„Čamac nije cipela“: Korisnici vezova traže od Ministarstva pomorstva izmjenu spornog Pravilnika
Autor: Radomir Petrić
Foto: Bar info
Novi nacrt Pravilnika o uslovima i kriterijumima za ostvarivanje prava na komunalni vez, koji je pripremilo Ministarstvo pomorstva, uzburkao je korisnike vezova u Baru, ali i drugim crnogorskim marinama.
Predstavnici Udruženja korisnika vezova u Marini Bar, predsjednik Ivan Dabović i dugogodišnji član Tomo Iličković, poručuju da problem nije samo u pojedinačnim bodovima ili jednoj spornoj odredbi.
Njihova glavna zamjerka je što se, kako tvrde, jednim pravilnikom pokušava urediti oblast koja direktno zadire u višedecenijsku tradiciju i život ljudi vezanih za more i čamce, bez ozbiljnog razgovora sa onima na koje će se ta pravila primjenjivati.
-Komunalni vez nije samo tradicija. To je dio našeg života. To je dio nas-kazao je Iličković u emisiji „Promenada četvrtkom“ Radio Bara.
A upravo pitanje tradicije postalo je jedna od ključnih tačaka spora. Vez se ne nasljeđuje, ali šta je sa decenijama provedenim na njemu?
Iličković komunalni vez u Baru koristi oko 35 godina.
Posebno ga zabrinjava odredba prema kojoj korisnik smrću gubi pravo na komunalni vez i briše se sa rang-liste, odnosno liste zaključenih ugovora.
Niko iz Udruženja, kako naglašavaju, ne tvrdi da vez treba da postane privatno vlasništvo korisnika.
Ali, smatraju da porodica mora imati mogućnost da nastavi korišćenje veza nakon smrti dugogodišnjeg korisnika.
U Baru, podsjeća Iličković, ima više korisnika starijih od 60 godina koji su decenijama na komunalnim vezovima. Njihova djeca su odrasla uz čamce, more, ribolov i sportove na vodi.
-Ne može moj nasljednik da naslijedi vez, jer je on vlasništvo Marine Bar. Ali bi trebalo da naslijedi bodove koje sam ja stekao-smatra Iličković.
Ivan Dabović navodi i primjer iz Tivta. Kontaktirao ga je korisnik čija porodica koristi vez još od 1955. godine.
-Dakle, riječ je o gotovo sedam decenija porodičnog kontinuiteta. Tradicija ne može da živi samo od prošlosti. Ona se nastavlja u budućnosti-poručuje Dabović.
U Splitu porodica dobija 90 dana
U Udruženju smatraju da rješenje nije nemoguće pronaći, jer primjeri postoje u regionu.
Dabović kaže da je, kada je Udruženje počelo da se bavi ovom problematikom, proučio pravilnike marina od Dubrovnika do Zadra. Posebno izdvaja Marinu Split.
Tamo je, prema njegovim riječima, precizno uređeno šta se dešava nakon smrti korisnika.
Porodica ima rok od 90 dana da se javi i odredi ko će nastaviti da koristi vez – bračni supružnik ili neko od djece.
-To je kraj-kaže Dabović, smatrajući da bi slično rješenje bilo moguće primijeniti i u Crnoj Gori.
„Ako već idemo u EU, pogledajmo kako oni rade“
Dabović posebno kritikuje činjenicu da se pri izradi pravilnika nije više koristila praksa hrvatskih marina.
Navodi da je jednog predstavnika Ministarstva pomorstva pitao zbog čega se ne preuzmu dobra rješenja iz Hrvatske, posebno imajući u vidu stalno insistiranje na evropskim integracijama.
-Stalno su nam puna usta EU, EU, idemo u Evropsku uniju. Je li nas sramota da pogledamo kako oni rade?-pita Dabović.
Smatra da nema potrebe izmišljati rješenja ako u neposrednom okruženju postoje funkcionalni modeli.
Više bodova za čekanje nego za korišćenje?
Posebnu buru izaziva sistem bodovanja.
Kao jedan od primjera sagovornici navode da korisnik sa 11 do 20 godina prethodnog korišćenja dobija šest bodova, dok više od deset godina neprekidno provedenih na listi čekanja donosi osam bodova.
Iličković takvu logiku smatra apsurdnom.
-Zamislite situaciju u kojoj čovjek nakon 20 godina čekanja konačno dobije vez, kupi čamac i počne da ga koristi, a onda ga izgubi jer se pojavi neko ko je duže bio na listi čekanja.
Ja mislim da se neko ozbiljno šali sa nama-kaže Iličković.
„Čamac nije cipela“
Za Udruženje je posebno problematično to što se pravilnik donosi u trenutku kada su ljudi već investirali u plovila računajući na postojeće uslove.
Dabović navodi da među članovima ima ljudi koji su prije samo nekoliko mjeseci, poslije dugogodišnjeg korišćenja veza, kupili čamce.
-Čamac nije cipela, ne može se prodati i zamijeniti preko noći -poručuje Dabović.
Zbog toga smatra da bi eventualna primjena novih pravila morala biti odložena dovoljno dugo da se ljudi mogu prilagoditi.
U razgovoru sa predstavnicima drugih aktera, kako navodi, pominjana je mogućnost da se eventualna primjena odloži do 1. januara 2028. godine.
Ko je zapravo „građanin Bara“?
Još jedno pitanje koje otvara nacrt pravilnika jeste kriterijum prema kojem građanin Bara ima pravo na komunalni vez.
Iličković pita šta to konkretno znači.
-Ko je građanin Bara? Da li je to neko ko se doselio prije nekoliko godina, nekoliko mjeseci ili neko ko je u gradu decenijama?
Mi smatramo da bi dugogodišnji korisnici i starosjedioci trebalo da imaju određeni prioritet.
Teoretski, mogućnost da se osoba koja je tek nedavno došla u Bar, registrovala prebivalište i kupila čamac nađe u istoj poziciji sa nekim ko decenijama koristi komunalni vez-ukazuje Iličković.
Njemu i Daboviću je posebno nelogično što se, kako tumače nacrt, u bodovanju različito vrednuju vrste plovila.
Ne žele privredu na komunalnim vezovima
Udruženje je još prije više od godinu i po dana Ministarstvu dostavilo svoj predlog definicije komunalnog veza.
Njihov stav je da komunalni vez treba da bude namijenjen stalnom vezu plovnih objekata čiji vlasnici imaju prebivalište na području lokalne samouprave i čija su plovila namijenjena sportu i razonodi.
Poseban problem sagovornici Radio Bara vide u pokušaju da se na komunalne vezove uključe i privredne djelatnosti, poput prevoza putnika i ribolova.
Dabović kaže da Udruženje nema ništa protiv ribolovaca, ali podsjeća da država ribarima subvencionira značajan dio troškova.
-Ne možemo onda privrednu djelatnost uguravati u prostor koji je namijenjen komunalnim korisnicima-smatra on.
Jedan pravilnik za marine koje nisu iste
Dodatnu primjedbu predstavlja centralizacija odlučivanja.
U Tivtu, Budvi i Baru postoje različiti modeli vlasništva i upravljanja marinama, različiti kapaciteti i različite potrebe.
Marina Bar je akcionarsko društvo, u Tivtu je Morsko dobro vlasnik, dok marinom upravlja komunalno preduzeće, a u Budvi je Morsko dobro i vlasnik i upravljač.
Zbog toga je, kako navodi Dabović, Marina Tivat tražila da se pravila donose interno, od marine do marine.
-Nije svaka marina jednaka. Nema iste kapacitete, nema iste potrebe-navodi Dabović.
Marina Bar nije problem
Kada je riječ o saradnji sa barskom marinom, Dabović je znatno blaži.
U posljednje dvije godine, kaže, bilo je više promjena direktora, što je otežavalo komunikaciju.
Sa aktuelnim direktorom, međutim, održana su dva sastanka koje ocjenjuje kao konstruktivne.
-Čovjek je spreman da nas sluša i ima želju da pomogne-navodi Dabović.
Ali, sadašnji problem, naglašava, izaziva novi nacrt “koji dolazi iz Ministarstva pomorstva”.
Ministarstvo ćuti, rok sedam dana
Najveće nezadovoljstvo Udruženja trenutno izaziva odnos Ministarstva prema njihovom zahtjevu za sastanak.
Udruženje je tražilo razgovor sa Ministarstvom. Odgovor nisu dobili.
U jednom trenutku, dodaju, kao posrednik se ponudilo Morsko dobro, sa kojim odranije imaju dobru komunikaciju. Dopis je preko ovog državnog preduzeća proslijeđen Ministarstvu, ali ni tada, prema Dabovićevim riječima, nije stigao odgovor.
Istovremeno, zainteresovanima je ostavljen rok od samo sedam dana da dostave primjedbe, “na sajt Ministarstva”.
-Ovo je i te kako vruća tema da bismo stvari završavali onlajn-smatra Dabović.
„Ne tražimo buku, samo da sjednemo za sto“
U Udruženju kažu da ne žele sukob sa Ministarstvom.
Ne najavljuju ucjene, blokade niti proteste. Njihov zahtjev je, kako poručuju, mnogo jednostavniji – razgovor.
-Ne tražimo ucjene, nikakvu buku. Samo da sjednemo za sto, da mi njima objasnimo neke stvari-kaže Dabović.
U taj razgovor, dodaje, ne mora doći samo NVO.
-Može doći i čovjek čija porodica 70 godina ima vez, da neposredno objasni šta komunalni vez znači ljudima koji su decenijama vezani za more-.
U međuvremenu, dio barskih korisnika već razmatra mogućnost organizovanja i zajedničkog nastupa prema Ministarstvu.
Oko 900 vezova u tri marine
Problem nije samo barski.
Marina Kalimanj u Tivtu ima oko 370 vezova, Marina Budva oko 400, a Marina Bar 217. Tri marine zajedno imaju oko 900 vezova.
Dabović kaže da su pokušali da stupe u kontakt sa korisnicima iz drugih gradova, ali da je za organizovanje bilo veoma malo vremena.
U Tivtu se, međutim, korisnici već pokušavaju organizovati i najavljeno je prikupljanje potpisa kako bi se Ministarstvu obratili kao grupa građana.
„Da nas ima što više“
Na kraju razgovora Iličković poziva korisnike vezova i Barane da se bolje organizuju.
-Da se skupimo i budemo jedinstveni. Da nas ovo malo više pokrene, da više komuniciramo i da nas ima što više-poručuje.
Njegova poruka nije usmjerena samo na aktuelni nacrt pravilnika.
Smatra da je ova situacija pokazala da zajednica korisnika vezova mora biti bolje organizovana i spremna da reaguje prije nego što se slični problemi ponove.
A možda se cijela priča najbolje može sažeti u dvije rečenice koje su se čule tokom razgovora.
-Čamac nije cipela-.
I, kako poručuju korisnici vezova Marine Bar:
-Tradicija ne može da živi samo od prošlosti. Ona se nastavlja u budućnosti-.
.jpg)