Dubravčević: Mušlje čiste more, a sistem ih guši
Izvor, foto: Radio Tivat
Autorka: Jelena Peričić
U proteklim danima posjetili smo Obalu Đuraševića gdje smo u prijatnom ambijentu pored mora razgovarali sa Vaskom Dubravčevićem koji se četiri decenije bavi marikulturom.
Za Radio Tivat govorio je o tome kakvo je stanje sada na njegovoj plantaži mušalja.
-Stanje na plantaži je loše. Temperatura mora ide iznad 30 stepeni, a mušlje iznad 28 više ne mogu da prežive.
Sjećam se da je 2015. godine temperatura bila 31 dan iznad 29 stepeni, tada su sve uginule- kaže Dubravčević.
Uprkos tome, ne odustaje. Već planira nabavku nove mlađi i nada se da će more, barem malo, biti milostivije.
Dok mnogi o mušljama razmišljaju samo kao o deliciji, Dubravčević ih vidi kao tihe radnike mora.
-Mušlja konzumne veličine pročisti 80 do 100 litara vode dnevno.
Kad imate plantažu sa 700.000 do million školjki, to je 50-60 miliona litara mora koje se svakog dana pročisti-objašnjava.
Ostrige su još veći „filteri“. Svaka odrasla ostriga dnevno prečisti oko 200 litara vode. Zato i naglašava njihovu ogromnu ekološku ulogu.
-U Njujorku su za tri godine, zahvaljujući kolonijama ostriga i mušlji, vodu u zalivu vratili iz treće u prvu kategoriju čistoće-.
Dubravčević otvoreno govori i o nezadovoljstvu u odnosu s institucijama.
-Jedan ekološki inspektor mi je prijetio kaznom jer nemam potvrdu da moje školjke ne zagađuju more. A one ga, zapravo, čiste. To je apsurd.
U normalnim državama takve stvari se cijene i podstiču-ističe.
Dodaje da domaći sistem često pokazuje nerazumijevanje prema marikulturi, iako su školjke jedan od rijetkih primjera održive i ekološki korisne proizvodnje u moru.
Kada je počeo, nije bilo knjiga ni uputstava. Sve je, kaže, učio od kolega iz Hrvatske, Italije i Španije – zemalja koje danas dominiraju evropskom proizvodnjom školjki.
S vremenom je razvio i vlastite metode. Najpoznatija među njima je „preplitanje“ ili restu: mušlje se tri puta godišnje vade, ispiraju i suše na suncu.
Tako se ubijaju paraziti i uklanja kamenac, a meso postaje punije i kvalitetnije.
Primijetio je i da su mušlje u vanjskim redovima uvijek punije, pa je konstruisao plutajući uređaj koji stvara blagu struju i omogućava ravnomjernu ishranu svih školjki.
Iako ih sam rijetko jede, Dubravčević s ponosom priprema mušlje za druge, najčešće na buzaru, uz špagete, ili u svom omiljenom receptu – pečene s ementaler sirom.
-Ljepota posla bila je u svakoj muci koju sam morao preći. Kad znaš da si nešto napravio svojim rukama, sve ima smisla-kaže.
Kroz život je, dodaje, radio samo rijetke i neobične poslove, a iako je sada u penziji, i dalje radi.
Čisti zapuštena zemljišta kako bi spriječio širenje požara i time doprinio bezbjednosti sela.
Smatra da bi svako od mještana trebalo da se uključi u takve aktivnosti, jer, kako ističe, „kad bi se na tim zemljištima posadilo nešto što podnosi sušu, poput ruzmarina – bilo bi idealno“.
Osim brige za okolinu, njegovo drugo veliko zadovoljstvo je pravljenje domaćeg likera od mrče, sličnog korzičkom, koji dijeli samo s prijateljima.
-Zadovoljan sam. Radio sam ono što volim, čuvao more i zemlju, i ništa mi više ne treba- zaključuje Dubravčević, gledajući prema zalivu koji je, kako kaže, i dalje najljepši kad je čist.
- Tagovi:
- Marikultura
- Tivat
- Školjke
