.jpg)
Agroturizam u Mrkojevićima: “Argella”
Izvor: Bar info
Autor: Radomir Petrić
Foto: Naslovna privatna arhiva
Iskustva u razvoju agroturizma u zaleđu opštine Bar, u selima i prirodnim predjelima koji tek čekaju svoju punu turističku valorizaciju, u emisiji Promenada predstavili su Aleksandar Vukić i Vernes Zagora, direktor prodaje i glavni menadžer preduzeća Argella DOO.
Foto: Bar info
Ova firma u Mrkojevićima razvija zanimljivu priču-farmu koza i proizvodnju sira, ali i seoski turizam kroz smještaj u bungalovima.
Aleksandar i Vernes su primjeri ljudi iz grada koji su nakon višegodišnjeg uspješnog rada u hotelijerstvu i nautičkom turizmu odlučili da svoje iskustvo i energiju ulože u selo i stvaranje nečeg autentičnog.
U Promenadi smo sa njima razgovarali o izazovima, perspektivama i mogućnostima koje ovakav put nosi.
Kako ste došli na ideju da se iz hotelskog i nautičkog turizma preusmjerite u jednu, na prvi pogled potpuno drugačiju priču – farmu koza i seoski turizam u Mrkojevićima?
Vukić: Prije svega, da objasnim ime firme, koje intresuje mnoge naše sugrađane. „Argella“ je zapravo obrnuto od naziva „Allegra“, kompanije u kojoj sam radio i koju vodi moj brat Mihailo od kojeg je prije nekoliko godina, tokom COVID pandemije, i potekla ideja da se formira ovakvo preduzeće u Mrkojevićima.
Foto: Argella
Firma se prvobitno fokusirala na proizvodnju i prodaju kozijeg i kravljeg sira, a kasnije se razvila u širi koncept – otvoren je restoran, bungalov za smještaj, a gostima se nudi interaktivno iskustvo: mogu da prisustvuju mužnji koza, procesu proizvodnje sira i da hrane životinje.
Pored koza i krava, na farmi imamo i konje, magarce, živinu i pse, što posjetu čini raznovrsnijom i atraktivnijom.
Zagora: Ja sam radio deset godina u hotelskim objektima sa 4 i 5 zvjezdica u Baru, Čanju, Petrovcu i Podgorici, ipak, odlučio sam da karijeru nastavim u seoskom turizmu.
Najveću satisfakciju nalazim u razvoju ekonomije i turizma u svom kraju. Smatram da su originalnost i autentičnost sela glavni aduti Crne Gore, posebno u trenucima kada hoteli bilježe slabiju popunjenost.
Seoski turizam ne zavisi od luksuznih investicija već od očuvane prirode i tradicije, a globalni trendovi pokazuju sve veću potražnju za takvim sadržajem.
Bar je idealan primjer destinacije koja može da kombinuje more, jezera i zaleđe, čime se turizam diversifikuje i obogaćuje.
Šta vas je privuklo baš ovom prostoru, i koliko je lokacija u Mrkojevićima pogodna za razvoj ovakvog koncepta turizma i proizvodnje hrane?
Vukić: Taj prostor postaje sve popularniji, infrastruktura se poboljšava, a zajednica je otvorena, uključujući i strane državljane, posebno iz Njemačke, koji se doseljavaju.
Foto: Argella
Prelazak iz centra Bara i rada u nautičkom turizmu u život na selu jeste bio veliki zaokret, ali, svakodnevni kontakt sa životinjama me ispunjava.
Tim čini više ljudi iz Bara, uključujući tehnologa i druge saradnike, firma se razvija korak po korak – od sira, preko restorana, do otvaranja ka širem tržištu.
Uporedite nam iskustva rada sa gostima u luksuznim hotelima i ovim što se sada dešava na farmi?
Zagora: Razlike su ogromne.
Gosti hotela sa 4 i 5 zvjezdica često traže greške i usmjeravaju pažnju na detalje, dok gosti na farmu dolaze sa namjerom da se istinski opuste, odmore i dožive prirodu.
To je dio šireg globalnog trenda – turisti su edukovaniji, traže autentična iskustva, manje formalnosti i više kontakta sa lokalnom tradicijom i zajednicom.
Gosti koji borave na farmi gotovo nikada nemaju žalbi.
To bih mogao objasniti uticajem prirode-samo okruženje, životinje i spokoj farme toliko opuste posjetioce da zanemaruju sitne nepravilnosti i potpuno zaborave na svakodnevne brige.
Na farmi se upravo insistira na prirodnosti i originalnosti, bez dodatnih luksuznih sadržaja.
Vukić: Već smo izgradili jedan bungalov, a u planu je izgradnja novih.
Foto: Argella
Blizina kanjona Međureč privlači turiste sa svih strana svijeta, a nakon obilaska prirode oni rado dolaze na farmu – da vide mužu koza, proizvodnju sira, provedu noć i probude se u ruralnom ambijentu.
Naši gosti najviše cijene opušten ritam života na farmi, gdje niko ne žuri i gdje su u kontaktu sa životinjama i prirodom.
Spoj poljoprivrede i turizma jeste izazovan, ali, autentičnost je ključ uspjeha: proizvodi su domaći, kupuju se od lokalne zajednice, a životinje se hrane prirodno, bez koncentrata, što gostima uliva povjerenje i stvara prepoznatljiv ukus.
Foto: Argella
Imate li problema sa radnom snagom?
Zagora: To je globalni izazov u svim branšama, a posebno u poljoprivredi i stočarstvu koje zahtijevaju težak, svakodnevni i često fizički naporan rad.
Uprkos tome, farmi pomaže lokalna zajednica Mrkojevića, gdje postoji višegeneracijsko iskustvo u poljoprivredi i stočarstvu. Mještani su vrijedni i radni, što predstavlja kičmu farme.
Vukić: Položaj farme je izuzetno perspektivan jer se nalazi između mora i Skadarskog jezera, što daje jedinstvenu prednost u razvoju ruralnog turizma.
Ruralni turizam u Baru je u porastu, a ja sam lično zavolio Mrkojeviće i njihov ambijent, iako svakodnevna vožnja do farme iz grada zahtijeva vrijeme i napor.
Koja bi bila vaša poruka mladim ljudima iz Bara i Crne Gore – zašto vrijedi okušati se u ovakvim poduhvatima, izvan zone komfora, kao što ste vi učinili?
Vukić: Poručio bih im da se ne ustručavaju da ulažu u poljoprivredu i seoski turizam.
Za to postoje tri ključna razloga: prvo, za ovakve proizvode i iskustva već postoji tržište, pa nije potrebno izmišljati nove modele; drugo, u Crnoj Gori poljoprivreda se može razvijati jedino kroz kvalitet proizvoda, a ne kroz masovnu proizvodnju – što omogućava postizanje visoke cijene na tržištu; treće, današnje vrijeme omogućava da se domaći proizvodi lako plasiraju i van granica, putem interneta i direktne prodaje.
Zagora: Potrebno je ulaganje truda, rada i edukacije, ali je satisfakcija velika jer se istovremeno razvija sopstvena zemlja, grad i selo-.
- Tagovi:
- Mrkojevići
- Bar
- Turizam
- Agroturizam
- Vernes zagora
