.jpg)
Priča iz Anamale: Porodična tradicija uzgoja lubenica Dina Velića
Autor: Radomir Petrić
Foto: Feral.bar
Porodica Velić iz Fraskanjela u Anamali u opštini Ulcinj već decenijama ljeti ne zna za riječ umor.
Abedina-Dina Velića, njegovu suprugu Anidu i djecu Alisu, Eldara i Esru, po vrhunskim lubenicama dobro znaju mušterije u Baru i Budvi, na čijim ih pijacama Dinov crveni kombi čeka prije prvih zraka sunca.
-Kakav mi je radni ritam u sezoni? Pa, spavam svega nekoliko sati dnevno – od podne do kasnog popodneva, a ostatak vremena provodim radeći.
Moj radni dan praktično traje oko 20 sati. Posao podrazumijeva organizaciju berbe, rad sa sezonskim radnicima, navodnjavanje i održavanje zasada.
Ove godine je velika suša, pa je navodnjavanje jedan od najvažnijih i najzahtjevnijih poslova.
U proizvodnji mi pomažu radnici iz Albanije, jer lokalne radne snage nema dovoljno-priča za Feral.bar ovaj uzorni poljoprivredni proizvođač u pauzi između usluživanja kupaca, kojima takođe nije teško da ustanu rano za ovakav plod.
Sami Velići su ranoranioci u bukvalnom smislu: ljeti porodica ustaje već između 02:00 i 03:00, na barsku pijacu dolaze oko 04:00, gdje ostaju do 07:00.
Nakon toga slijedi distribucija robe prema drugim prodajnim mjestima, a porodica se organizuje koristeći više vozila kako bi pokrila različita tržišta.
-Naša porodica proizvodi lubenice više od šest decenija. Prije mene je to radio moj otac, ja se ovim poslom bavim više od 30 godina.
Proizvodnja i prodaja lubenica je za našu porodicu način života koji traje generacijama-navodi Dino, kome od malih nogu posao olakšavaju starija ćerka Alisa i sin Eldar, oboje učenici SMŠ “Bratstvo-jedinstvo” Ulcinj.
Ove godine, ističe Velić, očekuje proizvodnju od oko 300 tona lubenica.
Uprkos tome što sezonu ocjenjuje slabijom nego prethodne, zadovoljan je prodajom, uspijeva da plasira gotovo kompletnu proizvodnju.
Najveći dio robe prodaje u Baru, dok dio ide prema Budvi i Petrovcu.
-Tržište za sada funkcioniše dobro i uspijevam da pronađem kupce za svoje proizvode. Sezona prodaje lubenica inače traje od kraja maja do približno 25. septembra.
Nakon toga nastavljamo poljoprivrednu proizvodnju kroz druge kulture, prije svega blitvu, koju prodajemo na Tuškoj pijaci-priča Velić.
Sa osmjehom dočekuje opasku da mu, osim umora, ništa ne znači ni riječ teretana: objašnjava da svaku lubenicu tokom puta od njive do kupca mora više puta ručno da podigne i premjesti.
-Lubenice se prvo utovaruju, zatim istovaruju, prebacuju u vozila i na kraju prodaju kupcima, što znači da isti plod kroz moje ruke prođe i po pet puta.
Dnevno prodam prosječno oko četiri do četiri i po tone lubenica, a kako je sada prošlo oko 30 dana od početka prodaje, već sam podigao oko stotinu tona-kaže Abedin malo šali, a više u zbilji.
Ipak, uprkos napornom radu i izazovima, kaže da je zadovoljan onim što je stekao i da je, zahvaljujući dobroj prodaji, prezadovoljan rezultatima ove godine.
Abedin je ukazao i na neizvjesnosti sa kojima se suočava i on lično i svi mještani Anamale koji se bave poljoprivredom:
-Treba svi da znaju da nije lako živjeti od poljoprivrede jer proizvođači zavise od vremenskih prilika, temperature, padavina i mogućih elementarnih nepogoda poput grada.
Organizovani otkup riješio bi mnoge od ovih problema, počevši od toga da bi se roba mogla utovarati i transportovati mehanizacijom, bez višestrukog ručnog pretovara.
Otkupni centar za lubenice bi proizvođačima u Anamali omogućio da robu prodaju na veliko bez svakodnevnog fizičkog napora i dugotrajne prodaje na pijacama, a i povećao bi ekonomsku isplativost poljoprivredne proizvodnje-naglašava Velić.
Činjenica je, kaže, da proizvođači ostvaruju pravo na subvencije koje država dodjeljuje kroz povraćaj dijela sredstava uloženih u proizvodnju-nakon dostavljanja računa za kupljenu opremu ili repromaterijal, proizvođači mogu dobiti povraćaj od oko 50 odsto troškova.
-Međutim, smatram da je od toga ipak mnogo važnije pitanje organizovanog otkupa poljoprivrednih proizvoda.
To nije samo moja lična želja, već stav većine poljoprivrednika koji se bave proizvodnjom.
Nisam baš siguran da će se slični projekti uskoro realizovati na području Anamale, no, u svakom slučaju, ozbiljnija podrška lokalnih vlasti i bolje organizovana infrastruktura mogli bi značajno unaprijediti proizvodnju-zaključio je razgovor za Feral.bar ovaj ugledni domaćin iz Anamale.
- Tagovi:
- Ulcinj
- Anamala
- Poljoprivreda
- Agrobiznis
- Pijaca
.png)
.jpg)