bore za svoje parče prostora neće biti prepoznati kao neprijatelji države i kapitalnih projekata-dodala je Pavićević.
Ona je istakla da duboko vjeruje da je ova lokalna priča imala daleko veći značaj i uticaj od onoga „čemu smo se svi mi prvobitno nadali“.
-Vjerujem da je ohrabrila mnoge druge da se izbore za svoje rijeke, šume i parče prostora. Da je pokazala da ako stojimo zajedno nemoguće postaje moguće – i da je, uprkos revanšizmu, i dalje moguće.
Ako smo inspirisali makar jednu osobu da se izbori za neko svoje dvorište onda smo napravili veliku stvar. Najljepša društvena priča je zaslužila svoj epilog, a građani su zaslužili da vide rezultate svoje borbe - sređeno dvorište, vrtić i čemprese, i mi vjerujemo da ćemo takav epilog i dobiti.
Ipak, borba na ulicama je za nas završena i prepuštamo institucijama sistema da riješe naš problem. Izražavamo veliko zadovoljstvo zbog pozitivnih impulsa iz oba nadležna ministarstva, zbog zalaganja i posvećenosti rješavanja problema koji su napravili njihovi prethodnici. A mi stojimo na raspolaganju, uvijek otvoreni za pomoć i saradnju-zaključila je Pavićević.
Ona je danas poslala i posebnu poruku- pozdrav saborcu Mirzi Kurgašu, koji se trenutno nalazi na liječenju. Pavićević mu je poželjela brz oporavak „i da se drži uspravno jer ga čekaju još mnoge borbe da ih dobije“. Čempresarski pozdrav Mirzi bio je i vidno istaknuti transparent podrške, sa kojim su se na kraju svi slikali.
Građanska aktivistkinja i jedna od heroina Čempres revolucije, profesorica Ivana Joličić Mećikukić rekla je da je za nju sječa čempresa "posljednja kap u moru zlodjela bivše vlasti." Ona je podsjetia da je, iako trudna, došla ispred dvorišta da mirnim protestom brani Ustav i zakone ove države ni ne sluteći šta je čeka.
-Nadam se da nikad više nećemo biti u situaciji da životima branimo ono što u normalnim državama brane institucije. Iskreno se nadam da će buduća vlast u Baru učiniti sve da ovaj park, ne samo svojom simbolikom, već i ljepotom, postane ponos našeg grada-istakla je Joličić.
Ona je dodala da je sve učesnike koštalo učešće u "Čempres revoluciji", od privođenja do krivičnih prijava, te da vjeruje da zbog toga nije nikada više pozvana da radi u školi u kojoj je češto mijenjala kolege.
Građanski aktivista Stefan Đukić, koji je svoje i stavove svojih saboraca istrajno i argumentovano iskazivao i na protestnim okupljanjima i u domaćim medijima i na društvenim mrežama, ukazao je da se „već treći put nalazimo na ovom mjestu 17-og januara“.
-Zanimljivo koliko je različitosti u ta tri sastanka. Prvi put smo ovdje na ovaj datum bili u nevjerici. Saznali smo rano ujutro da su, uprkos dokazima i argumentima, organi tadašnje vlasti poslali motorne šege i drugu mehanizaciju kako bi uništili gimnazijski park, počupali prelijepe i višedecenijske čemprese, a nas, koji smo se tome usprotivili, iznijeli policijskom silom, neke i priveli.
Činilo se u tom trenutku da moć zakona ne vrijedi ništa, jer je lokacija bila nezakonita, da moć argumenta ne vrijedi ništa, jer je na javnoj raspravi u SO pokazana superiornost predloga inicijative koja je kasnije nazvana “Držati uspravno”.
Tada se činilo, da citiram divnog pisca Tolkina, da nikad i nije bilo previše nade, jedino budalaste nade i da će brutalna moć bagera, motornih šega uz policijske snage prevladati. Ono čemu smo prisustvovali u narednih par mjeseci je iznenadilo sve, organizatore protesta možda i najviše, kada se ispostavilo da je istrajnost, spremnost, nada i vjera u to da će dobro na kraju ipak da pobjedi daleko jače od bilo kakvog bagera, bilo kakve šege, bilo kakvog ministra. To je za nauk svima-poručio je Đukić.
On je dodao da su se „čempresari“ drugi put put okupili „na ovoj tada i sada ledini“ kao formalni pobjednici, ali bez previše razloga za slavlje.
-Od trenutka kada je obznanjeno da je naša inicijativa pobjedila, svjedočili smo djetinjastoj kompleksaškoj reakciji ministarstva, ignorisanju, zaboravljanju ovog grada, sitničarskom kažnjavanju bunta. Djelovalo je nevjerovatno da oni koji treba da štite i da se zalažu za interes svih mogu biti tako niski da če radije gledati propast nego da učine nešto ispravno priznajući da su pogriješili.
Ipak i tada i sada i od početka ove priče građani Bara, svjesni toga da su u pravu, nisu dozvolili sebi da pognu glavu i da zaborave šta je najbolje za njih i njihov grad, za nas i naš grad.
Sad smo ovdje treći put, nažalost u malom broju zbog poznatih epidemioloških okolnosti i evo konačno svjedočimo plodovima ove borbe - vrtić će biti izgrađen na novoj, boljoj lokaciji, u projekat se ulazi, a uništen gimnazijski park obnovljen, vraćen onima kojima je pripadao - djeci i njihovim profesorima.
Nadam se da će naše sledeće okupljanje ovdje biti u ljepšem ruhu, među novim stablima i amfiteatrom, a da ćemo u međuvremenu biti u mogućnosti da zajedno sadimo i gradimo, jer ako smo nešto dokazali, to je da smo spremni da učinimo sve za dobro svih nas i našeg grada, a ako je nešto za nauk svima, to je da ne postoji ta sila kojoj se treba povinovati ako znaš da si u pravu, jer iako su nas prvo ignorisali, pa nam se onda smijali, pa se onda borili protiv nas, mi smo na kraju pobjedili.
I nakraju, poruka lokalnim vlastima-biće i ćempresi i vrtić!.- zaključio je Đukić.
Sa građanskim aktivistima danas su bili i poslanik koalicije “Za budućnost Crne Gore” Dejan Đurović i funkcioneri barskih odbora Demokrata, GP URA, NSD, DNP i PZP.
Pored istaknutih transparenata da „Bar pamti“, u dvorištu je danas bio postavljen i pano na kojem su učesnici okupljanja ispisivali svoje poruke lokalnim vlastima.
- Tagovi:
- Čempresari
- Bar
- Protest
