Bar, Crna Gora
22 Nov. 2024.
post-image

Slovensku dušu utkivam u sve moje kompozicije

Izvor, foto: Pobjeda

Autor: Dragana Erjavšek

 Godine nijesu problem za one čiji duh odolijeva izazovima svakidašnjice, posebno ako se između protoka vremena i tragova koje može ostaviti na nečijoj koži nalazi muzika. Zato je Janko Nilović, muzičar crnogorskog porijekla sa stalnom adresom u Francuskoj, i uticajem koji se širi na sve četiri strane planete, u svojoj 79. godini i dalje pun dječačkog entuzijazma.

Njegov 36. studijski album „Maze of Sounds“ dosta agresivno osvaja radijske talase i pozitivno se kotira i kod publike i kod kritike.


Za Pobjedu je govorio, dosta skromno, kao što se događa kada se suočimo sa velikim znalcima u muzici, o bendu sa kojim sarađuje na posljednjem albumu, o izazovima koji su pratili rad tokom pandemije, a pomenuli smo i zavičaj njegovog oca koji je posjetio u više navrata.

Vaš novi album „Maze of Sounds“ zvuči razdraganije nego ikad, kao da proživljavate neku vrstu „nove mladosti u trenutku kada je svijet u jednoj godini ostario za cijelu deceniju. Što Vas inspiriše, kako pronalazite „boogie“ u sebi?

-Saradnja koju sam uspostavio sa bendom Soul Surfers, prva saradnja s ruskim muzičarima, dala mi je zaista dašak svježeg vazduha. Deset godina unazad sam odlučio da ću raditi samo sa mladim ljudima da bih bolje osjetio muziku koja je trenutno aktuelna.

Vaših 36 albuma su bogato nasljeđe koje jedan umjetnik može ostaviti budućim naraštajima. Da li imate osjećaj da svijet umije da cijeni sve ono što ste mu dali?

-Dobio sam do sada mnogo ljubavi od različite publike, jer sam vrlo eklektičan, pokrivam sve stilove, od klasike, preko hip-hopa, džeza... Ali sam i diskretan i nikad ne tražim da se svjetlo uperi u mene, pa pretpostavljam da me ne znaju svi.


Neki popularni muzičari današnjice, poput Dr DRE-a i Džej Zija, posljednjih godina slave Vaš talenat. Kako se dogodilo da se Vaša energija uklopi s energijom slavne svjetske hip-hop scene?

-Veoma sam srećan zbog toga, što preko „semplova“ mladi ljudi otkrivaju moju muziku i čine je živom 50 godina nakon što sam je komponovao. Nakon toga je interes za naš rad porastao. I sviđa mi se kako zvuče bubnjevi koje su dodali, nekako su suvi, ali moćni.

Posebnu pažnju na Vaš rad je ljudima u Crnoj Gori skrenuo publicista Željko Milović u svojoj monografiji o crnogorskoj pop-rok muzici. Nakon toga je interes za ono što radite porastao. Da li imate informacije koliko Vas i Vaš rad cijene u zemlji predaka?

-Zahvalan sam Željku Miloviću na tome. Mislim da Crnogorci vole moju muziku bar onoliko koliko ja volim njih. Specijalno za njih sam i stvorio album „Balkan impression“.


Vaš bend, The Soul Surfers, čine muzičari čije je porijeklo slovensko. Da li to povezivanje sa slovenskom tradicijom uspijeva da Vas pokreće, ili je okupljanje benda bilo samo pitanje spleta okolnosti?

-Sam raspolažem slovenskom dušom i utkivam je u svoje kompozicije, čak i kad je klasična muzika u pitanju. Kad je rad na ovom albumu u pitanju, bend Soul Sufers je došao meni i to me čini srećnim, jer su sjajni muzičari i imaju dobre ideje. Osjećao sam kao da sam 20 godina mlađi dok smo snimali u studiju.

Da li je situacija s pandemijom korona virusa na bilo koji način uticala na ovaj album, da li su odsustvo kontakata i druge restrikcije koje su rezultirale nametnutom samoćom pokrenule dodatnu inspiraciju da ga završite?

-Bend The Soul Surfers je trebalo da dođe u Francusku još u martu da bismo završili album. Posljednja traka koju smo snimili, pod nazivom „Wavy“ je rađena tako što sam napisao svoje partiture i poslao im da oni odsviraju svoje.

Da nije bilo zatvaranja, siguran sam da bi album imao još dvije kompozicije. I još uvijek imamo neiskorišćenih partitura! Ostatak ovog perioda zatvaranja se od tada nije mnogo promijenio, i trenutno sam u svom domu i sviram na klaviru svaki dan.


Pa na koji način planirate da promovišete album „Maze of Sounds“? Jesu li Vam svuda koncertne aktivnosti svedene na minimum?

-Promociju radi Dipiz, moj menadžer i izvršni direktor Broc Rekordsa, i on svoj posao odlično radi. Uradili smo nekoliko intervjua, bilo je dosta radio-emisija širom svijeta koje su puštale album.

Srećan sam što se album pušta širom svijeta, ali budući da zatvaranje još uvijek traje, ne vjerujem da ćemo za sada biti u mogućnosti da odradimo i neko predstavljanje uživo.

Nikad nijesam bio pozvan da sviram u Crnoj Gori

  Da li ste ikad bili u Crnoj Gori i zbog čega je važna za Vas iz današnje perspektive, budući da uvijek ističete da ste sa ovih prostora?

-Rodno mjesto mog oca su Livari (u planinama). Odatle se moja porodica raširila kroz sve gradove Crne Gore, a uglavnom od Ulcinja obalom do Herceg Novog. Posjetio sam ove gradove, i jednom sam zamalo kupio kuću u Baru. Ali što je najčudnije, nikad nijesam bio pozvan da sviram u toj zemlji.