Nocmartini: Ulcinju hitno potrebni ozbiljni investitori
Izvor: Pobjeda
Autorka: Nada Kovačević
Foto: Naslovna Feral.bar
Iako Ulcinj ima najviše sunčanih dana u Crnoj Gori, jedinstvenu Veliku plažu, Valdanos sa 86.000 stabala maslina i potencijal kakav bi mnoge obalske gradove učinio svjetskim destinacijama, ovaj grad se i dalje suočava sa ključnim nedostatkom – nema dovoljno kvalitetnih hotela, nema uređene infrastrukture i hitno mu je potreban ozbiljan investitor.
Turistička sezona traje kratko jer grad jednostavno nema što da ponudi van ljetnjih mjeseci: nema smještajnih kapaciteta više kategorije, nema saobraćajne povezanosti, niti sadržaja koji bi privukli goste tokom jeseni i zime.
Da bi se situacija promijenila, Ulcinju je potreban snažan zaokret, ali i strateška podrška države i lokalne zajednice.
To potvrđuju i ljudi koji turizam žive svakodnevno – turistički privrednik mr Toni Nocmartini i menadžer ruralnog kompleksa „Karolea“ u Valdanosu Šukrija Bakalović.
Njih dvojica jasno ukazuju da grad ima sve prirodne predispozicije, ali mu nedostaju ulaganja, moderni hoteli, sportski kapaciteti, seoski i ruralni sadržaji i valorizacija maslinada koji bi Ulcinj pretvorili u destinaciju otvorenu tokom cijele godine.
Duža sezona
O tome šta je dobro za produžetak sezone u Ulcinju komentariše turistički privrednik Toni Nocmartini koji kaže da bi nam u tome pomogao seoski turizam.
- To već imamo. Nakon sezone dolazi ne samo berba maslina, već i berba mandarina.
I od toga bi moglo da se napravi nešto – festival mandarine, dani mandarine, kako god da se nazove.
Turisti bi mogli da dolaze, da zajedno sa nama prave džem od mandarina, da beru, da nose sa sobom… Ima tu mogućnosti. Osim toga, sportski turizam. To je takođe jako zanimljivo.
Šta nam treba za sportski turizam? Tu nam trebaju hoteli, ali…
Tu nam treba gospodin Muhamed Alabar da napravi sportski kamp, sa velikim hotelom, sportskim terenima i svim ostalim kako bi sportisti mogli tokom zime da se pripremaju.
Najbolje bi bilo da to bude objekat A kategorije – za A timove, recimo fudbalske ili košarkaške.
To bi značilo da dolaze klubovi poput Real Madrida, Barcelone i timovi tog ranga - objasnio je Nocmartini.
On naglašava da Ulcinju treba ozbiljni investitor, naravno uz podršku lokalne zajednice i države.
- To ne može samo od sebe. Sve mora ići zajedno – ozbiljan teren, ozbiljna sala, ozbiljan hotel.
A mi, hvala Bogu, prostora imamo, kao i plaže i klimu, što je najbitnije da bi se sve to realizovalo.
Ulcinj je grad sa najmanje kišnih i najviše sunčanih dana u Crnoj Gori, što je idealno za treninge.
Sve to bi se odvijalo od novembra do marta ili čak do maja, i onda polako kreće turistička sezona i radimo s turistima - smatra Nocmartini.
Toni Nocmartini, foto: Linkedin/Privatna arhiva
A ono što bi ozbiljni investitori, poput Alabara i ostalih, mogli da urade kako kaže, jesu ozbiljni hoteli.
- U takve hotele dolaze gosti bolje platežne moći.
Takvi gosti ne troše samo u hotelima – troše i kod lokalnih pružalaca usluga, u restoranima, apartmanima, kupuju proizvode od lokalnih proizvođača.
Tada i oni koji proizvode nešto imaju kome da plasiraju svoje proizvode.
Gosti koji imaju novca da plate, na primjer, vrhunsko ekstra djevičansko ulje sa dodatnim aromama – nešto što trenutno nemaš kome da prodaš kod nas, pa se izvozi.
Ovako bi to mogli prodavati direktno turistima koji to mogu sebi priuštiti - objašnjava Nocmartini.
Kaže i da bi Valdanos mogao da bude crnogorska Toskana.
- Valdanos ima ogroman potencijal, ali nažalost propada. Valdanos bukvalno „plače“ za ozbiljnim investitorom. Tamo može čak i mala marina da se napravi.
Donji dio je potpuno zapušten. Ima prostora za hotelski smještaj, za vile, za rekreativne sportske terene – ne one za profesionalne pripreme, kao što sam ranije pričao, nego za rekreativnu ponudu-navodi Nocmartini.
Što se tiče Velike plaže, kaže sada tamo nema nikoga.
- Nema nikoga, ni vuka ni vučice. To je šteta, naravno. Ali nemamo šta ni da ponudimo, jer nema objekata, nema infrastrukture, nema ničega.
Zatrpano je divljom gradnjom - kaže Nocmartini dodajući da Ulcinju, prije svega, treba aerodrom.
- Bila bi velika prednost da imamo aerodrom, ali je bitnije bilo da imamo brzu saobraćajnicu do Podgorice i jadransko–jonsku magistralu od samog aerodroma, ako bi ga bilo u gradu.
Ulcinj nema prostora da se napravi veliki međunarodni aerodrom poput Tivta, jer bi zauzeo previše vrijednog zemljišta. Ali za mini aerodrom, koji je već predviđen, to je druga stvar.
Tu bi slijetali mali privatni i komercijalni avioni. Ne bi bio velikog kapaciteta, bio bi manji od Tivta. Ali za sportske ekipe – to bi bilo dobro, naravno.
Znači, važnija je saobraćajna infrastruktura sa ostatkom države nego sam aerodrom. Jer nama roba i sve ostalo ne stiže avionom, nego drumskim putem.
Hoteli, ako se izgrade, moraju se redovno snabdijevati. Ulcinj je infrastrukturno daleko, ne kilometarski, nego zbog puteva - smatra Nocmartini.
Smatra takođe da, ako bi se sve izgradilo što je predviđeno planskim dokumentima, teško bi ulcinjski poljoprivrednici mogli sve da opsluže.
- Ali zato imamo Tuze, imamo Bjelopavliće, imamo sjever Crne Gore koji bi lako obezbijedio sve što treba. Jedini problem su radnici? Pa nije jedini, ali jeste jedan od važnih problema.
Lokalno stanovništvo nije previše zainteresovano da radi, a radna snaga koja dolazi sa strane je uvijek upitna.
Možeš da dogovoriš radnika iz Srbije, Kosova, BiH, ali dok ne dođe – ne znaš kakav je stvarno radnik. Tek kad dođe na posao, vidi se.
Da imamo više lokalne radne snage, lako bi se provjerilo gdje je radio, kakav je bio i dobila bi se pouzdana informacija - poručuje Nocmartini.
Menadžer turističko-ugostiteljskog kompleksa „Karolea“ u Valdanosu Šukrija Bakalović kaže da je sezona iza njih i da uprkos slabijim rezultatima u ostatku Crne Gore, za njih je bila izazovna i vrlo uspješna.
Valdanos, foto: EXPEDITIO
- To pokazuje da je interesovanje za turizam u ruralnim područjima u stalnom porastu, posebno među gostima iz Zapadne Evrope.
Ove godine dominirali su gosti iz Holandije, Njemačke i Francuske, ali i posjetioci iz regiona – Srbije, Albanije i Kosova.
Radimo tokom cijele godine, jer smo stekli stabilnu klijentelu koja nam ukazuje povjerenje.
Zimi nas najviše posjećuju lokalni gosti iz Ulcinja, a vikendom i posjetioci iz Podgorice, Albanije i sa Kosova - kazao je Bakalović.
Objašnjava da je Valdanos i te kako privlačan za turiste. Ovaj predio je bogat sa 86.000 stabala starih maslina, što određuje identitet ovog mjesta.
Gastronomija
- Maslina je osnova naše gastronomije. Već na ulasku goste dočekujemo paštetom od maslina, serviranom na drvetu od stare masline žutice.
U ponudi imamo i degustacije maslinovih ulja, koje uparujemo sa jelima – lakša ulja uz ribu, paštu i rižota; pikantnija uz jela od mesa.
Gosti najviše traže da probaju našu autohtonu sortu žutice.
Od sljedeće godinu, pored vinske karte, uvodimo i „oleo-kartu“ – kartu maslinovih ulja iz različitih područja Ulcinja, sa različitim sortama i kupažama - kazao je Bakalović.
On navodi da je sadašnji trend da turisti ostaju kraće – dvije do četiri noći – ali i da imaju i porodične goste koji borave desetak dana ili dvije nedjelje.
- Velika prednost Crne Gore je što mogu u nekoliko dana da iskuse primorje, planine, nacionalne parkove i kulturne centre - kaže Bakalović dodajući da na meniju imaju tradicionalna ulcinjska jela pripremljena na savremen način: pašteta od maslina, japrak, pita, tomaca, tespih kao desert i druga jela koja u velikoj mjeri koriste maslinovo ulje i lokalne namirnice.
Što se tiče najava za sljedeću sezonu kaže da su odlične kako za smještaj, tako i za evente poput vjenčanja i manjih svečanosti.
Smatra da je budućnost Ulcinja u ruralnom turizmu.
- Apsolutno. Ovo nije samo budućnost, već i imperativ. Gosti više ne žele samo boravak na plaži – traže autentičan doživljaj, prirodu, tradiciju i energiju prostora.
Valdanos je sve češće opisan kao ulcinjska Toskana. Stranci su oduševljeni maslinama starim više od hiljadu godina.
Naša želja je da vratimo maslini dostojanstvo i istaknemo njenu vrijednost. To radimo kroz hranu, ambijent, degustacije i emociju koju dijelimo sa gostima.
Zato nam se vraćaju, iz godine u godinu - zaključuje Bakalović.
Canka: Maslinarski turizam može riješiti problem sezonalnosti
Da ulcinjsko područje iz godine u godinu postaje poznatije po maslinarskom turizmu, kazao je Pobjedi Mustafa Canka.
- Proizvodi poput maslinovog ulja, uljne kozmetike, tradicionalnih suvenira od maslinovog drveta, raznih kušaonica ulja, vođenih maslinarskih tura, berbi maslina, obogaćuju ovdašnju turističku ponudu i privlače sve više turista na ulcinjsku rivijeru.
Mustafa Canka, foto: Privatna arhiva
Turisti žele autentičan doživljaj i to oni svakako dožive kada samo prođu stoljetnom ulcinjskom Maslinadom.
No, s obzirom na mogućnosti i potrebe ovo je sve daleko od toga što Ulcinj ima i može.
Činjenica je takođe da maslinarstvo već znatno doprinosi poboljšanju ponude i razvijanju ulcinjskog turizma, naročito u periodu pred i postsezone.
S obzirom na višedecenijski problem sezonalnosti, maslinarski turizam je odlična prilika da se u tom smjeru naprave značajni iskoraci - smatra Canka.
Eksperti u ovoj oblasti tvrde da najveću snagu maslinarskog turizma predstavljaju visokokvalitetna, svjetski nagrađivana maslinova ulja.
- U Italiji se, na primjer, već osam godina, u posljednjoj sedmici u oktobru, organizuje Nacionalna šetnja kroz maslinjake, koju se održava pod pokroviteljstvom Udruženja maslinarskih gradova – Città dell‘olio, a u koju je uključeno više od 160 italijanskih opština.
Svaka opština priprema svoj program, u skladu sa svojim teritorijalnim i istorijskim karakteristikama.
U Ulcinju je posljednjih godina evidentan trend povratka maslini i maslinarstvu, ali on je to daleko od mogućnosti i potreba.
Tako, na primjer, u ovoj opštini danas ima oko 130.000 stabala maslina, odnosno oko 40.000 više nego što ih je bilo krajem 19. vijeka.
Na dinamiku podizanja novih maslinika i na kvalitetu domaćeg ulja ponajviše je uticalo otvaranje novih modernih uljara koje skraćuju vrijeme prerade ploda masline.
Maslinari i vlasnici uljara šire svoje zasade i traže podsticaje za revitalizaciju starih i zapuštenih maslina.
Za poljoprivrednike, kreditni period ispod 12 godina smatra se kratkoročnim - objašnjava Canka.
