Bar, Crna Gora
12 Aug. 2026.
post-image

Čovjek koji ne zna za umor: Luka Vučković

Autor: Radomir Petrić

Foto: Naslovna Feral.bar

Budvanski ugostitelj, humanista, filantrop i plivački maratonac Luka Vučković prošlog vikenda još jednom je zaplivao barskim akvatorijumom.

Prvi put, bilo je to prvog septembra 2022.  kada je sa prijateljima organizovao, a potom kao i svaki put do sada, i sam isplivao IX humanitarni plivački maraton “Open water” od plaže Pržna u budvanskoj, do Čanja u barskoj opštini, ukupne dužine 19,4 kilometra.

Na maratonu Za bazen, prošle subote,  na cilj je stigao treći, odmah nakon svojih mlađih sugrađana Jovana Radića i Timura Silimskog: trasu dugu šest klometara od Sutomora do Bara preplivao je za sat, 32 minuta i 32 sekunde.

Za Luku je svaki maraton mnogo više od sportskog takmičenja – prilika je to da se promovišu zdrav život, zajedništvo, ali i ideje koje mogu mijenjati sredinu u kojoj živimo.

Ako smo ga ranije nazvali Luka lavlje srce, nova priča o Luki Vučkoviću samo potvrđuje da taj nadimak nije nastao slučajno. Jer Luka, čini se, jednostavno ne zna za umor.

Između porodičnih obaveza, ugostiteljskog posla, slikarstva, treninga, organizacije sportskih događaja i humanitarnih akcija, uvijek pronađe još malo vremena da uradi nešto za druge.

Ovoga puta povod za susret bio je Barski plivački maraton, na kojem je Vučković učestvovao drugi put.

-Bilo je prelijepo. Prelijepa organizacija i prelijepo more- kaže Vučković, uz posebno zadovoljstvo zbog činjenice da je maraton u Baru ove godine nosio i jednu važnu poruku – konačno je napravljen ozbiljan korak ka izgradnji olimpijskog bazena u gradu.

Za čovjeka koji dolazi iz Budve i vodi klub Open Water, takva vijest ima dodatnu težinu.

Vučković smatra da bi primorska zemlja poput Crne Gore trebalo da ima mnogo više bazena, jer za to postoji i potreba i potencijal.

-Ima dosta talentovanih ljudi, a ima i dosta rekreativaca koji bi uživali u bazenu-ističe on.

Nada se, pritom, da će i Budva dobiti još jedan, pravi olimpijski bazen, čime bi se otvorio prostor za ozbiljniji razvoj plivanja, ali i drugih sportova na vodi.

Posebno bi volio da uz bazen bude izgrađena i skakaonica za skokove u vodu, a kao mogućnost vidi i razvoj umjetničkog plivanja.

-Zašto? Zato što među crnogorskom djecom vidim talenat, a u sportovima na vodi potencijal da se jednog dana stigne i do najveće sportske scene – Olimpijskih igara-ističe sagovornik Feral.bar.

Vučković na dodjeli plaketa za rezultate na maratonu Za bazen, foto: Bar info

Sport koji spaja, a ne razdvaja

Vučković je ove godineu vodi iza sebe već ostavio ozbiljnu kilometražu. Klub Open Water organizovao je dva maratona – zimski i nedavno prvi noćni maraton, a jedan od njih imao je i snažnu humanitarnu dimenziju: Za „Puževu kućicu“, dom koji pomaže djeci sa smetnjama u obrazovanju, prikupljeno je 4.400 eura.

Istovremeno, Luka je nastupao i na velikim međunarodnim maratonima.

Na Siciliji je plivao čuveni maraton Garda, dug 20 kilometara, koji opisuje kao drugi najteži maraton u Evropi, odmah iza Capri–Napoli maratona od 30 kilometara.

U snažnoj konkurenciji zauzeo je šesto mjesto.

Poslije toga uslijedio je Barski maraton, a planovi tu ne staju.

Naredna moguća “meta” je Hvar, gdje se tradicionalno održava poznati plivački maraton, sa stazama od tri i deset kilometara.

Za Vučkovića, međutim, rezultat nikada nije jedina mjera uspjeha.

-Sport je nešto što treba da spaja, ne da razdvaja. Da propagira zajedništvo, zdravu konkurenciju i, na kraju, poštovanje-kaže.

U toj rečenici možda se i najbolje vidi njegov odnos prema sportu. Takmičenje je važno, ali nije važnije od ljudi.

Čovjek koji nema slobodno vrijeme

A kada se postavi pitanje kako sve to postiže, odgovor je gotovo jednostavan – slobodnog vremena nema.

Tu su porodica i kćerka, posao u turizmu, slikarstvo, organizacija događaja, humanitarne aktivnosti i, naravno, plivanje.

-Gledam da bukvalno slobodno vrijeme sve iskoristim produktivno-kaže Luka.

Trenira tokom cijele godine, čak i tokom zime, u morskoj vodi. Hladnoća mu nije prepreka.

Kako kaže, sve do decembra, uz određenu naviku na hladnu vodu, može se plivati i na temperaturama mora od oko 19 stepeni.

Ljeti je, međutim, situacija mnogo komplikovanija. Ne samo zbog njegovih poslovnih obaveza, već i zbog onoga što naziva „velikom anarhijom na moru“.

-Mi plivači koristimo bove i kapice jarkih boja kako bismo bili vidljiviji, ali, gust pomorski saobraćaj predstavlja nam zaista ozbiljan problem za trening.

Uprava pomorske sigurnosti  pruža podršku, ali, jednostavno nema dovoljno plovila i ljudstva da pokrije sve potrebe.

Zato će nam za trening narednih nekoliko sedmica biti posebno izazovne. Sa smirivanjem nautičke sezone u septembru i oktobru, uslovi za trening ponovo će biti znatno bolji-napominje Luka.

Od sporta do humanosti – ista energija

Možda je upravo u toj upornosti i odgovor na pitanje šta Vučkovića pokreće. On ne pravi veliku razliku između sporta, humanosti i svakodnevnog života.

Sve su to, za njega, načini da se nešto uradi.

Zato nije slučajno što se njegovo ime vezuje i za humanitarne akcije. Kada treba pomoći, Vučković se ne povlači. Naprotiv, često je među prvima koji će se uključiti.

I zato je njegov nastup u Baru bio više od još jednog upisa u sportsku statistiku.

Bio je to susret čovjeka koji dolazi iz Budve sa gradom koji mu je, kako kaže, drag i sa kojim dijeli istu želju – da sport dobije više prostora, da se djeci pruže bolje mogućnosti i da se ljudi povezuju.

Posebno mu je, kaže, drago kada mediji prepoznaju ovakve aktivnosti, jer bez javne podrške teško je doprijeti do većeg broja ljudi.

A Open Water, podsjeća, nije samo plivanje u moru. To je sport koji se može odvijati i u jezerima i rijekama, ali i način da se promoviše priroda i njena ljepota.

I tako se priča o Luki Vučkoviću ponovo vraća na početak. Na hrabrost.

Ne onu koja se pokazuje samo u velikim i dramatičnim trenucima, a kakvu je i sam iskazao spašavajući ljudski život u ogromnim talasima, zbog čega ga je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović odlikovao Ordenom za hrabrost 12. decembra 2023, već onu svakodnevnu – da se, uprkos obavezama, umoru i svim preprekama, nastavi dalje.

Da se uđe u hladnu vodu. Da se otpliva još jedan kilometar. Da se organizuje još jedna akcija. Da se pomogne nekome kome je pomoć potrebna.

Jer neki ljudi jednostavno ne znaju da stanu. Luka Vučković je, nema nimalo sumnje, jedan od njih.