Ćetković: Dok sam unutar same slike, vodi me intuicija
Autor: Radomir Petrić
Foto: Naslovna Bar info
Gost “Promenade četvrtkom” Radio Bara bio je jedan od najzanimljivijih savremenih crnogorskih slikara-Goran Ćetković iz Bara, koji je nedavno predstavio prvu samostalnu izložbu u Italiji, i to u Milanu, jednom od najznačajnijih evropskih centara savremene umjetnosti.
Ovaj nastup predstavlja važan trenutak u karijeri Ćetkovića, ali i vrijedan doprinos internacionalnoj vidljivosti crnogorske likovne scene.
Foto: Privatna arhiva
Kako je došlo do saradnje sa galerijom u Milanu i šta vam ona znači u ovom trenutku karijere?
-Rekao sam ranije da putujem samo tamo gdje me vode slike, odnosno inspiracija.
Prošlog ljeta turistički sam posjetio Milano sa suprugom, obilazeći grad, posjetili smo i Pinakoteku Brera, u tom elitnom dijelu grada nalazi se veliki broj galerija, pa smo tako ušli i u galeriju s kojom ću kasnije ostvariti saradnju.
Zahvaljujući supruginom poznavanju italijanskog jezika, uspostavio sam kontakt s vlasnikom galerije, koji je, čim je vidio moje slike, bio oduševljen.
Na otvaranju izložbe, vlasnik je izjavio: „Majko mila, kakav slikar!“
Foto: Privatna arhiva
Ubrzo smo dogovorili saradnju, uključujući predstavljanje mog rada u uglednom časopisu Mondo Arte, koji galerija izdaje već 37 godina i koji okuplja savremene umjetnike sa internacionalne scene.
U tom časopisu prvi put sam se pojavio ove godine, paralelno sa svojom 47. samostalnom izložbom u istoimenoj galeriji.
Inače, milanska Brera je jedan od umjetničkih epicentara sjeverne Italije, a na časopisu suradili i stručnjaci povezani sa muzejom Pinakoteka Brera, uključujući dizajnera i vajarku koji su posjetili moju izložbu.
Kako biste opisali tematsku nit ove postavke? Da li ste za Milano pripremali radove koji čine zaokruženu cjelinu, ili je riječ o presjeku vašeg dosadašnjeg stvaralaštva?
-U Milanu sam premijerno predstavio ciklus „Drvo života“, koji ranije nije bio izlagan.
Do tada je iz tog ciklusa prikazano samo nekoliko manjih slika na jednoj večeri povodom međunarodnog festivala mode i umjetnosti u hotelu „Princes“.
Ciklus u Milanu prvi put je predstavljen cjelovito, a u njegovom centru nalazi se motiv žene, što je u skladu sa snažnom tradicijom italijanske umjetnosti.
Ljudsko tijelo, posebno ženska figura, kroz istoriju umjetnosti – od antike, preko renesanse, do 19. i 20. vijeka – bilo je nepresušan izvor inspiracije.
Foto: Privatna arhiva
Upravo ta istorijska nit podstakla me je da u Milanu izložim ciklus u kojem je žensko tijelo centralni motiv.
Formalne odlike mojih radova su poznate, slike su ekspresivne, sa pojednostavljenim formama koje naglašavaju ključne elemente ženskog tijela.
U njima se prepoznaje moj osobeni likovni rukopis, uključujući igru svjetlog i tamnog, što predstavlja važan dio moje likovne priče.
Kakve reakcije publike u Milanu su vas posebno radovale ili iznenadile?
-Od početka vjerujem u svoj rad, iako mi je Milano, kao evropski centar kulture i mode, predstavljao veliki korak naprijed.
Izložba je imala izuzetno dobru posjećenost, i to ne samo na otvaranju već i tokom pripreme postavke, dan ranije.
Publika je bila izrazito internacionalna: Kinezi, Amerikanci, Španci, Njemci i mnogi drugi.
Posebno me je obradovalo što je na otvaranje došlo i desetak posjetilaca iz Crne Gore, koji su se tada turistički zatekli u Milanu i informaciju o izložbi dobili putem društvenih mreža.
Vaš rad karakteriše snažan kolorit i energija poteza. Šta vam je najvažnije dok gradite sliku – emocija, struktura, kompozicija, ideja…?
-Svi navedeni elementi su važni, ali, u posljednje vrijeme je najbitnija intuicija.
Ona mi omogućava da pronađem novu formu i izbjegnem ponavljanje, oslobađajući se pretjeranog racionalnog pristupa, nalik stvaralaštvu primitivne umjetnosti.
Foto: Bar info
Sjećam se svojih razgovora s Urošem Toškovićem, koji me je često molio da mu donesem dječije crteže.
Tošković je želio da vidi radove koje djeca stvaraju, kao i one koje njihovi roditelji prave, jer je smatrao da umjetnost vijeka počiva na spontanosti, iskrenosti i neposrednosti kakva se vidi u dječijim radovima.
I sam se trudim da u svom stvaralaštvu budem krajnje iskren i da slika mora imati emociju, jer tehnička perfekcija sama po sebi nije dovoljna.
Intuicija, emocija i unutrašnja iskrenost predstavljaju moj stvaralački put.
U procesu stvaranja trudim se da sliku oslobodim klišea tako što, kada osjetim da forma postaje statična ili previše konkretizovana, mijenjam njen položaj – okrećem je horizontalno ili vertikalno – kako bih otkrio nove simbole, znakove i pravce.
To mi omogućava da spontano dođem do novih figurativnih formi i do izraza koji zadržava dozu kreativnosti i nepredvidljivosti, što smatram suštinom umjetnosti.
Koliko na vaše stvaralaštvo utiče mediteranski ambijent u kojem živite i stvarate?
-Mediteran snažno utiče na svakog umjetnika koji stvara na tom prostoru.
Foto: Privatna arhiva
Rođen sam u Kolašinu, sada sa srećom živim u Sutomoru, gdje me more, svjetlost i atmosfera neprestano inspirišu.
Iako moje stvaralaštvo počiva na emociji, simboli i znaci iz spoljnog svijeta uvijek utiču na umjetnika.
I direktor projekta Mondo Arte na otvaranju izložbe pohvalio je Crnu Goru kao izuzetnu zemlju, što je dodatno olakšalo našu saradnju, naročito jer mu je otac ranije živio u Crnoj Gori.
Časopis u kojem sam predstavljen je luksuzno izdanje, mom stvaralaštvu posvećeno je 17 strana sa reprodukcijama radova nastalih posljednjih godina.
Šta vam je, kao umjetniku, najveći izazov kada izlažete pred publikom koja možda manje poznaje kontekst iz kojeg dolazite?
-Jezik likovne umjetnosti je univerzalan, što likovne umjetnike stavlja u prednost u odnosu na pisce i druge stvaraoce.
Publika koja je obrazovana i kultivisana lako prepoznaje kvalitet, bez obzira na to odakle umjetnik dolazi.
Foto: Privatna arhiva
Milano mi je potvrdio tu univerzalnost, jer su moji radovi privukli pažnju posjetilaca iz različitih dijelova svijeta još prije otvaranja izložbe.
Zbog toga vjerujem da će ova izložba biti odskočna daska za nove međunarodne projekte.
Koliko je važno da se crnogorska likovna scena sve više predstavlja u inostranstvu? Vidite li u tome i neku vrstu lične odgovornosti?
-Smatram da je to od presudnog značaja, iako nijesam u potpunosti zadovoljan kako državne institucije funkcionišu u tom pogledu.
Ipak, ne bavim se previše tim problemima, jer umjetnik prije svega mora raditi na sebi.
Trud, rad, talenat i podrška institucija tokom školovanja i ranih faza karijere na kraju se isplate, i svaki umjetnik mora pronaći sopstveni put promocije.
Može li se rad u ateljeu porediti sa iskustvom komunikacije s publikom na izložbi? Da li vam jedno utiče na drugo?
- Poznat sam po tvrdoglavosti i oslanjanju na vlastitu intuiciju, ali priznajem da komentari, bilo stručne javnosti ili običnih posjetilaca, ponekad mogu ostati skriveni u „fiokama“ podsvijesti i spontano se pojaviti u nekoj slici.
Foto: Bar info
Svaki obrazovani umjetnik nužno je podložan uticajima, ali je važno da ih prima i obrađuje spontano, nesvjesno, bez racionalne kontrole.
U takvoj spontanosti nastaju najvrjedniji dometi umjetnosti.
Da li je ova izložba u Milanu bila prilika da razmišljate o novim ciklusima, temama ili tehnikama koje biste voljeli istražiti?
-Utisci iz Italije neće donijeti revolucionarne promjene u moj rad. Ipak, već sam na putu novih tema i eksperimenata.
Rekao sam i prije, ja se ne pitam dok stvaram, dok sam unutar same slike, mene rukovodi intuicija, taj neki unutrašnji osjećaj.
Da sam prije tri i četiri godine pitao sebe da li ću danas slikati neke motive, da li će moje slike ići u ovom pravcu, to ne bih mogao ni da zamislim.
Ali, umjetnost je posebna kreativna disciplina gdje je ta spontanost, ti neki neotkriveni svjetovi.
To je jedino polje koje nije dovoljno istraženo i za samog umjetnika i za umjetnost uopšte-kako otkriti nešto što se nalazi unutar nas i ispoljiti ga kroz likovni jezik, predstaviti to na platnu.
Za razliku od umjetnika koji unaprijed definišu teme, ja ulazim u stvaralački proces bez unaprijed postavljenih namjera.
Evo, da navedem primjer najnovijeg iznenađenja u mom radu: motiv ptica. To se dogodilo spontano.
Inspiracija je došla iz neposrednog okruženja – dolazak proljeća, laste koje prave gnijezdo iznad mojih ulaznih vrata i svakodnevno lete iznad njega.
Takvi prizori spoljnog svijeta provociraju umjetnika i nehotice ulaze u njegov rad.
Foto: Privatna arhiva
Tako sam, počevši od glave koju sam slikao, jednog dana prešao na formu ptice, ni sam ne shvatajući u potpunosti kada i kako se taj prelaz dogodio.
Koji su vaši naredni planovi – da li već razmišljate o sljedećim projektima ili izložbama, u Crnoj Gori ili inostranstvu?
-Već imam dogovorenu još jednu izložbu van Crne Gore koja je, zanimljivo, bila ugovorena čak i prije milanske, iako se milanski projekat desio iznenada i veoma brzo realizovao.
Ova nova izložba trebalo bi da se održi u januaru naredne godine, u jednoj zemlji Evropske unije u kojoj ću se predstaviti prvi put.
Ipak, ne želim prerano da otkrivam detalje, jer preferiram da sve tehničke i organizacione okolnosti prvo budu sigurne.
Volim da „stanem na loptu“ i sačekam da vidim kako će se stvari razvijati, ali, projekat je u planu i rado ću govoriti o njemu kada dođe vrijeme-.
Foto: Privatna arhiva
- Tagovi:
- Goran Ćetković
- Izložba
- Galerija
- Milano
- Italija
- Slikarstvo
