Turbe na Pristanu sveto mjesto
Izvor: Portal Ulcinj
Autor, foto: Suzana Ganić
Ulcinj je grad bogate istorije i kulture. Grad gusara, pomoraca, kapetana, Servantesa, trgovaca, grad legendi i neobičnih priča. Neke su potkovane činjenicama, dok su neke legende, u koje mještani vjeruju…
Za neke, svjedoče ljudi da jesu istina i da čuda zaista postoje i danas vam pričamo baš jednu takvu.. Turbe porodice Fani na Pristanu, u kom počivaju dva brata – šejha, poštuju sve religije.
Ne postoji prolaznik koji na ovom mjestu ne zastane, ili bar uputi pogled. I tako već stotinu godina…Neki samo provuku novčić, simbolično, koliko ko ima i može, i zamisle želju, neki se uz to pomole i čvrsto vjeruju. Kažu da se takve molitve i usliše.… Ovo sveto mjesto od velike je kulturno-istorijske važnosti za Ulcinj.
Turbe braće Fani na Pristanu, vraćaju nas u 1719. godinu, kada su dva brata šejha, Husein i Ljutfija Fani spasili grad od Venecijanaca. U znak sjećanja na njihovo herojstvo u odbrani grada od Mlečana, u Ulcinju su im sagradili turbe- mauzolej.
- Dva brata otišla su da pregovaraju sa Venecijancima, koji nijesu pristali na pregovore i odrubili su im glave. I tu kreće legenda, po kojoj su obezglavljena braća počela koračati morem ka obali, i pali su upravo tu, na mjestu gdje se danas nalaze turbe.
Vidjevši to, Venecijanci su okrenuli jedra i nikada se više nijesu vratili-priča legendu, slikovito , kako sam on umije, hroničar Ismet Karamanaga. “To je legenda, a ta dva brata šejha su ljudi koji su živjeli u našem gradu”.
-Turbe braće Fani na Pristanu, šejha Huseina i Ljutfije, sveto je mjesto koje, kako vjeruju ljudi može pomoći onima, kojima nada jedino preostaje. Ljudi svih vjera i konfesija, traže spas na ovom mjestu.
Dakle, ovo turbe je izuzetno jako i moćno. Ljudi dolaze ovdje da se pomole Bogu, iz svih krajeva svijeta-ističe Karamanaga.
Turbe na Pristanu održava Agim Peku, koji je to naslijedio od svojih predaka. Prva je iz porodice Peku brigu o ovom svetom mjestu preuzela Agimova baba-Havaja.
-Ukoliko bi moju babu zatekla noć van kuće, da je kod komšija ili gdje god, kada bi se vraćala kući put pred njom se osvjetljavao. Prije gotovo stotinu godina nije bilo rasvjete, te kada bi se Havaja vraćala iz komšiluka svjetlost se stvarala pred njom.
U početku se plašila, nije joj bilo svejedno. Ali to je bio znak, njenoj prethodnici po imenu Vace, već staroj i nemoćnoj, da tu brigu prepusti svojoj komšinici, mojoj babi-priča Agim.
I tako sve počinje. Agimovi otac i majka- Maksut i Hatidža, bili su posvećeni održavanju turbi decenijama, a Agim to radi 20 godina.
-Ja sam svakog dana tu, ujutro, popodne i uveče. Uveče obavezno moraju da se upale svijeće, I to je običaj, koliko ja pamtim oduvijek- kaže Peku, koji zaista o ovom prostoru brine sa puno ljubavi.
I Karamanaga smatra da je porodica Peku krajnje predana ovom zadatku, i napominje da su turbe mjesto koje poštuju svi. Čak ga, ni u doba komunizma nijesu dirali, kaže. Turbe je ujedno i turistička atrakcija, te ljeti gotovo da ne postoji trenutak, kada nema nekog ispred ovog mjesta.
-Ja tvrdim da ljudi nijesu ludi što dolaze. Doktori nauka, profesori, intelektualci, obični ljudi, svi dolaze. Žene koje ne mogu da imaju porod. A koliko molitva Bogu ispred ovog svetog mjesta pomaže, vjerovatno zavisi i od same snage vjere-kaže Karamanaga.
I Peku tvrdi da su spas, iscjeljenje i pomoć mnogi pronašli baš na ovom mjestu.
-Imali smo dosta slučaja. To i nije za priču, i ne volim da pričam o tome. Prvo, treba vjerovati da će ti molitva na ovom mjestu pomoći, jer ako ne vjeruješ onda ne treba ni da dolaziš-kaže Peku.
To je od Boga, znate, objašnjava on…
-Zanijeti se u ime Boga za zdravlje ljudi koji su došli..Ja sam ovdje gledao ljude kako plaču od sreće, gledao sam kako se njihove molitve ostvaruju-kaže Peku.
Interesantna je i legenda o gradnji turbi, ovako, kako danas izgledaju. Prema predanjima, turbe je sagradila porodica Plamenac, kojima su se temelji kuće, udaljene tridesetak metara, obrušavali, sve dok nijesu izgradili turbe.
-Kažu da je porodica Plamenac dva puta gradila kuću, i da se ona urušavala. Da li su temelji bili loši, ili šta li već, ali on sam je pričao da je sanjao dva brata šejha, te da su mu u snu rekli da prvo izgradi njima kuću-turbe, pa tek onda sebi. I tako je i bilo-priča Karamanaga.
Danas, 30 metara udaljena od turbeta , nalazi se kuća koja i danas opstaje.
Oni koji vjeruju , kažu da se dva brata- šejha Husein i Ljutfija, i danas mogu vidjeti. Da njihove duše izlaze i uzimaju abdest , pripremajući se za jaciju, noćnu molitvu.
