.jpg)
Volonteri, tihi heroji doba epidemije
Pored profesionalaca koji se na prvoj liniji fronta bore protiv COVID 19, i koje s pravom zovemo herojima, od ljekara i medicinskih sestara do komunalaca, ovih dana izuzetan doprinos lokalnoj zajednici u svakom našem gradu daje i prava mala vojska volontera. Zahvaljujući njima, hrana i druge kućne potrepštine neophodne za normalno funkcionsanje svakog domaćinstva, stižu i u najudaljenije krajeve svake crnogorske opštine. Građanski aktivista Aleksandar Kapa, jedan od volontera barskog Crvenog krsta, za Feral.bar priča o svojim iskustvima sa terena:
Angažovanje
Moj volonterizam odvija se na dva polja: Crveni krst i Narodna kuhinja. Sa Crvenim krstom, koji je osovina humanitarnog rada, obilazimo domaćinstva širom barske opštine Bar, pomažući onima kojima je “Korona” onemogućila svakodnevno sasmostalno funkcionisanje. Ljudi koji rade u Crvenom krstu čine da u ovakim okolnostima opšte opasnosti zaboravite strah, izdignete se i još jače pomognete. U Narodoj kuhinji koju vode Žene Bara velikog srca, prave se i distribuiraju zaštitne maske, i tu dajem svoj skromni doprinos, toj bezrezervno požrtvovanoj ekipi koja dnevno izradi i po 500-600 maski za građane Bara. Svi ti ljudi su blistavo lice Bara i meni je velika čast što ih znam i što smo skupa u svemu ovome.
Motivacija
Volonterstvo vidim kao svoju dužnost prema gradu i kao efikasan i častan odgovor na cijelu situaciju i u Crnoj Gori i svuda u svijetu. Kao mlada osoba, osjećam odgovornost da doprinesem radu koji će onima koji su najugroženiji pomoći da ovaj period prebrode sa što manje posljedica. Ovo su vremena koja od pojedinca traže da istupi i bude požrtvovan, a lišen apsolutno ikakve lične koristi za svoj doprinos.
Strah
Često se svih ovih dana susrećem sa pitanjem – da li se bojim? Naravno da postoji strah i to je potpuno prirodna pojava. Ipak, postoji nešto jače od straha, a to je ljubav i totalna posvećenost zajednici. Taj strah se nadomjesti oprezom i poštovanjem pravila nošenje maski, socijalne distance, vremena zabrane izlazaka... Taj strah ispari kad vas neko ispred trošne kuće sačeka osmjehom jer ste mu donijeli potrebne namirnice, ili mu date zaštitnu masku, naravno, “free of charge”.
Satisfakcija
Rad na terenu prate pomiješana osjećanja. Naravno da je osjećaj ponosa sveprisutan kad vidite da čovjek čovjeku pomaže u nevolji. Naročito je lijepo što nas tu ima svih vjera, Bar je takav grad. To je i smisao života čovjekovog, da pruži ruku onome kome je u nekom trenutno teško. Mene lično to ispunjava na veoma neobičan način. Ipak, pored pozitivnih elemenata, tu si i oni koji brinu- razočaranje, nevjerica, pa i šok, kad vidim u kakvim uslovima neki ljudi provode svoje živote. i to ne samo u ovoj situaciji, jer njima to stanje traje nezavisno od “Korone”. Ovo im dođe kao dodatni teret koji Bog zna kako će izdržati. Tu se postavlja pitanje: kako su ti ljudi došli do ivice egzistencije, a to pitanje prevazilazi temu i situaciju kojom se bavimo.
Test
Čitava ova situacija sa koronavirusom po meni je jedan veliki test, koji svi, baš svi, polažemo. Niti smo to hjeli, niti smo se za ovo pripremali, ali, mislim da je upravo zbog toga ovaj test jako bitan. Puno će toga biti jasnije nakon “Korone” koja je možda neko “čistilište”. Ovo su vremena kad se i o sebi i o drugima najviše uči. Raduju donacije, i iz daleka i ove domaće, ali, rastužuju cijene nekih proizvoda koje su petostruko veće nego prije par mjeseci. Raduju mladi koji dobrovoljno volontiraju, ali, moglo bi i trebalo da ih ima više.
Solidarnost
Volio bih da smo svi više solidarni, da sad malo manje mislimo na sebe, da malo manje mislimo na profit, bar dok ovaj globalni Levijatan ne bude poražen. Biće vremena za sve, i barsko šetalište nas čeka, i plaže i svi ljudi koji nam nedostaju. Biće svega – samo ako bude Nas. A biće nas tačno onoliko koliko budemo disciplinovani. Na kraju, pokazuje se besprekorno istinita ona da smo jedni bez drugih ništa.
