Bar: Jedan od aktera vršnjačkog nasilja izbjegao korektivnu mjeru
Izvor: Vijesti
Autorka: Marija Pešić
Foto: Shutterstock
Centar za socijalni rad (CSR) Bar je predložio da se maloljetnik - jedan od aktera brutalnog vršnjačkog nasilja prve sedmice septembra u tom gradu, za kojeg je utvrđeno da zbog godina nije krivično odgovoran, uputi u Centar “Ljubović”, ali je tu mjeru njegova porodica odbila, saznaju “Vijesti” iz više izvora.
Dogovoreno je, međutim, da sa njim i njegovim roditeljima rade stručna lica za porodično nasilje barskog CSR-a.
Taj maloljetnik jedan je od počinilaca teškog nasilja, što je utvrdila i policija, usljed kojeg je učenik jedne barske škole zadobio lakše tjelesne povrede, mada mu je konstatovan blaži potres mozga.
Nakon što je dječak zadobio udarac nogom u predjelu glave, ostao je da nepomično leži na betonu između zgrada prekoputa osnovne škole “Blažo Jokov Orlanić”.
Zbog tog incidenta, ranije su objavile “Vijesti”, Osnovno državno tužilaštvo u Baru naložilo je Upravi policije da podnese krivičnu prijavu protiv petnaestogodišnjeg dječaka zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje.
Naloženo je i podnošenje prijave protiv roditelja trinaestogodišnjaka, zbog krivičnog djela zapuštanje i zlostavljanje djeteta.
Listu je ranije rečeno da su dječaci koji su počinili ovo nasilje nad vršnjakom odranije prepoznati kao problematični.
“Vijesti” nezvanično saznaju da je predlog da se ovaj dječak s problemima u ponašanju uputi u Centar “Ljubović” iznesena krajem septembra tokom sastanaka u Centru za socijalni rad, kojem su prisustvovale i pedagogica i pomoćnica osnovne škole koju maloljetnik pohađa.
Izvor blizak slučaju kazao je listu da je taj predlog porodica odbila.
Iz CSR-a nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” da li su obavili razgovore s roditeljima maloljetnog učesnika incidenta od početka septembra, te da je li je ovaj krivično neodgovorni dječak upućen u Centar “Ljubović”, javnu ustanovu za smještaj djece i mladih s problemima u ponašanju.
Nijesu odgovorili ni na pitanje da li imaju iskustva u radu s tom porodicom, s ozbirom na to da su mediji pisali i o druga dva djeteta iz iste familije, koja su ranije bila u sukobu sa zakonom.
Bez odgovora je ostalo i pitanje zbog čega CSR nije pokrenuo postupak ograničenja roditeljskog prava i određivanja privremenog staratelja.
Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji kaže da u Crnoj Gori postoje institucionalni mehanizmi podrške porodicama čiji članovi pokazuju nasilno ponašanje, ali da njihova efikasnost često zavisi od spremnosti porodice na saradnju, kao i od kapaciteta institucija - finansijskih, stručnih i kadrovskih, da pruže blagovremenu, adekvatnu i kontinuiranu podršku.
-Iako imamo sve na papiru - zakone, strategije i planove, u praksi situacija je često drugačija.
Trenutna situacija, kada je u pitanju nasilje među djecom i nad djecom, simptom je naše nemoći na svim nivoima-naglasila je Žunjić.
Prema njenim riječima, ključnu ulogu u zaštiti djece i prevenciji nasilja imaju centri za socijalni rad.
-Prema Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, oni su odgovorni za pružanje podrške porodicama u riziku.
Po prijavi rade procjenu situacije, pokreću mjere zaštite, uključuju nadležne institucije, mogu tražiti preduzimanje sankcija i obezbijediti podršku porodicama-precizirala je Žunjić.
Naglašava da se Udruženje Roditelji godinama suočava sa izazovom - centri i druge institucije često nemaju kapaciteta da sprovedu sve što im zakon i strategije predviđaju, pa porodice i djeca često ostaju bez adekvatne podrške.
-Problem se dodatno komplikuje kada roditelji nisu svjesni problema ili ne sarađuju sa školom, centrom za socijalni rad ili drugim institucijama.
U takvim slučajevima, kada svi sistemi zakažu, najviše ispaštaju djeca-poručuje Žunjić.
Iako strategijama postoje planirani servisi podrške za porodice, naglašava ona, mnogi od njih još nisu otvoreni.
-...Pa nemamo kome uputiti porodice.
Trenutna podrška koju sistem nudi posebno nije dovoljna za porodice koje su u riziku, a najčešće se prvi kontakt ostvaruje tek kada se pojavi veliki problem.
Djeci koja imaju probleme u ponašanju potrebni su čvrsti i koordinisani sistemi podrške - porodice, škole, centri za socijalni rad i druge institucije kako bi im se efikasno pomoglo.
Trenutno smo još uvijek daleko od toga.
Kada podrška izostane, dijete je praktično prepušteno samo sebi, bez adekvatnih kapaciteta koji bi mu omogućili da izađe iz problema-upozorava Žunjić.
