.jpg)
Iz Štoja odnose milione, niko ni cent da investira
Izvor: Vijesti
Autor, foto: Samir Adrović
Ulcinjski Štoj vjerovatno je najimućnija mjesna zajednica na Balkanu, pa i šire, jer se na njenoj teritoriji nalaze i takvi resursi kao što su Velika plaža, Bojana i Ada, sa kojih se svake godine u budžete Opštine, Morskog dobra i Vlade odliju milioni eura.
Uprkos tome, naselje već decenijama živi život sasvim prosječnog predgrađa iz kojeg domicilno stanovništvo i dalje odlazi u Ameriku i zemlje zapadne Evrope, tražeći bolji život koji im nezasluženo izmiče u zavičaju.
U uskoj i nedugoj uličici, koja u obliku velikog ćiriličnog slova P veže centar naselja sa magistralnim putem prema Adi Bojani, smještena je većina ugostiteljskih objekata i marketa. Tu su i dva parking prostora, kao vrhunac pregnuća svih dosadašnjih lokalnih vlasti u uređenju centra naselja.
Put koji od centra vodi prema Bregviji, raskopan je godinama, ali se zato u untrašnjosti naselja dižu velelepne vile i hoteli. Nijedan od tih objekata nije priključen na vodovodnu i kanalizacionu mrežu...
A ima ih, kako kaže predsjednik MZ “Štoj” Albert Kastrati, oko pet hiljada, računajući i kućice na Bojani koje takođe pripadaju mjesnoj zajednici.
Podsjeća da starosjedioca u Štoju ima 107 kuća stalno nastanjenih sa 447 stanovnika i 10 kuća sa oko 20 stanovnika koji povremeno borave u Štoju, više od šest mjeseci.
-Ostatak starosjedilaca su se unazad četiri-pet decenija u potrazi za boljim životom odselili u inostranstvo i to većinom u SAD i zemlje Zapadne Evrope. Posljednjih decenija se u Štoju doselilo novo stanovništvo iz raznih djelova Crne Gore i drugih područja bivše Jugoslavije. Sa pridošlim stanovništvom, Štoj danas ima oko 2.000 žitelja-ističe Kastrati.
A Štoj ljeti postaje grad kraj Ulcinja - desetine hiljada gostiju tu provode odmore i vrlo je teško kontrolisati evidenciju...
-Nemamo nikakve koristi od prihoda sa naše teritorije, a naša MZ nema ni svoju kancelariju nego dokumenta držimo kod kuće- kaže sekretar MZ Sandar Elezović.
Slike iz Štoja odavno nijesu za razglednice - lutajuća stoka na ulicama i zimi i ljeti, divlje deponije, neplanska gradnja, kuće koje u uskim dvorištima, imaju i bunare i septičke jame...
Samo par stotina metara dalje, svi oni koji imaju sreće, ljeti mogu da uživaju u raskošnoj ponudi najljepših kupališta na Južnom Jadranu, čistoći, moru, pijesku, suncu i ljepoti koja uzgred pripada naselju u koje mnogi od njih nikad nijesu ni kročili.
Kastrati kaže da su nadležne institucije uglavnom gluve kada bi trebalo da čuju sa kakvim se sve problemima suočava naselje.
-Morsko dobro svim komunalnim preduzećima uplaćuje svake godine velike sume novca za održavanje čistoće. Ne znam kako, ali mi imamo veliki broj divljih deponija u zaleđu Velike plaže i to je ružna slika koju šaljemo u svijet.
Ko bi to trebalo da očisti, ko da kontroliše, da li postoji sinhronizacija između Morskog dobra i službi, pitanja su na koja nemamo odgovor. Ali, izvjesno, imamo veliki problem. Skoro je bila javna rasprava o projektu vodosnadbijevanja i odvođenja otpadnih voda, čijom realizacijom bi Štoj riješio višedecenijski problem oko priključenja na vodovodnu mrežu.
Međutim, nama je veći problem kanalizacija jer dosta kuća imaju bunare i septičke jame jedne do drugih. Kada su poplave, jame se nerijetko izliju i voda iz bunara, iako tehnička, više nije za upotrebu-kaže Kastrati, podsjećajući da se u Štoju, koji ima pjeskovito tle, tehnička voda nalazi na oko šest metara dubine.
Problem je, navodi dalje i nepostojanje detalnjog urbanističkog plana.
-Koliko znamo, plan za Donji Štoj je u izradi i za njega je zaduženo Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Mislim da je vraćen na doradu ali u svakom slučaju njegovo donošenje i usvajanje je od krucijalnog značaja za razvoj cijelog Štoja-ističe Kastrati.
Evidentan je, nabraja dalje, i problem sa neriješenim imovinsko pravnim odnosima i lutajućom stokom, koja ugrožava bezbjednost saobraćaja.
-Do sada je, svih ovih godina, zbog tog izraženog problema, stradalo 16 osoba. Da ne govorimo o povrijeđenim i materijalnim štetama. Nema više čekanja - početkom mjeseca pokrenuli smo peticiju kojom tražimo od Opštine da urgentno riješi taj problem. Jer i oni kao i mi znaju ko su vlasnici stoke i da ima volje, taj problem mogli bi da riješe za par dana-kaže Kastrati.
Najavio je i pokretanje inicijative da se od prihodovanih sredstava sa njihove teritorije, ubuduće odvaja dio za investicije koje bi oni predložili.
-MZ je neprofitna organizacija ali želimo da sve koji ubiraju novac sa ovog prostora obavežemo da neki procenat izdvoje za investicije u naselju-istakao je Kastrati.
Elezović ističe da je problem i to, što se investicije predviđene sredstvima iz budžeta za Štoj u iznosu od tek tri ili četiri odsto, rijetko realizuju. Kastrati ističe primjer postavljanja rasvjete od centra Štoja do Ade, koje je bilo planiranom budžetom.
-Put je nažalost, još u mraku-kaže Kastrati.
Elezović ističe “da su Štojani zbog izraženog nepotizma, u zanemarljivom procentu zaposleni u Opštini“. Navodi i problem Osnovne škole “Marko Nuculović“, koja, kako kaže ne ispunjava ni minimum uslova za rad.
-Škola nema kabinete niti fiskulturnu salu. Naša djeca, kada odu u gimnaziju, prvi put vide gimnastičke sprave-kaže Elezović. Škola ima oko 100 učenika koji nastavu pohađaju na crnogorskom i albanskom jeziku.
-Đaka će biti svake godine više ali mi još nemamo konkretne odgovore na brojne dopise u vezi tih problema. Samo obećanja-kaže Elezović.
Dodaje da Štojani imaju problemi sa bentom koji naselje čuva od izlivanja Bojane. Podsjeća da je sadašnji bent podignutu pedestih godina prošlog vijeka te da je u dogovoru sa susjednom Albanijom dogovoreno, da oni budu iste veličine.
-Međutim, Albanija je nedavno nadgradila te bentove. Sada moramo i mi. Rađeno je nešto oko toga ali nedovoljno. Takođe, treba otvoriti i kanal koji bi odvodio vodu iz nabujale rijeke-kaže Elezović.
Bivši predsjednik MZ i zakupac čuvene Kopakabane Prelja Škrelja kaže da Štoj uglavnom živi od turizma.
-Svi mi plaćamo poreze, zakupe i druge dažbine. Ništa se Štoju ne vraća. Ni od zakupa zemljišta na obalama Bojane, nemamo koristi. A šta sa pijeskom koji se čak i danju odnosi sa Velike plaže i Ade... Štoj je zapostavljen i to se mora mijenjati-kaže Škrelja.
Navodi da je, kao predsjednik MZ, svojevremeno o tim problemima pisao na sve adrese.
-Niko se nije udostojio odgovora-ističe Škrelja.
Nagli razvoj kajt surfinga
Postoje podaci da se nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine na Velikoj plaži more povuklo za nekih 20-30 metara, što dokazuje i ime Štoja, na albanskom ‘shtoj’, ‘shtojca’, u prevodu je ‘dodati’, ‘nadodati’.
-To govori da je kroz dugu geološku istoriju raznim tektonskim aktivnostima, ovo mjesto nastalo na taj način-pojašnjava Kastrati.
Nadmorska visina Štoja iznosi dva metra, a Kastrati navodi da postoji takozvana štojska greda koja se prostire od ušća Port Milene do brdašca Suke čija je nadmorska visina šest metara.
Geološki sastav zemljišta je pijesak, a cijelo područje bogato je podzemnim vodama koje se crpe preko tzv. reni bunara.
Štoj se dijeli na Gornji i Donji. Gornji Štoj se prostire od rijeke Bojane do “Rruga e Qerres“, odnosno kolskog puta, bivše Mavrovo, a Donji Štoj odatle do ušća Port Milene ili starog mosta.
Južna granica Štoja je Jadransko more, a sjeverna kanal Port Milena. Ukupna površina Štoja je 3,3 hiljade hektara. U Štoju se, kako navodi Kastrati, uzgajaju razne kulture - lubenica, sezonsko povrće, agrumi, masline... Od agruma, najviše su rasprostranjene mandarine, pomorandže, klementine i limuni.
-Posljednjih 30-40 godina, u Štoju je počeo da se razvija kupališni turizam zahvaljujući blizini Velike plaže. Međutim, u posljednje vrijeme, naglo se počeo razvijati i kajt surfing, što Štoj i Veliku plažu svrstava u sam vrh kajt destinacija, zahvaljujući prostranstvu i vjetrovima kojima obiluje-istakao je Kastrati.
Ministri su obećavali i aerodrom
-Regionalni razvojni projekti Velike plaže, koje je izradilo Njemačko društvo za investicije (DEG), definišu najveće investicione aktivnosti na tom području. Tu je i Ada, za koju imamo inicijative koje se kreću preko 700 miliona eura-tako je daleke 2006, govorio jedan od potpredsjednika Vlade...
Dvije godine kasnije, tadašnji ministar za ekonomski razvoj rekao „da ćemo se uskoro u Ulcinju moći pohvaliti projektima koje realizuju najeminetnije evropske kompanije“. I ustvrdio da će Ulcinj uskoro postati svjetski priznata destinacija te da će država preuzeti odgovornost za projekte brzih i modernih saobraćajnica i ni manje ni više nego, izgradnje aerodroma u Štoju. Od tada je prošlo 12 godina...
