Rašketić: Maslinarstvo je jedina veza koju smo sačuvali sa Mediteranom, turizmom i tradicijom
Izvor, foto: Bar info
Autorka: Vjera Knežević Vučićević
Gost emisije „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara, bio je Mirsad Rašketić iz Kuće maslina.
Razgovarali smo o aktuelnom momentu u tom privrednom društvu, programu obuke koju je uspješno završio proteklog vikenda, agrotehničkim radovima koje maslinari upravo u ovom periodu trebaju da sprovode kako bi sezona bila rodna i uspješna.
Osvrnuli smo se i na učinak pogona za preradu maslina kojim je rukovodio, govorili o nedoumicama sa kojima se suočavaju mladi, ali i verzirani maslinari…
Proteklog vikenda ste učestvovali u programu sertifikovane obuke na temu rezidbe maslina u cilju usavršavanja savremenog uzgojnog oblika pod nazivom „polikonična vaza“. Zamoliću Vas da objasnite šta to podrazumieva i zbog čega je važno u savremenom uzgoju maslina?
-To je jedan od, za nas ovdje, uslovno rečeno novijih sistema orezivanja maslina. Ovaj sistem se u Italiji primjenjuje već čitav vijek.
Ni u Italiji u početku nije bio naročito dobro prihvaćen, jer kod prvobitne rezidbe podrazumijeva malo „oštriji“ tretman, za naš barski, crnogorski ukus, čak preoštar.
Ali, kroz vrijeme, smanjuje se potrebna za intervencijom, pa je poželjno samo održavati postignuti oblik.
Njegove prednosti su u tome što se maslina dovodi do određene visine, prostorno je zadržavate u gabaritima koji su vam idealni za obradu, a smanjuje se i broj radnih sati potrebnih za orezivanje.
Dolazimo do toga da stablo u punoj rodnosti redovnim održavanjem završavate za svega desetak minuta, a broj rezova je jako mali.
Do sada sam nekoliko puta prisustvovao sličnim obukama, prošao različite škole, imao sam prilike da gledam i Italijane, Istrane, Zadrane…
Postoje finese i različiti pristupi, a svaki put mi je prvobitna impresija bila: „Jao, Bože, ubili su ovu maslinu!“. Najnovija obuka je bila dobro zamišljena.
Prvog dana smo išli na grubu reformu, sljedećeg dana je organizovan praktičan dio u sklopu kojeg smo mi, polaznici obuke, uz vođstvo instruktora, radili, da bi nas, naposljetku poveli u maslinjak koji je već desetak godina u tom obliku, gdje smo se uvjerili da „nije to toliko strašno“.
Maslinarima bih savjetovao da kod ekstremno velikih rezova obavezno koriste kalemarski vosak, zbog bržeg zarastanja i dezinfekcije rana i da bi stimulisali da maslina ne ide u visinu, već da njen rast bude koncipiran u toj, poželjnoj zoni.
U maslinjacima koji su u punoj kondiciji, preporuka je na stablima načiniti što više malih rezova, malim makazama, da „probudimo“ biljku.
Jedna od tema na kursu je bila i kada je pravo vrijeme za rezanje. To više niko ne može da utvrdi, jer se klima na Mediteranu veoma promijenila.
Sve ste uspješno savladali i dobili certifikat.
-Certifikat je sporedan, bitno je znanje, razmjena iskustava, jer je sama obuka više podrazumijevala razgovor kolega maslinara sa nešto iskusnijim kolegama u tom poslu.
„Dohvatili“ smo se dobro njihove, dalmatinske tradicije i naše, pa rezimirali gdje su korijeni nekih grešaka koje smo pravili.
Starija generacija u Dalmaciji takođe nije pobornik savremenog, a radikalnog pristupa. Niko se na Mediteranu ne odriče lako svoje tradicije, čak i kada se ispostavi da je pogrešna.
Uglavnom, polikonika je odraz savremenog maslinarstva kod poluintenzivnih, čak i intenzivnih i superintenzivnih zasada, to je baš industrijski pristup.
Nastao je u Italiji, na njihovim nepreglednim plantažama koje nisu lijepe kao naši maslinjaci, ali daje rezultate jer možete zasaditi veći broj stabala masline po jedinici površine i imati konstantan, redovan prinos.
Polikonika je jedan od metoda orezivanja koji eliminiše alternativnu rodnost, o čemu svjedoče iskustva iz Italije i Hrvatske.
Najbolji rezultat toga je, prema mom mišljenju, što se dobija ujednačen kvalitet ploda – kad poberete maslinu, ona je, maltene, uniformnog kvaliteta.
Kod krošnje koja se formira su sve rodne grane dobro osunčane, plod ravnomjerno zri, a to je polazna tačka za dobijanje dobrog ekstradjevičanskog ulja.
Ko su bili organizatori, je li bilo učesnika iz Bara?
-Organizator je bio Radivoje Sekulić iz Budve, koji dijelom vodi porijeklo iz Bara, ima maslinjak u Šušanju.
Kontaktirao je sva udruženja, ali je odziv Barana bio malo slabiji – prisustvovalo je nas troje mlađih maslinara. Bio sam ja iz Kuće maslina, Haris Međedović i Milan Markolović.
Zadovoljni smo jer je odziv iz ostalih crnogorskih gradova bio dobar, što je stvorilo priliku za razmjenu iskustava.
Maslinari iz novijih maslinarskih krajeva nemaju problema u vezi sa tradicijom, pa lakše usvajaju relativno nove prakse. Obuku su radili stručnjaci iz Škole rezidbe maslina iz Zadra.
Voditelji kursa bili su doc. dr. sc. Šime Marcelić i MSc Stjepan Dević sa saradnicima koji su nas i u teoretskom i u praktičnom dijelu vodili kroz elemente ove tehnike.
Krajem 2025. godine završili ste i certifikovani kurs za primjenu hemijskih sredstava za zaštitu bilja. Kakva su ta iskustva i zbog čega su ovakve obuke značajne?
-To je nešto što svako treba da prođe, pogotovo zato što se lista dozvoljenih i zabranjenih preparatima vrtoglavo mijenja.
Suočavamo se sa novim izazovima, novim bolestima, štetnicima, pa uvijek treba biti u toku.
Agronomi to prođu kroz osnovno školovanje, a oni koji se bave poljoprivredom iz nekog drugog ugla, definitivno moraju proći tu obuku.
Prošla su vremena kada ste odlazili u apoteku i kupovali preparat „za sve“.
Morate znati koji je pristup u načinu apliciranja hemijskih sredstava pravilan, jer regulative Evropske Unije propisuju koliko čega, koliko dugo, u koje doba godine ih smijete koristiti.
Dosta starijih se čudi gdje nestadoše sredstva na koja su navikli, a koja su davala rezultate. Nažalost, nisu svjesni toga da su ona davala i rezidue u plodu i konačnom proizvodu.
Na kursu, koji je i zakonska obaveza, moglo se naučiti koja sredstva se mogu kombinovati, a objašnjeno je i da su dostupna isključivo onima koji su na listi sertifikovanih korisnika.
Napokon su prestale kiše i idealni su vremenski uslovi za rad u maslinjacima. Koji su to agrotehnički radovi koje treba sprovoditi, dajte neke osnovne savjete kolegama maslinarima – šta ne smiju preskočiti u ovom trenutku, kako bi mogli očekivati rodnu i uspješnu sezonu?
-Dobro ste rekli – završio se nezapamćeno dug kišni period. Upravo su tokom prve polovine godine zastupljene neke agrotehničke i pomotehničke mjere, dominantno u maslinjacima.
Prvo što bih svima savjetovao, jer znam da zbog kiša niko nije bio u prilici, da nad stablom, iako smo na izmaku zime, sprovede prvo, takozvano „zimsko“ prskanje.
Uz to, s obzirom da je bila dobra, rodna godina, obavezno je i preventivno dezinfekciono prskanje mineralnim uljima, sa dodatkom bakarnih preparata.
Slijedi period rezidbe i zimskog đubrenja kod kojeg treba biti jako oprezan. Dosta ljudi pogriješi jer se, kao što će ove godine biti slučaj, preklapa sa rezidbom.
Stariji maslinari znaju da je i rezidba jedan vid đubrenja, jer smanjite listu masu, korjen ostane nevjerovatno jak.
Svima preporučujemo mineralna organska đubriva sa jačim elementima kalijuma, fosfora i bora.
Sada nikako ne prevelike količine azota, jer ćemo ga unijeti nešto kasnije, kroz proljećno đubrenje, a i on je podložan ispiranju.
Svi pobrojani elementi spadaju u grupu „slabopokretnih“, teško dostupnih biljci (osim đubrenja), poželjno je plitko ukopavanje.
Naravno, možda je pravi trenutak da maslinari, prije ijedne od ovih mjera, daju zemlju na analizu. Nisu svi tereni isti.
Diversifikacija u kvalitetu zemljišta je, od mikrolokacije do mikrolokacije, ogromna.
To je metod kojim se određuje sastav nutrijenata u zemljištu i način da se utvrdi koliko ima fosfora, azota, kalijuma pa, možda, i na račun toga, prilagodite đubrenje.
Ovu mjeru preporučujem onima koji imaju mlađi zasad ili zapušteni i neodržavani maslinjak kome je potrebna revitalizacija. Nažalost, to se jako rijetko radi.
Je li skupo?
-Pa, nije. Za benefite koje dobijate, nije. Preporučujem svima, pogotovo onima koji imaju ozbiljniji zasad.
Inicijalno, može djelovati kao veći izdatak, ali je ušteda ako pokaže da ne morate da kupujete neko skupo mineralno đubrivo, nego povoljnije.
Bojim se da smo neke dobre prakse koje smo imali kroz tradiciju, počeli da zaboravljamo.
Vodili ste i pogon za preradu maslina u Kući maslina, gdje je tokom ove maslinarske sezone prerađeno 117.000 kilograma maslina. Jeste li zadovoljni učinkom, kvalitetom i kakve su povratne reakcije maslinara?
-Najbolji svjedok da smo dobro radili posao, govori količina obrađenog ploda, ali i koliko su nam ljudi vjerovali i koliko smo bili popularni.
Nama je veoma drago, trudili smo se da opravdamo povjerenje koje nam je ukazano. Što se tiče kvaliteta – prezadovoljni smo jer je bila jako dobra maslinarska godina.
Dobijena je ogromna količina visokokvalitetnog ulja, koja prevazilazi očekivanja. Nažalost, naši maslinari i dalje su opsjednuti randmanima, količinom ulja koju su dobili.
Randmani su ove godine, zbog dugih kišnih perioda, bili poprilično nestabilni. Srećom, kišni periodi nisu značajno kvarili kvalitet ulja, pa se dobila ogromna količina.
Sorte koje su stizale su bile, dominantno žutica, a imali smo priliku i da se srijećemo sa introdukovanim sortama.
Bilo je nešto malo i autohtonih crnogorskih sorti na koje smo, nažalost, zaboravili. Raduje što smo napravili bazu da znamo šta, kako i u kom periodu.
Svaka maslinarska godina je specifična.
Odakle su sve masline stizale u Bar?
-Što se tiče maslinarskih krajeva, jedino je izostala obrada iz opštine Budva.
Stizale su masline iz Bara (81 posto), Tuzi (sedam posto), iz Podgrice (pet, šest posto), Zete (četiri i po posto), slijede Herceg Novi, Ulcinj, Tivat, Kotor…
I sami ste uspješan maslinar, poznati ste po tome što ste takmičarskog duha, u najboljem smislu. Na kojim ste takmičenjima u zemlji i inostranstvu u posljednje vrijeme učestvovali?
-Što se uspješnosti tiče, ima puno uspješnijih maslinara od mene, a takmičarski duh je neophodan kako bi podigli ljestvicu kvaliteta.
To je način da kolektivno dođemo do većeg nivoa, što nam je i cilj. Učestvovao sam, tradicionalno, na Maslinijadi, na Novosadskom sajmu, sa dva uzorka na Noćnjaku.
Rezultate čekam sa nestrpljenjem, jer je ovo bila prva godina kada sam se takmičio i kao maslinar, i kao uljar.
Nažalost, na MNEOCC nemam pravo da učestvujem, jer sam zapošljen u Kući maslina. Na Novosadskom sajmu sam prije nekoliko godina uzeo srebrnu medalju.
To je više bio neki moj interni eksperiment, kako bih dokazao kvalitet jedne sorte.
Među maslinarima važi pravilo da je rok trajanja maslinovog ulja od 18 mjeseci do dvije godine, s tim što će vam svako od maslinara reći da je takmičarska sezona pet do šest mjeseci, nakon čega se pozitivne organoleptičke karakteristike, koliko god ga dobro i po savremenim metodama čuvali, gube.
Novosadski sajam je bila prilika, jer je već bilo prošlo 11 mjeseci, da probam. Postigao sam odlične rezultate, a to je bio signal da u mom maslinjaku intenziviram sadnju te sorte.
Radi se o „koratini“ čije sam sadnice, uz mog oca, počeo da proizvodim. Nikada to neće biti ekonomski isplativno, koristimo ga mi, u porodici, poklonimo prijateljima.
U vezi sa tim, možda je idealno, ako neko u maslinjaku ima sortu sa kojom nije zadovoljan, da pristupi kalemljenju.
Ta praksa je, nažalost, kod nas jako rijetko zastupljena, a u okruženju daje izvanredne rezultate, zato što sa već gotove podloge, za vrlo kratko vrijeme dobijete rodnu maslinu željenih karakteristika.
Šta nam možete kazati u vezi sa kvalitetom maslinovog ulja – da li je Crna Gora visoko rangirana kada je u pitanju kvalitet tečnog zlata?
-Da bi vas neko iz regiona uopšte i tretirao, morate se pojavljivati na smotrama maslinarstva i takmičenjima.
Crnogorski maslinari odlaze samo na Noćnjak i još nekoliko takmičenja u Hrvatskoj, Dalmaciji… Medalje za postignuti kvalitet ne izostaju.
Prije nekoliko godina je hotel „Maestral“ na Noćnjaku dobio pehar. Bio je to prvi put da je žutica na Noćnjaku dobila tako visoko priznanje.
Prošle godine je firma iz Podgorice dobila nagradu za kvalitet i izgled ambalaže. U Hrvatskoj veoma vole našu žuticu. jer je to njima bliska, a opet, egzotična sorta.
Ko god dođe u Crnu Goru, impresioniran je veličinom naših maslinjaka, a sviđaju im se i neke komponente ulja koje se proizvodi na ovom podneblju.
Pogotovo je cijenjena jer, ako sve uradite kako treba, dobijete lijep balans u ulju od žutice, što je jako teško postići kod monosortnog ulja.
U svijetu postoji težnja ka blendiranju, kupažiranju, da bi posebne karakteristike nekoliko sorti spojili u kompletnu, fino zaokruženu, harmoničnu priču dobrog maslinovog ulja.
Žutica, ako ste sve dobro odradili, to pruža iz svojih potencijala. Zato je jako cijenjena kod iskusnih maslinara. Vratimo se na kvalitet crnogorskog maslinovog ulja.
Klimatski, mikrolokcije po Crnoj Gori garantovano daju ulja nevjerovatnog kvaliteta. Naš glavni problem je marketing.
Niko ne može da zna da li imate fantastična ulja, ako ne učestvujete na takmičenjima.
Nažalost, dobar dio ovdašnjih maslinara to ne doživljava kao kolektivno, zdravo nadmetanje, kretanje ka višem cilju.
Jednostavno, ako nisu sigurni da će osvojiti jednu od prve tri nagrade, ne žele da učestvuju. U Dalmaciji je drugačije – svi žele da se pohvale. Isto važi i za takmičenje u Njujorku.
Hrvatska sa kapacitetima i proizvodnjom, ne može da se mjeri sa, recimo, Španijom.
Naravno, sa Španijom niko ne može da se mjeri, jer ona proizvodi 51 posto svjetskog ekstradjevičanskog ulja, a samo gradić Haen proizvodi jednu četvrtinu.
Posljednjih četiri godine Hrvatska je na drugom mjestu (iza Italije) po broju osvojenih medalja i broju poslatih uzoraka. Posljednjih godina se budi i Crna Gora.
A, nas koči sujeta?
-Pa, ne koči nas sujeta koliko visoki troškovi učestvovanja. Da bi poslali uzorak u Hrvatsku, morate to uraditi DHL-om, platiti kotizaciju, a za Njujork su troškovi još veći.
Treba malo podrške maslinarima jer se, zaista, imamo čime pohvaliti. Konkretno, ove godine sam pratio ko će se od komintenata prijaviti na nacionalno takmičenje.
Mogu kazati da se nekoliko uljara, sa velikim količinama ulja nevjerovatnog kvaliteta, nije prijavilo. Crnogorci, izgleda, ne vole da se takmiče ako nisu sigurni da će da pobijede.
Ne kapiraju da smo mi u toj priči svi pobjednici – ako na jednom takmičenju imate 15 zlatnih medalja, to je uspjeh za sve nas.
Bitno je pokazati i dokazati da proizvodimo ulje izvanrednog kvaliteta.
Ove godine smo u našoj laboratoriji radili sveobuhvatne analize i pratili sve bitne parametre u toku proizvodnje. Ukupni polifenoli su bili jako, jako dobri.
To garantuje visok kvalitet ulja i mogućnost čuvanja i što je, po Uredbi Evropske Unije iz 2012. godine, ono što je i ljekovito u maslinovom ulju.
S tim u vezi mogu već sada reći da žiriju, kada bude žirirao ovogodišnje uzorke, neće biti nimalo lako. Bila je ovo godina o kojoj se priča! Takve su bile i 2022. i 2023.
Koje su preference potrošača, kako se ukusi razlikuju i zbog čega je to tako?
-Preference potrošača u Crnoj Gori su užasne, jer naša kultura trošenja maslinovog ulja je zanemarljiva.
Ako sam dobro zapamtio podatke iz MONSTAT-a 2001. godine, to je bilo pola litra po stanovniku, a 2011. godine je palo na 0,3 litra, što su podaci koje ne smijem ni da uporedim sa ostalim mediteranskim zemljama.
Naravno, tradicionalno, veća je potrošnja maslinovog ulja na primorju, dok se u centralnom i sjevernom dijelu Crne Gore na maslinovo ulje gleda kao na lijek.
Uz to, i dalje postoje veoma velike zablude kod kupaca, jer ne umiju da prepoznaju ekstradjevičansko ulje, i dalje su podložni navici da kupuju ulje sumnjivog kvaliteta, gledajući cijenu.
Ulje visokog kvaliteta ne može biti jeftino.
Moramo raditi na edukaciji potrošača, ali i maslinara koji masline trebaju prerađivati u pravom trenutku, kako bi dobili ekstradjevičansko ulje.
To je jedini segment u maslinarstvu koji je u stalnom, eksponencijalnom rastu.
Od onoga što je bila statistička greška na počecima, poprilično sam siguran da je sada, od ukupne količine proizvedene u Crnoj Gori, 60 do 70 posto ulja ekstradjevičansko.
To je sjajan rezultat. Još „samo“ da naučimo stanovništvo da konzumira to ulje ili da se nadamo da ćemo imati dobre turističke sezone i da ćemo ga prodavati strancima.
Kako vidite maslinarstvo u Baru i Crnoj Gori u budućnosti?
-Poljoprivreda je grana koja je svuda u ekspanziji. Ipak, veliki problem, ne samo kod nas, nego i u svijetu je što fali radna snaga.
To je razlog tendenciji prelaska na savremene tehnologije, uz koje se smanjuje potreba za angažovanjem ljudi. U Španiji i Italiji već odavno masline beru kombajnima.
To u Baru nećemo dočekati zbog geografije i starosti naših stabala, ali mi imamo druge prilike.
Pri tome mislim na uvezivanje naše maslinarske proizvodnje sa agroturizmom, što je jako zanimljivo.
Koncept je vrlo primjenljiv u praksi – provedete posjetioce maslinjakom, date im da probaju maslinovo ulje, možda i neke druge autohtone proizvode, nakon čega imaju mogućnost to i da kupe.
Moramo razmišljati u tom pravcu.
Svjedoci smo da je obradive zemlje jako malo, u proteklom periodu smo dobar dio nje priveli nekim drugim namjenama, za šta nisam siguran koliko je bilo pametno, pa su i uslovi za širenje maslinarstva limitirani.
Moramo sačuvati ono što imamo. Stranci se oduševe našim krajolikom. Imam iskustva sa gostima sa kruzera koji ostanu zatečeni ljepotom Kurila, Džidžarina…
Šansa za razvoj maslinarstva vidim u autentičnosti i kvalitetu, jer količinom proizvodnje ne možemo da pariramo maslinarskim silama.
Koju poruku biste poslali afirmisanim maslinarima, a šta biste savjetovali mlade koji još uvijek „vagaju“ da li da se priklone ovom lijepom, ali i poslu punom izazova i neizvijesnosti?
-Afirmisanim maslinarima bih poručio da iskoriste ovaj lijepi dan – pravac u maslinjak.
Ne znamo kada će sljedeća kiša, a moramo žuriti da završimo nešto sa čime već uveliko kasnimo.
Što se tiče mladih, moraju pokušati, jer je maslinarstvo jedina veza koju smo sačuvali sa originalnim Mediteranom i turizmom.
Dosta je onog što smo pustili da ide nekim pogrešnim tokom, a maslinarstvo i maslinovo ulje je jedina kopča koja nas svrstava u mediteranski sektor.
Drago mi je što primjećujem da je posljednjih godina, ne samo kod nas, nego i u svijetu, tendencija da uspješni ljudi, sekundarni hobi pronalaze u formiranju i održavanju plantaža maslina.
Naravno, popularizacija i ukazivanje na benefite ekstradjevičanskog maslinovog ulja su doprinijeli tome.
Zašto mi ne bi iskoristili talas tih promjena i uvrstili i to u turističku ponudu?
Da nam fokus turističke ponude ne bude samo uređenje VIP plaža, nego pogled na prelijepu plažu iz prelijepog maslinjaka-.
 (1) (2).png)
.jpg)