.jpg)
Marđonović: Mjesečna plata može biti zagarantovana-prihod zanatlije nije
Autor: Boris Marđonović
Foto: Privatna arhiva
Zanatska komora Crne Gore traži od Skupštine da Vladi vrati na novo razmatranje zakone za sprovođenje tzv. EURO MODELA, poručujući da zanatstvo ne poznaje uravnilovku: zarada mora pratiti stručnost, odgovornost, produktivnost i tržišnu vrijednost rada.
Komora u svojoj analizi pokazuje realne posljedice predloženih minimalnih zarada za stvarni trošak radnog mjesta i mikroprivredu, upozoravajući da se cijena rada ne može određivati istom horizontalnom mjerom za radnike različite stručnosti, niti za djelatnosti i poslodavce potpuno različite ekonomske snage.
Veća zarada nije sporna, iskusni majstori i sada primaju više.
Sporno je da li Država treba da nametne uravnilovku za sve zaposlene podjednako bez obzira na stručnost i iskustvo.
Zanatlije ne brane viši standard za zaposlene, brane da standard raste stvarno, ne vještački.
Plate treba moći zaraditi na tržištu da bi se mogle isplaćivati trajno i zakonito.
Zagarantovana plata koju firma ne može dati pomoćniku majstora ne štiti ga ni malo, nego ga dovodi u rizik da ostane i bez plate i bez posla.
1.250 eura može biti premalo za dobrog varioca ili vrhunskog kuvara, a istovremeno neodrživ minimum za pomoćnog radnika u mikrofirmi koja nema prihod da ga finansira.
Problem ovog modela je upravo u tome što isti obrazovni prag ne mjeri tržišnu vrijednost konkretnog rada.
Za radno mjesto koje po današnjoj minimalnoj neto zaradi vrijedi 600 eura, novi minimum od 1.000, 1.250 ili 1.400 eura značio bi neopravdano povećanje za 400, 650 ili 800 eura mjesečno.
Kod radnih mjesta koja danas vrijede 800 eura povećanje se računa od te veće osnovice.
Činjenica je da planirano poresko rasterećenje smanjuje razliku između neto zarade i ukupnog troška poslodavca, ali ne rasterećuje poslodavca da svakog mjeseca obezbijedi znatno veći iznos za neto zaradu koja mu ne donosi veću vrijednost.
Komora traži da se prije ponovnog odlučivanja sprovede test mikroprivrede, kao i sektorski stres-test po djelatnostima.
Ključno je utvrditi da li privredni subjekti mogu finansirati novi fiksni trošak rada bez povećanja produktivnosti, smanjenja zaposlenosti, drastičnog povećanja cijena, prelaska u sivu zonu ili zatvaranja.
Sa druge strane, Zanatska komora predlaže da se umjesto povećanja minimalnih zarada za privredu uvede minimalna zakonska satnica, te da se prethodno utvrde, testiraju i usvoje konjunkturni programi za generisanje tražnje po sektorima, vertikalno - ne horizontalno.
Za takav zahtjev postoji dodatni razlog.
U javno dostupnoj dokumentaciji Komora ne nalazi objavljene RIA analize koje bi pokazale stvarne posljedice paketa.
Zakoni su, prema zvaničnom saopštenju Vlade, usvojeni bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade, tako da ni Ministarstvo finansija još nije javno završilo sopstvenu analizu, dok podaci iz Registra zanatlija već pokazuju veoma različitu ekonomsku izloženost osam zanatskih sektora novom fiksnom trošku rada.
Osim toga, prema javno objavljenim procjenama, izmjene bi mogle povećati godišnji budžetski manjak za 650 do 700 miliona eura.
Sa postojećim deficitom od oko 300 miliona eura, ukupan nedostatak od blizu milijardu eura zabrinjava, jer bez objavljene fiskalne analize nije poznato iz kojih izvora bi takav manjak bio pokriven niti kakve bi posljedice to imalo po privredu.
Porezi su manji ali trošak radnog mjesta ipak raste
Vladin predlog dodatnog smanjenja poreskog opterećenja rada može smanjiti praksu isplate dijela zarade „na ruke“.
Ali istovremeno podizanje minimalnih neto zarada na 1.000, 1.250 i 1.400 eura povećava rizik zatvaranja dijela zanatskih firmi i rada na crno.
Za zanatstvo je posebno važan predloženi nivo od 1.250 eura za radna mjesta sa srednjim obrazovanjem, jer se veliki broj zanatskih zanimanja upravo oslanja na srednje stručno obrazovanje i stručne kvalifikacije.
Ali stručna sprema sama po sebi nije dovoljna mjera vrijednosti zanatskog rada.
Pomoćnik, kvalifikovani zanatlija i majstor (m/ž/r) mogu formalno pripadati istoj obrazovnoj kategoriji, a imati potpuno različite kompetencije, odgovornost, produktivnost i tržišnu cijenu rada.
Prelazak sa današnjih 600 na 1.250 eura znači tačno 650 eura veću neto zaradu svakog mjeseca po radnom mjestu, i to bez ostalih obaveza koje nastaju u konačnom obračunu EURO MODELA.
Ako ostavimo po strani neopravdanu tržišnu vrijednost radnog mjesta, koliki je raspon nove obaveze najbolje pokazuje sama razlika u neto zaradi.
Sljedeći prikaz ne procjenjuje poreze i doprinose, već pokazuje samo dodatni iznos neto zarada koji poslodavac mora obezbijediti ako radno mjesto sa današnjim minimumom od 600 eura pređe na jedan od tri predložena nivoa:
Koliki je uporedivi zakonski trošak zarade?
EURO MODEL predviđa ukidanje doprinosa zaposlenog za PIO od 10% i doprinosa za nezaposlenost od 0,5%, kao i doprinosa poslodavca za nezaposlenost od 0,5%.
Kod poreza na zarade ostao bi neoporezivi dio do 700 eura bruto, dok bi se na iznos preko 700 eura primjenjivala stopa od 9%.
Zato smo, pored povećanja neto zarade, izračunali i koliko bi se mijenjao uporedivi trošak jednog radnog mjesta.
Obračun obuhvata bruto zaradu, doprinos za nezaposlenost na teret poslodavca kada postoji, doprinos Fondu rada od 0,2% i lokalni prirez na obračunati porez.
Radi konzistentnog poređenja korišćena je stopa prireza od 15%, koja se primjenjuje u Podgorici. Iznosi su zaokruženi na cent.
Za zanatsko radno mjesto koje danas ima minimalnu neto zaradu od 600 eura, a po EURO MODELU prelazi na 1.250 eura, uporedivi trošak u ovom obračunu raste sa približno 675 na 1.315 eura, odnosno za oko 640 eura mjesečno ili 7.681 euro godišnje po radnom mjestu.
Za radno mjesto koje danas pripada višoj minimalnoj kategoriji od 800 eura, a prelazi na 1.400 eura, uporedivi trošak raste sa približno 925 na 1.483 eura, odnosno za oko 558 eura mjesečno ili 6.692 eura godišnje.
Od čega će mala firma taj novac obezbijediti za svih dvanaest mjeseci?
Zakon istovremeno sprječava formalno prekategorisanje postojećih radnih mjesta
Predlog zakona o radu sadrži i posebnu zaštitu zaposlenih koji su kod poslodavca u privatnom sektoru bili u radnom odnosu 31. avgusta 2026. godine.
Tokom 2027. godine poslodavac ne bi mogao smanjenjem formalnog nivoa kvalifikacije potrebnog za radno mjesto, promjenom naziva radnog mjesta, opisa poslova, sistematizacije ili ugovora o radu zaposlenog koji nastavlja iste ili pretežno iste poslove svrstati u kategoriju sa nižom minimalnom zaradom.
Predlog izričito propisuje da suprotno postupanje nema pravno dejstvo za određivanje minimalne zarade.
Komora razumije cilj zaštite zaposlenih od formalnog prekategorisanja radi izbjegavanja minimalne zarade.
Ali upravo ta zaštita dodatno potvrđuje zašto održivost novih iznosa nije realna i zašto je treba provjeriti prije propisivanja.
Poslodavac mora unaprijed znati koliko će ga stvarna kvalifikaciona struktura postojećih radnih mjesta koštati i iz kojeg prihoda će taj trošak finansirati.
39.000 subjekata. Dominantno mikroprivreda
Registra zanatlija obuhvata 39.055 privrednih subjekata u okviru 201 šifre djelatnosti.
Kod 23.305 evidentiran je najmanje jedan zaposleni. Od njih 21.923, odnosno 94,1%, imaju od jednog do devet zaposlenih. Samo jednog ili dva zaposlena ima 17.531 subjekt.
To je struktura zanatske mikroprivrede na koju bi se nova pravila morala primjenjivati.
Ovdje nisu u pitanju veliki sistemi sa rezervama kapitala, odjeljenjima finansija i ravnomjernim prometom tokom cijele godine.
U pitanju su radionice. Saloni. Servisi. Pekare. Restorani. Male građevinske ekipe. Porodične firme.
Skoro četiri od deset je poslovalo sa gubitkom
Analitički presjek Registra zanatlija obuhvata 10.635 subjekata za koje raspolažemo kompletnim podacima o zaposlenima, prihodima, rashodima i rezultatu poslovanja za 2024. godinu:
Ali, veličina firme pokazuje još više:
Brojevi pokazuju jasan obrazac.
Kod subjekata sa jednim zaposlenim taj jedan zaposleni je najčešće sâm vlasnik/ica, koji sebi kao direktoru ili preduzetniku (m/ž/r) isplaćuje platu iz prihoda firme - rezultat je već umanjen za tu platu, ne postoji odvojeno od nje.
Među analiziranim subjektima sa jednim zaposlenim više od polovine nije završilo godinu sa pozitivnim rezultatom.
Kod dva zaposlena pozitivno je poslovalo 56,5%.
Tek sa rastom firme raste finansijski prostor za apsorpciju novog fiksnog troška.
To ne znači automatski da će 39,8% firmi biti zatvoreno zbog EURO MODELA, ali pokazuje da veliki dio mikroprivrede ulazi u povećanje fiksnog troška rada sa veoma ograničenim ili negativnim rezultatom poslovanja iz prethodne godine.
Zato Komora ne želi nagađati koliko će se firmi ugasiti.
Tražimo da se to prethodno testira na stvarnim podacima i dobro razmotre njeni predlozi prije nego što se odmjeri konačna odluka.
Nije pitanje koliki je promet, nego koliko poslije troškova ostaje
Kod analiziranih subjekata sa jednim zaposlenim medijana godišnjeg prihoda za 2024. iznosi oko 14.526 eura što znači da polovina analiziranih firmi sa jednim zaposlenim ima godišnji prihod manji od 14.526 eura, a polovina veći.
Kod dva zaposlena medijana godišnjeg prihoda iznosi oko 32.658 eura. Kod tri do devet zaposlenih oko 128.758 eura.
Kod firmi sa 10 do 49 zaposlenih medijana iznosi oko 773.201 eura, a kod firmi sa 50 do 249 zaposlenih oko 4,91 miliona eura.
Ali rast prihoda sa veličinom firme ne govori koliko novca ostaje nakon troškova. Kod jednog zaposlenog medijana rezultata je minus 515 eura.
Kod dva zaposlena svega 518 eura. Kod tri do devet zaposlenih 4.065 eura. Kod 10 do 49 zaposlenih 49.273 eura. Kod 50 do 249 zaposlenih 399.165 eura.
To najbolje pokazuje zašto promet sam po sebi nije mjera sposobnosti firme da finansira novu zaradu.
Namjerno smo za kontrolni uzorak uzeli i provjerili firme sa tačno 20 zaposlenih. U tom presjeku 30 firmi imalo je kompletne finansijske podatke.
Njih 26 poslovalo je pozitivno. Medijana prihoda bila je oko 902.285 eura, dok je medijana rezultata profitabilnih firmi bila samo oko 71.582 eura.
Jedna stvarna firma imala je:
Prihod: 378.037 eura
Rashode: 372.852 eura
Rezultat: 5.185 eura
Skoro 380.000 eura prometa zvuči veliko. 5.185 eura rezultata govori nešto drugo.
A sada da uporedimo to sa novom obavezom. Ako bi svih 20 radnih mjesta u toj firmi prešlo sa 600 na 1.250 eura neto, samo razlika u neto zaradama iznosila bi 156.000 eura godišnje.
To je trideset puta više od njenog rezultata poslovanja od 5.185 eura. Čak je i dvostruko veće od medijane rezultata profitabilnih firmi sa tačno 20 zaposlenih, koja iznosi oko 71.582 eura.
To ne znači da svih 20 zaposlenih u tim firmama danas prima 600 eura niti da će svi biti obuhvaćeni minimalnom neto zaradom od 1.250 eura.
Ovaj primjer je samo stres-test koji pokazuje zašto se efekat reforme mora izračunati na stvarnoj strukturi zaposlenih prije donošenja zakona.
Nacionalni prosjek zarada i prihoda nije dovoljan za procjenu sposobnosti mikroprivrede da finansira novi fiksni trošak.
Euro Model mijenja i porez na dobit
EURO MODEL ne mijenja samo trošak rada. Predlog zakona mijenja i oporezivanje dobiti pravnih lica.
Prema važećem sistemu, na oporezivu dobit do 100.000 eura primjenjuje se stopa od 9%, dok se na dio oporezive dobiti između 100.000 i 1,5 miliona eura primjenjuje stopa od 12%.
Predlog EURO MODELA ukida taj srednji razred: do 100.000 eura ostaje 9%, a na dio oporezive dobiti preko 100.000 eura predlaže se stopa od 15%.
To znači da pravno lice sa 200.000 eura oporezive dobiti danas plaća:
9.000 € + 12% × 100.000 € = 21.000 € poreza.
Po predloženom sistemu plaćalo bi:
9.000 € + 15% × 100.000 € = 24.000 €.
Razlika je 3.000 eura godišnje više, odnosno povećanje poreske obaveze za oko 14,3% u ovom primjeru.
Kod 500.000 eura oporezive dobiti, porez bi sa današnjih 57.000 eura porastao na 69.000 eura - 12.000 eura više.
Kod 1.000.000 eura oporezive dobiti, sa 117.000 eura na 144.000 eura - 27.000 eura više.
Ovo se, međutim, ne smije povezivati sa prometom firme. Oporeziva dobit nije prihod niti je nužno jednaka računovodstvenom rezultatu prikazanom u Registru zanatlija.
Zato Komora ove podatke ne koristi da procjenjuje koliko će konkretnih zanatskih preduzeća platiti veći porez, već da pokaže da EURO MODEL istovremeno mijenja više elemenata finansijskog položaja privrede.
Frizer ne posluje isto kao hotel. Automehaničar nije isto što i pekar.
Crnogorsko zanatstvo nije jedna homogena fabrika. Frizer pretežno prodaje svoj rad i vrijeme. Automehaničar uz rad finansira dijagnostičku opremu, specijalne alate i rezervne djelove. Pekar plaća brašno, energiju i svakodnevnu proizvodnju. Stolar kupuje materijal i finansira zalihe prije nego što naplati proizvod. Građevinska firma zavisi od projekata, materijala, rokova i naplate. Hotelijer zavisi od sezone, popunjenosti, energije, hrane i velikog broja radnih mjesta.
Njihova produktivnost, prihod po zaposlenom, udio rada u troškovima, sezonalnost i sposobnost povećanja cijena nisu isti. Zato ni isti rast troška rada nema isti efekat na svaku djelatnost, niti se može u istoj mjeri prenijeti na cijene koje plaćaju njihove mušterije.
To potvrđuju i podaci Registra.
Razlike između zanatskih sektora još su vidljivije kada se uporede njihove medijane prihoda, rashoda i rezultata poslovanja:
Napomena: Medijane prihoda, rashoda i rezultata izračunate su zasebno. Zato razlika između medijane prihoda i medijane rashoda ne mora biti jednaka medijani rezultata.
Posebno se izdvajaju lična njega, hemijski zanati i čišćenje, gdje je medijana rezultata -303 eura, dok je u hotelijerstvu, gastronomiji i ugostiteljstvu +2.011 eura.
U grupaciji lične njege, hemijskih zanata i čišćenja, koja obuhvata brojne radno intenzivne djelatnosti, više analiziranih subjekata poslovalo je sa gubitkom u odnosu na one sa pozitivnim rezultatom.
Ista horizontalna mjera, dakle, djelovala bi na sektore sa potpuno različitim ekonomskim strukturama i finansijskim kapacitetima potpuno različito.
Komora zato godinama predlaže tarifne ugovore po satnicama i vertikalne strategije po privrednim granama, umjesto horizontalnih mjera koje ne uvažavaju razlike između djelatnosti, veličine i ekonomske snage privrednih subjekata.
Isti princip mora važiti i za EURO MODEL. Ako je primjenjiv na javnu upravu, nije i na privatnu privredu.
Jedna horizontalna mjera nema isti efekat na sve.
ILO štiti i potrebe radnika i ekonomsku održivost
Crna Gora je ratifikovala Konvenciju Međunarodne organizacije rada broj 131 o utvrđivanju minimalnih zarada. Konvencija štiti potrebe radnika i njihovih porodica.
Ali pri određivanju minimalne zarade nalaže da se, koliko je to moguće i primjereno nacionalnim uslovima, uzmu u obzir i ekonomski faktori, uključujući zahtjeve ekonomskog razvoja, nivo produktivnosti i poželjnost dostizanja i održavanja visokog nivoa zaposlenosti.
ILO predviđa konsultacije sa reprezentativnim organizacijama poslodavaca i zaposlenih, što se takođe nije desilo u ovom slučaju.
Nema opravdanja da se izbjegnu konsultacije o minimalnim zaradama niti analize za predloženi EURO MODEL.
Privredu zanima gdje su analize produktivnosti, sektorski stres-testovi i konsultacije na osnovu kojih je zaključeno da su upravo 1.000, 1.250 i 1.400 eura održivi za privatnu mikroprivredu?
Prvo misli na male - „Think small first“
S tim u vezi Komora podsjeća na temeljno načelo evropskog Small Business Acta - „Think Small First“, odnosno „prvo misli na male“.
Prije uvođenja obaveze koja drastično mijenja uslove poslovanja treba ispitati njen uticaj na mala i srednja preduzeća i, kada je opravdano, razmotriti i prilagođena rješenja za mikro i mala preduzeća.
To ne znači da zaposleni treba da bude manje plaćen zato što radi kod malog poslodavca.
Komora očekuje da Vlada i Skupština prije donošenja ovakvih odluka utvrde i saopšte kako će mikropreduzeće pod ovakvim uslovima stvoriti prihod iz kojeg će finansirati novu obavezu.
Većom potrošnjom nije izvjesna kompenzacija
Vlada računa da će rast zarada povećati potrošnju i tako dio novca vratiti privredi kroz veću tražnju. Takav efekat jeste moguć, ali nije automatski, niti izvjestan u svim djelatnostima.
Ako dodatna potrošnja završi kod frizera, stolara, električara, vodoinstalatera, molera, pekara, slastičara ili lokalnog ugostitelja, dio dodatnog dohotka vraća se domaćoj privredi.
Ako se potrošnja usmjeri na uvoznu robu, materijale, opremu, mašine, alate, rezervne djelove ili energente, dio novca napušta domaći privredni krug.
Zato se ne može unaprijed tvrditi da će veća potrošnja nadoknaditi dodatni trošak rada.
To se mora izmjeriti.
Siva ekonomija poništava dio računice
Vlada smanjenje sive ekonomije navodi kao jedan od izvora pozitivnih fiskalnih efekata reforme.
Zanatska komora je uspostavila konkretne instrumente - Detektor legalnosti, majstorske kvalifikacije, besplatnu podršku pri registraciji i berzu rada - ali je izostala saradnja Države.
Prije je moguć suprotan rizik: ako legalni zanatlija dobije veći fiksni trošak rada, a njegov neformalni konkurent nastavi da posluje bez istih poreskih, radnih i zanatskih obaveza, što je do sada slučaj, dodatno će se povećati cjenovna prednost nelegalnog rada a time i uticaj neformalne ekonomije.
Zato veća cijena legalnog radnog mjesta mora biti praćena i odgovarajućim konjunkturnim programima za generisanje tražnje i djelotvornijom kontrolom neformalnog rada.
U suprotnom jedna od pretpostavki na kojima Vlada zasniva finansijsku konstrukciju može djelovati u obrnutom smjeru.
Tržište ne reguliše samo sebe - ali ni zarada ne smije biti uravnilovka
Društva u tranziciji vjeruju da će tržište samo urediti odnose i nagraditi kvalitet. U zanatstvu je cijena takvog pristupa visoka.
Ako institucija koja brine o struci nema javnih ovlašćenja da provjerava kvalifikacije, utvrđuje standarde zanata i daje majstorskom znanju prepoznatljivu vrijednost, razliku između majstora i priučenog zanatlije na tržištu često pravi samo reklama, a ne dokazano znanje.
Ali postoji i druga strana problema. Kvalifikovane i deficitarne zanatlije već danas u Crnoj Gori ostvaruju zarade znatno iznad predloženih minimalaca.
Zato pitanje za zanatlije nije samo koliko treba da iznosi minimalna zarada, nego kako sačuvati ekonomsku razliku između pomoćnog radnika/radnice, kvalifikovanog zanatlije i majstora/majstorke koji/a nosi veću stručnost, iskustvo, odgovornost i produktivnost.
Ako se zakonom podigne donja granica zarade, a istovremeno se ne uspostavi odgovarajući odnos između različitih nivoa stručnosti, postoji rizik kompresije zarada: razlika između početnika i majstora postaje manja, iako njihova tržišna vrijednost, odgovornost i produktivnost nisu iste.
Zato Komora smatra da se pitanje zarada u zanatstvu ne može riješiti sa tri zakonska minimuma prema formalnom nivou obrazovanja.
Potrebni su tarifni ugovori koji će vrednovati stvarnu zanatsku stručnost.
Oni se dogovaraju između predstavnika poslodavaca i zaposlenih, a Država treba da određuje samo minimalnu satnicu, a ne minimalnu platu u privatnom sektoru.
Sa druge strane Zanatska komora mora imati javna ovlašćenja u stručnom obrazovanju i majstorskim kvalifikacijama da bi garantovala stručnost.
Evropske zanatske komore to sve imaju uključujući javne programe.
Njemačka na primjer, kroz Aufstiegs-BAföG finansira troškove pripremne nastave i majstorskog ispita do 15.000 eura, od čega se 50% dodjeljuje bespovratno, dok Bavarska uspješnim polaznicima dodatno isplaćuje majstorski bonus od 3.000 eura.
Majstorsko znanje tako dobija zvaničnu, provjerljivu i tržišno prepoznatljivu vrijednost koja jedino obezbjeđuje veće i održive plate.
Zanatska komora Crne Gore već godinama gradi elemente takvog sistema: uspostavila je sistem za majstorske kvalifikacije i ispite, besplatno podržava zanatlije pri registraciji i stvorila berzu rada, ali bez javnih ovlašćenja i strateških programa Države nije realno očekivati evropski zanatski sistem.
Zato Komora traži da se, paralelno s EURO MODELOM, otvore pregovori o sistemu i strateškim reformama od kojih će granski odnosno tarifni ugovori za zanatstvo, sa jasno vrednovanim kvalifikacionim nivoima - od pomoćnog radnika, preko kvalifikovanog zanatlije, do majstora uz minimalnu satnicu u privatnoj privredi - mogu biti dobar prvi korak.
Cilj ne smije biti uravnilovka. Cilj mora biti da se rad isplati, da se stručnost isplati još više i da majstorsko pismo postane cilj i mjerilo za povećanje zarada u zanatstvu. To znači veću produktivnost, konkurentnost i tržišnu vrijednost rada iz kojeg se te zarade finansiraju.
Šta Komora traži
Zanatska komora traži:
da Skupština Crne Gore vrati Vladi predložene zakone na novo razmatranje prije njihovog usvajanja;
da se objave RIA i fiskalne analize sa podacima, pretpostavkama i metodologijom na kojima je EURO MODEL zasnovan;
da Ministarstvo finansija završi i javno predstavi svoju analizu fiskalnih posljedica paketa;
da se sprovede SME test, sa posebnim testom uticaja na mikropreduzeća;
da se uradi sektorski stres-test prema djelatnosti i veličini firme;
da se na stvarnim podacima utvrdi koliko privrednih subjekata može apsorbovati dodatni trošak rada, a kod koliko taj trošak prelazi njihov postojeći rezultat poslovanja;
da se sprovede stvarna konsultacija sa predstavnicima poslodavaca i zaposlenih;
da se za djelatnosti kod kojih analiza pokaže nesrazmjeran rizik razmotre pravno dopušteni prelazni, razvojni i drugi prilagođeni mehanizmi;
da se prije primjene utvrde, testiraju i usvoje konjunkturni programi za generisanje tražnje po vertikalnim sektorima, kako bi veće zarade bile finansirane većom produktivnošću i većim prihodima, a ne smanjenjem zaposlenosti i gašenjem;
da se pojača kontrola neformalnog rada, jer legalni zanatlija ne može finansirati veće zakonske troškove ako njegov neregistrovani konkurent ima nefer prednost i ne plaća iste obaveze;
da se otvori socijalni dijalog o granskim odnosno tarifnim ugovorima za zanatstvo, kojima će se zarade diferencirati prema stvarnoj stručnoj kvalifikaciji, složenosti posla, odgovornosti i produktivnosti - od pomoćnog radnika, preko kvalifikovanog zanatlije, do majstora uz zakonsko određivanje minimalne satnice a ne plate u privatnoj privredi;
da se prenesu javna ovlašćenja za sprovođenje dualnog obrazovanja i majstorskih ispita na Zanatsku komoru, uz odgovarajuće finansiranje priprema polaznika, po uzoru na ovlašćenja koja zanatske komore imaju u razvijenim zanatskim sistemima EU.
Mjesečna plata može biti zagarantovana. Prihod zanatlije nije. Veće zarade - da; administrativna uravnilovka - ne; stručnost i majstorstvo moraju imati veću cijenu; mikroprivreda mora moći da tu cijenu zaradi.
Zato prvo podaci. Onda dijalog. Onda odluka.
Autor je izvršni direktor JU Zanatska komora Crne Gore.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nisu nužno i stavovi redakcije Feral.bar.
.jpg)