Grupa vlasnika maslinjaka: Bez ekonomski održivih vlasnika nema ni održive Maslinade
Foto: Opština Ulcinj
Vjerujemo da je moguće pronaći model koji će istovremeno dugoročno sačuvati vrijednosti Ulcinjske maslinade, unaprijediti maslinarstvo i otvoriti novu perspektivu za mlade generacije. Najveća prijetnja budućnosti Maslinade nije prisustvo ljudi koji je obrađuju, čuvaju i koriste već njeno postepeno napuštanje i propadanje, navodi se u reagovanju grupe vlasnika maslinjaka u Ulcinju na tekst “MSJA: Bez očuvanog kulturnog pejzaža nema ni Maslinade “, koji je objavljen na portalu Feral.bar.
Njihovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
-Pozdravljamo činjenicu da je NVO MSJA u svom reagovanju potvrdilo ono na šta vlasnici maslinjaka ukazuju od samog početka – da bez maslinara nema ni očuvane Maslinade.
Upravo zato smatramo da je pitanje koje je od ključnog značaja za budućnost ovog prostora kako obezbijediti da Ulcinjska maslinada ostane živa, obrađena i očuvana i za narednih 20, 50 ili 100 godina.
O vrijednosti Maslinade nema spora. Mi vlasnici maslinjaka nikada nismo osporavali njen kulturni, istorijski i pejzažni značaj.
Naprotiv, upravo su generacije maslinara svojim radom stvorile i sačuvale prostor koji danas svi prepoznajemo kao simbol Ulcinja.
Međutim, ono na šta u reagovanju NVO MSJA nijesmo dobili jeste odgovor kako će zaštita doprinijeti ekonomskoj održivosti maslinarstva i privuci ljude da održavaju taj prostor.
Kako će vlasnici finansirati održavanje maslina, obnovu suhozida?
Kako odgovoriti na činjenicu da je tradicionalna proizvodnja maslina sve manje ekonomski isplativa zbog visokih troškova rada, nepristupačnog terena i izražene alternativne rodnosti sorte Žutica?
I krucijalno pitanje, kako motivisati mlade da ostanu vezani za maslinarstvo i nastave tradiciju svojih porodica?
To su pitanja na koja vlasnici očekuju konkretne odgovore, a njih nema.
Posebno želimo ukazati na činjenicu koja se ne spominje ni u jednom javnom obraćanju, a to je da praksa pokazuje da su među najuređenijim i najbolje održavanim maslinicima upravo oni u kojima vlasnici ostvaruju dodatne prihode kroz turizam ili druge komplementarne aktivnosti.
Vlasnici tih maslinika redovno održavaju stabla, obnavljaju podzide, uređuju pristupne puteve i brinu o ukupnom izgledu prostora jer su svjesni da autentičnost i očuvanost maslinika predstavljaju njegovu najveću vrijednost.
Zbog toga smatramo da se ne smije odbacivati mogućnost razvoja pažljivo planiranih modela koji povezuju maslinarstvo i turizam, po uzoru na brojne uspješne mediteranske regije u Hrvatskoj, Španiji, Italiji i drugim zemljama.
Takvi modeli ne podrazumijevaju urbanizaciju Maslinade niti narušavanje njenog karaktera, već stvaranje dodatne vrijednosti koja omogućava vlasnicima da nastave da ulažu u očuvanje prostora.
U prilog argumentima vlasnika govori i sama Studija kulturnog pejzaža koju je izradila arhitektica Kapetanović, a na koju se u svojim istupima često poziva i MSJA.
Naime, u dijelu studije koji se odnosi na Valdanos navodi se da vojno odmaralište koje je ranije postojalo, predstavlja uspješan primjer uklapanja turističkog kompleksa u prirodno okruženje kroz koncept disperznih sadržaja, velikih otvorenih prostora i objekata minimalnog volumena, te da takva rješenja mogu predstavljati uzor za buduće projektovanje turističkih kompleksa.
Danas upravo mlađe generacije, koje kroz kombinaciju maslinarstva i turizma ostvaruju dodatne prihode, pokazuju najveću spremnost da ostanu vezane za svoja imanja i nastave brigu o maslinicima.
Politika zaštite koja ne prepoznaje tu činjenicu zdušno radi da ubrza proces napuštanja maslinarstva.
Takođe smatramo da je važno naglasiti da najveću prijetnju autentičnosti Maslinade ne predstavlja samo neadekvatna gradnja.
Jednaku, pa čak i veću prijetnju predstavljaju napušteni maslinici, urušeni podzidi, neodržavane staze i zarastanje prostora.
Dovoljno je pogledati primjer Valdanosa, gdje su brojni maslinici tokom dužeg vremenskog perioda bili prepušteni propadanju usljed nemogućnosti njihovog redovnog održavanja i korišćenja.
Posljedice su danas vidljive na terenu – veliki broj stabala se osušio ili je ozbiljno ugrožen, nekada obrađene površine prekrivene su makijom i šibljem, brojni podzidi su urušeni, a staze postale teško prohodne ili potpuno zarasle.
Upravo taj primjer pokazuje da kulturni pejzaž nije moguće očuvati samo odlukama nekih institucija i formalnom zaštitom.
Kulturni pejzaž se čuva radom, prisustvom ljudi i kontinuiranim održavanjem prostora.
On opstaje samo dok postoje ljudi koji imaju ekonomski interes, mogućnost i motivaciju da ga obrađuju i održavaju.
Iskustvo Valdanosa nas uči da najveći neprijatelj maslinade nije čovjek koji je održava i koristi i u turističke svrhe, već napušten prostor bez ljudi, bez ulaganja i bez perspektive.
Zbog toga vjerujemo da zaštita sama po sebi ne može biti cilj. Bez ekonomski održivih vlasnika nema ni održive Maslinade.
Pozivamo nadležne institucije, stručnu javnost i sve zainteresovane strane da zajedno sa vlasnicima traže rješenja na opšte zadovoljstvo čitave zajednice, pa i šire.
Vjerujemo da je moguće pronaći model koji će istovremeno dugoročno sačuvati vrijednosti Ulcinjske maslinade, unaprijediti maslinarstvo i otvoriti novu perspektivu za mlade generacije.
Jer, pitanje nije da li Maslinada ima vrijednost. Oko toga se svi slažemo. Pravo pitanje je kako osigurati da ona ostane živa, obrađena i sačuvana za buduće generacije.
Odgovor na to pitanje između ostalog moraju dati i ljudi koji će sjutra biti spremni da obrađuju zemlju, održavaju stabla i nastave tradiciju koju su naslijedili od svojih predaka.
Na kraju, želimo ukazati da vrijeme nije na strani Ulcinjske maslinade.
Dok se vode jalove rasprave bez ikakvog cilja sve veći broj maslinika ostaje zapušten a tradicionalni pejzaž postepeno zarasta u makiju i šiblje.
Upravo zato smatramo da je neophodno hitno pronaći model koji će vlasnicima omogućiti ekonomsku održivost i motivisati nove generacije da nastave da održavaju maslinike, jer, naglašavamo-najveća prijetnja budućnosti Maslinade nije prisustvo ljudi koji je obrađuju i čuvaju i koriste, već njeno postepeno napuštanje i propadanje-stoji na kraju reagovanja koje potpisuju Avdula Derviši, Neset Mila, Nedjeljko Lazović, Adnan Alibegu, Jovan Jančić i Ivan Đonović.
 (1) (2).png)