Riječ čipkarica
Izvor, foto: OJU Muzeji Kotor
Opštinska javna ustanova (OJU) "Muzeji" Kotor, u susret dodjeli priznanja "Europa Nostra" 28. maja u Nikoziji, objavljuje seriju priloga kojima, iz različitih perspektiva, predstavlja značaj kako prestižne evropske nagrade tako i nagrađenog projekta "Pacijenca".
Kotorski „Muzeji”, dobitnici prestižnog priznanja „Europa Nostra", kroz projekat „Pacijenca” oživjeli su gotovo zaboravljenu vještinu izrade dobrotske čipke.
Danas, one koje su prve prošle obuku u muzejskim radionicama – čipkarice instruktorke – prenose svoje znanje novim generacijama.
Povezane ljubavlju prema čipki i druženju, ove žene danas čine živu zajednicu koja okuplja čipkarice iz Boke, Crne Gore, ali i inostranstva.
Tri čipkarice - instruktorke govorile su nam o tome zašto vole rad na dobrotskoj čipki i što je priznanje „Europa Nostra” donijelo njima, a što gradu.
Indira Čečur je rekla da joj rad na čipki donosi osjećaj mira, strpljenja i radosti, ali i posebnu vrijednost zajedništva koje se razvija kroz druženje i zajednički rad.
-Meni čipka donosi strpljenje, mir, radost i druženje.
Voljela bih da vidite, kad nema kamera, kako se lijepo družimo uz taj vez, a čipka spaja ljude kao na prvom festivalu čipke kad je spojila Mediteran.
Ovog puta bio je Mediteran, a spojiće i cio svijet.
Za mene lično, a mogu reći i za ostale vezilje, Pacijenca i nagrada Europa Nostra donijele su najveću sreću i radost samim tim što je Evropa prepoznala vrijednost onoga što radimo.
Svega toga ne bi bilo da nije bilo teta Nade Radović i, prvenstveno, Dušice Ivetić, direktorice OJU Muzeji koja je to prepoznala na pravi način.
A što je nagrada donijela gradu? Zaštitu nematerijalne kulturne baštine koja mora da živi i traje, a našim radom i traje-rekla je Čečur.
Ljubica Krivokapić naglašava da joj izrada čipke donosi osjećaj smirenosti, pažnje i radosti, ali i dublju povezanost sa zajednicom i nasljeđem koje se kroz projekat „Pacijenca” ponovo aktivno živi.
-Izrada čipke mi donosi zadovoljstvo, pruža smirenost, obraćanje pažnje na detalje, pronalazak lijepih stvari svuda oko nas, u arhitekturi, prirodi i ljudima.
Taj osjećaj, nakon više sati provedenih u izradi, nije umor nego radost.
Pacijenca je meni lično donijela osjećaj da zaštita nasljeđa nije samo naša obaveza, kao što obično volimo da kažemo, nego mnogo više.
To je osjećaj pripadnosti zajednici, mjesto susreta, radost i zadovoljstvo.
Značaj čipke mislim da je odavno svima očigledan, ali naš projekat je nekako oživio zajednicu, vratio interesovanje, pa se sad opet mnoge žene time bave.
Projekat donosi brojne nagrade, daje nam vidljivost i u muzejskom svijetu i mnogo šire-rekla je Krivokapić.
Dubravka Ivetić ističe da joj je rad na čipki donio kreativno ispunjenje i posebno zadovoljstvo u očuvanju i obnovi vrijedne tradicije, koja je kroz projekat dobila novu vidljivost i značaj.
-Čipka mi je donijela jedno veliko zadovoljstvo, radost, mogućnost da iskažem svoju kreativnost, zadovoljstvo što sam u nečem novom, tako lijepom, bogatom, starom a obnovljenom.
Čipka je gradu donijela jako puno, između ostalog, i kotorski suvenir tzv. drvo koje pamti, zatim veliku popularnost, festival čipke, obnovu nečeg starog, dobrog, vrijednog, priznatog i poznatog.
Bilo mi je prosto nevjerovatno da tako jedan mali grad i relativno mali projekat od tek pet godina, kao Feniks iz pepela, dobija tako veliku nagradu, pa to je tako velika radost.
To je svima nama bilo nevjerovatno, čak i reakcije medija, bilo nas je svuda, a jedna naša vezilja se šalila da se pojavljujemo iz svega što se otvori.
I medijski i mi među sobom-zbilja je bilo savršeno-rekla je Ivetić.
Priča o dobrotskoj čipki i projektu „Pacijenca” tako pokazuje da očuvanje nematerijalne baštine nije samo pitanje zaštite tradicije, već i stvaranja prostora za zajedništvo, razmjenu znanja i savremeni kulturni život.
Kroz posvećen rad čipkarica i podršku institucije, ova vještina danas ne samo da opstaje, već se razvija i prenosi dalje potvrđujući svoju vrijednost i na lokalnom i na evropskom nivou.
.jpg)
 (1) (2).png)
