Feriha i Vjolca predano njeguju kult narodne nošnje
Izvor: Portal Ulcinj
Autor: Suzana Ganić
Dvije sestre, Feriha i Vjolca, od malena izrađuju ulcinjsku narodnu nošnju. Zanat su učile od majke i tetke. Svoje znanje voljeli bi da prenesu ćerkama i snahama, jer kako kažu, ovaj zanat polako izumire. Ali ono što ne izumire su običaju, pa se tako ulcinjske nevjeste vjenčavaju u narodnoj nošnji.
-Mi u ovim godinama volimo da radimo, a omladina slabo, nemaju volju da uče ovaj zanat. Ipak običaji ostaju, nošnja nikada ne može da izumre. Svaka mlada se vjenča u nošnji. Uglavnom nošnju nose kada se vjenčavaju u džamiji-priča Ferihaja Lunji.
Vjolca Dibra pojašnjava da ulcinjska nošnju čine dimija, brez, košulja, jelek i kapa.
-Glavni je jelek, taj rad je jako težak. Ali ko voli, uživa dok ga radi. To se radi na đerđefu, ide sve polako, ali je jako bitan i materijal. Naručujemo ga iz Francuske, tertif se zove. Ima bijeli i žuti-objašnjava Vjolca.
Za košulju, kako kaže, potrebno je pet metara materijala. Za dimije-čak sedam metara, da bi izgledale kako treba. Kapa je tek, kažu sestre, posebna priča.
Ulcinjska kapa košta osam hiljada eura
-Kapa se sastoji od bisera, moraju biti originalm i zlatnih dukata. Kapa ima od 120 do 130 bisera, dok dukata bude 50 ili 51. Rijetko ko pravi sa 48 , uglavnom je na kapi 51 zlatni dukat-kaže Feriha.
Ostali djelovi nošnje koštaju 1.200 eura.
- Skupa je nošnja, ali uz kapu koja je original košta 9.200 eura-kaže Vjolca.
Na pitanje da li ljudi i sada naručuju i kupuju original kapu, kaže:
-Kako da ne, ima , baš puno njih traži. Dosta porodica želi da njihova ćerka u miraz ponese original nošnju. Takav je običaj i poštuje se-kaže Vjolca.
Postoje porodice, dodaje ona, koje nijesu u mogućnosti da kupe nošnju, ali imaju želju da je nevjesta obuče.
-Tada iznajmimo nošnju. To smo počeli da radimo da bi udovoljili svima, da svaka nevjesta ima mogućnost da obuče nošnju. Da udovoljimo svima.
Nošnja se izdaje i za druge prilike, kad recimo idu po mladu. Žene najbliže sa mladoženjine strane, koje su udate, oblače nošnju po običaju. I tako su svi zadovoljni. A ko je jednom kupi, ima je za svaku priliku-kazala je Vjolca.
Pored ženske nošnje, sestre rade mušku, ali je dosta manje potražnje za njom.
-Mušku nošnju radim uglavnom za folklorna društva, po potrebi. Iako se mlada uglavnom vjenčava u nošnji u džamiji, muškarci to ne praktikuju kod nas. Desi se da iz inostranstva traže mušku nošnju da obuku za vjenčanje, dok kod nas to ne praktikuju-kaže Feriha.
Sestre izrađuju i marame, koje su takođe obavezan detalj.
- Uz vjenčanicu nevjesta nosi maramu, oko ruke, napravimo obruč da je stavi oko prsta i da joj ne smeta . Izrađujemo i pojaseve. Sve to radimo ručno. Dosta nam traže za miraz i miljee.
Njih pravimo od čiste ruske vune, a okolo bude i heklanog rada ili detalja po sredini. Jako su kvalitetni. Možete da ih kuvate, perete kako hoćete, neće mrdnuti-navodi Vjolca.
Tu su i nezaobilazne crvene marame. Njih nevjete nose za djevojačko veče. Rade i bijele, za dan vjenčanja, a i u drugim bojama, po želji.
Feriha i Vjolca su podijelile posao. Tako da su jedine koje rade kompletnu nošnju. Čuvaju sestre i nošnje svojih predaka, a najstariji komad koji imaju je ženska košulja stara preko 150 godina.
*Fotografije: FB, privatna arhiva
