 (1).jpg)
Slovinić: Susret sa novim radovima slikara Sava Pavlovića
Autor: Liberto Bob Slovinić
Foto: Feral.bar
U toplo junsko veče, u društvu svojih najbližih, susreo sam se u Galeriji “Velimir Leković” u Baru sa najnovijim likovnim ostvarenjima, uvaženog crnogorskog slikara Sava Pavlovića iz Petrovca.
Pavlović je rođen u Baru (1947). Završio je Srednju školu za primijenjene umjetnosti u Sarajevu.
Pohađao je VPŠ – likovno vaspitanje u Beogradu. Diplomirao je na Fakultetu za likovni odgoj i umjetnost na Rijeci.
Do sada je priredio preko trideset samostalnih, a učestvovao je na više od stotinu grupnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Pavlović se publici u Baru, predstavio sa četrdesetak – likovnih sinestezija.
Izložbu prati opsežan kolorni katalog sa uvodnim tekstovima istoričarke umjetnosti Anje Marković i rukovodioca galerije.
Aktuelnu eksplikaciju su nadahnuto otvorili dr Milun Lutovac i dr Velibor Zolak. Mnogobrojne prisutne ljubitelje umjetnosti, pozdravio je i raspoloženi autor.
Odavno sam pratio i pisao o likovnom stvaralaštvu, mojeg dragog prijatelja Sava Pavlovića. Vremešnoga barbe, ribara i vještoga – Koga iz čuvenih Reževića.
O analizama njegovih milozvučnih djela, ostavio sam više tragove u štampi i svojoj obimnoj knjizi likovnih kritika Ars Libris.
Umjetnik Savo Pavlović se od likovnih početaka, strastveno vezao za – maritivnu sadržajnost.
Veliki zaljubljenik je morskih dubina, brojnih ribljih vrsta, snažnih valova i jakih kurenata.
Kada je otpočeo da likovno artikuliše svoje čarobne vizije, opredijelio se za neprevaziđenu, staru artističku tehniku – Akvarel.
Sama sintagma upućuje da se radi o – Vodi i kolornom pigmentu. Tehnika akvarela – zahtijeva kvalitetnu, rustikalnu papirnu podlogu, težine do 500 mg.
Istovremeno traži kvalitetne bojene supstrate, te vrhunske četke izrađene od mekanih i tankih dlaka iz zečijeg, ili uha kune.
Pavlović je u radu koristio sve naznačene atribute, pretežno je stvarao u ljetnjem periodu, na otvorenom prostoru uz more.
U hladovini stoljetnih maslina, na ravnom kamenom stolu, pod njegovom maestralnom rukom, nastajalo je na stotine prozračnih i čistih – Lege artis – Akvarela.
Njegova generalna tematska potka su – more, dubine, podvodni svijet. Vremenom se kretao od realnog i asocijativnog do simboličkog i apstraktnog.
Zavisno od unutrašnjeg inspirativnog nagona, smjenjivale su se scene kao na filmskoj traci. Preovladavao je plavi i tirkizni tonalitet.
Ali je Pavlović znalački kontrirao toplim, oranžem, okerom i rumenom žutom. Završnom – cinober i violetnom akcentažom, definisao je svoje likovne cjeline.
Stvarajući kontinuirano decenijama, lagano je mijenjao, svoj likovno – egzekutivni vokabular.
U svoja ostvarenja, unosio je određene tehničke novine – pranjem, razlivanjem i curenjem. Takve novine su doprinosile krajnjim ishodištima.
Asocijativne cjeline, inklinirale su ka apstraktnim sustavima. Uvođenjem – akrilnih bojenih supstanci u eksplikate, akvarelne magline su lagano prelazile u – gvašne – kombinacije.
Peglajući i dekujući pozadinske isječke na svojim ostvarenjima, Pavlović je znalački učvršćivao, razigrano – akvarelno jezgro – svojih rasplinutih eksplikata.
Slike su dobijale na gustoći i snazi. Definitivno je ušao u stvaranje slika – kombinovanom likovnom tehnikom.
Svakako, Pavlović je mijenjao svoj likovni vokabular, ali je ostao dosljedan tematskoj potki. I dalje su tu – more, dubine, ribe, korali, alge, muravina.
Suština priče ostaje stabilna i ne mijenja se – ni za jotu. Takav stav, potvrđuje suštinu postojanja jednog umjetnika.
Nije moguće odvojiti umjetnika, njegov život rast i ambijent, od njegovog umjetničkog stvaralaštva.
Čvrsto jezgro je jedinstveni amalgam, sastavljen od – genetskog koda, ambijenta življenja i likovnog izraza.
Ne postoji način da se razdvoje bilo koji istinski umjetnik i njegovo djelo. Uvijek to postaje nemoguća misija, lišena svake logičnosti.
 (1) (2).png)
