Hrane ima, ali ne stiže do svih gladnih u Crnoj Gori
Izvor, foto: Pobjeda
Autor: Nada Đurđevac
Koronavirus osiromašio je novčanike pojedinih građana koji su izgubili posao ili su im prihodi do te mjere uniženi da su prinuđeni da jedan topli obrok potraže u narodnim kuhinjama.
Država, kako praksa pokazuje, međutim, ne brine jednako o svim ugroženim kojima je ova vrsta pomoći potrebna, jer je lokalna samouprava Podgorice ranije otvorila Narodnu kuhinju, dok ostale opštine to nisu učinile.
Nevladine organizacije u Baru i Nikšiću, s druge strane, registrovale su svoje narodne kuhinje kojima dijelom i državne institucije pomažu da obezbijede tople obroke svojim sugrađanima.
Na koji način je ovo pitanje sistemski uređeno, da li postoji odluka na državnom nivou da opštine samoinicijativno mogu da razvijaju ovakve servise i ako da, zašto to ne čine sve - nije poznato, jer nam iz Ministarstva rada i socijalnog staranja nisu odgovorili na pitanja.
U pojedinim zemljama okruženja, recimo, Crveni krst ima svoju narodnu kuhinju o kojoj brine u partnerstvu sa ministarstvom, ali je iz crnogorskog resora ministra Kemala Purišića izostao i odgovor na taj upit – kako gledaju na to rješenje i imaju li u planu slično da realizuju.
Ne znamo ni koliko se u Crnoj Gori godišnje baci hrane…
Bez dogovora
Crveni krst Crne Gore nema narodne kuhinje i sigurno da postoji značajan broj građana kojima bi koristila ova usluga, kažu za Pobjedu iz ove organizacije. Ispričali su da je bilo povremenih razgovora na ovu temu, ali su i nadležni svjesni da je potrebno naći neko održivo rješenje, što vjerovatno nije lako.
- Svakako da naša organizacija može biti partner u ovoj oblasti, ali zbog ograničenih sredstava koje dobijamo nismo u mogućnosti da ovako značajan program samostalno realizujemo.
U drugim zemljama, u kojima je to pretežno povjereno Crvenom krstu, narodne kuhinje se realizuju uz podršku nadležnih institucija, uz animiranje privatnog sektora.
Na primjer, Crveni krst Srbije realizuje ove aktivnosti, uz podršku resornog ministarstva za socijalno staranje i nekih lokalnih samouprava, uz uključivanje donatora iz privrednog i drugih sektora – precizirali su oni.
Podrška koju bi Crveni krst eventualno mogao da obezbijedi od donatora ne bi bila dovoljna za dugoročnije funkcionisanje kuhinja, upravo zbog značajnih resursa koji su potrebni.
- Tako da se i ovo pitanje mora sistemski riješiti, uz institucionalnu podršku, posebno jer je ova usluga potrebna u većem broju, ako ne i u svim crnogorskim opštinama – dodaju oni.
Na njihovim spiskovima se do sada nalazilo oko 3.000 socijalno ugroženih porodica, kojima su redovno pružali podršku. Riječ je o višečlanim porodicama koje nemaju redovnih primanja ili su ona mala, samačkim staračkim domaćinstvima, samohranim roditeljima...
Svima njima je, kako kažu, potrebna podrška u hrani. Očekuju da će situacija sa koronavirusom povećati broj ovih korisnika. A u kojoj mjeri - znaćemo nakon ove situacije.
Od početka epidemije do 1. novembra ukupno su podijelili 67.481 humanitarni paket, među kojima se nalaze i paketi sa hranom i paketi sa higijenom, bebi paketi...
Podjela pomoći se i dalje kontinuirano odvija u opštinskim organizacijama Crvenog krsta. Kolika je, između ostalog, veća potražnja hrane u vanrednim okolnostima potrvđuje njihov podatak da u redovnim situacijama kroz tri godišnje podjele pomoći, distribuiraju oko 15.000 humanitarnih paketa.
Kuvana hrana
Kada je riječ o kuvanim obrocima, tokom epidemije ovom podrškom kroz saradnju sa restoranima obuhvatili su 1.174 porodice. Restorani su ih kontaktirali želeći da daju doprinos u borbi protiv koronavirusa. U redovnim okolnostima su ove akcije sporadične.
Kontaktirali smo pojedine ugostitelje pitajući ih kako oni gledaju na ovu vrstu usluge i treba li da se umreže oni koji mogu da pomognu i na taj način osiguraju podršku u kontinuitetu, ali pojedini nisu bili voljni za razgovor na ovu temu...
Iz Crvenog krsta kažu da ovo pitanje nije uređeno sistemski do kraja.
- Našoj organizaciji se povremeno jave ovakvi subjekti i distribucija se u tom slučaju organizuje istog dana za određene ugrožene zajednice ili pojedince – navode oni.
Upitani da li građani mogu da doniraju kuvanu hranu, kažu da u tom slučaju bi morala postojati potvrda od nadležnih inspekcijskih službi da je ispravna, te bi se morala dijeliti istog dana.
- Za njen transport su potrebna posebno opremljena vozila. Sve su ovo razlozi koji otežavaju ovu vrstu donacija – objašnjavaju iz Crvenog krsta.
Više puta godišnje, najmanje tri, realizuju akciju prikupljanja pomoći u hrani i higijenskim artiklima, u koju mogu da se uključe građani. Organizuju je u supermarketima, pa oni u okviru svojih redovnih kupovina mogu kupiti artikle za socijalno ugrožene porodice.
Osim toga, građani mogu donijeti pomoć i u prostorije Crvenog krsta.
U svim ovim akcijama njihova je preporuka da se donira pomoć koja je dužeg roka trajanja i u ambalaži koja omogućava distribuciju do onih kojima je najpotrebnija, jer se prikupljena pomoć ne dijeli istog dana i nekad su građani u udaljenijim mjestima.
Trude se da u akcijama solidarnosti animiraju i privatni sektor.
Da je nužna pomoć ugroženim građanima, poručili su nedavno i iz Banke hrane. Kazali su da ih pozivaju sve više građani kako oni koji su korisnici socijalne pomoći, tako i onih koji su bez zaposlenja duži vremenski period, penzioneri sa niskim penzijama…
- Oni mole za pomoć – saopštili su nedavno iz ove nevladine organizacije.
Hitno potrebna reforma sistema socijalne zaštite
Statistika pokazuje da je svako treće dijete u Crnoj Gori u riziku od siromaštva, a očekuje se da će se taj broj povećati zbog ekonomske krize izazvane pandemijom koronavirusa.
Iz Unicefa su nedavno poručili da bi reforma sistema socijalne zaštite, kako bi se osigurao adekvatan životni standard za svako dijete u Crnoj Gori, trebalo da bude hitan i suštinski dio opšte strategije društveno-ekonomskog razvoja zemlje.
Ostvarila humanitarni san
Konstantina Vojinović iz NVO Izvor života, koja je otvorila narodnu kuhinju u Nikšiću, pomagala je gladnim komšijama i prije nego što je otvorila ovu vrstu usluge koja se ostvarila kao njen san.
Kuhinja je aktivna prije godinu i po i kaže da u doba korona virusa spremaju 340 obroka svakog dana, a imaju kapaciteta za 200 obroka. U prvom talasu infekcije imali su čak 440 korisnika. Nikoga ko dođe po hranu, navodi ona, ne vraćaju.
Svi građani koji žele, mogu da doniraju. Donose im domaće proizvode, a kad je nešto drugo – bitno je da rok bude u redu. Vojinović priča da podijele sa njima hranu koja ostane nakon svadbi, poslovnih ručkova ili slično.
- Odmah to raspodijelimo istog dana – rekla je ona.
Kroz saradnju sa nikšićkim, podgoričkim i još nekim kompanijama do tri godine obezbijedili su da ne dođu u situaciju da im prifali hrane. Pomažu im i sportisti, crnogorski građani iz inostranstva, te Ministarstvo poljoprivrede.
Njih petoro u kuhinji radi volonterski.
- Ne naplaćujemo, naravno, nijedan obrok. Jedan obrok građani mogu da dobiju – ručak. Kuvamo punjene paprike, grašak, paprikaš, pasulj boraniju, kupus, makorano sa sirom, gulaš...
Imaju i desert četiri dana. Počećemo i da pečemo hranu. Sve pekare nam besplatno daju hljebove - rekla je Vojinović.
Govoreći o korisnicima, kaže da ima raznih, te da je među njima i čovjek koji prima 360 eura penzije, ali je nepokretan, nema bližu rodbinu, tako da ne može sebi da spremi hranu.
Vojinović ističe i da pomažu mimo kuhinje ugroženim porodicama na način što im dijele pakete, za njih više od 2.000.
Hrana i za 70 djece
Udruženje Žene Bara velikog srca otvorile su kuhinju prije dvije godine, a trenutno spremaju 250 obroka.
- Od toga je za 70 djece. Zbog uticaja korona virusa više se traže obroci. Sigurno je od početka pandemije za 30 posto skočio taj broj – rekla je za Pobjedu Ljiljana Vujović iz ovog udruženja.
Mimo kuhinje, ljudima dijele namirnice, odnosno pakete pomoći, te na spisku trenutno imaju 138 porodica.
- To su porodice koje ne koriste kuhinju. Mnoge žive u predgrađima Bara. Imate 50 posto stanovništva koje se stidi svog sadašnjeg stanja – navode oni.
Ovu kuhinju finansijski podržava i Opština Bar.
- Podržavaju nas i svi građani bez obzira na vjeru i naciju. Dobijamo pomoć i iz inostranstva. Prošle godine jedan Baranin koji živi u Njujorku platio nam je godišnji zakup prostora. Transparentno na našoj stranici na društvenim mrežama pokazujemo svakodnevne aktivnosti – rekla je ona.
Prednost samohranim osobama, onim sa malignim oboljenjima...
Narodna kuhinja u Podgorici počela je da radi 13. jula 2011. godine, a svakodnevno obezbjeđuju 600 besplatnih obroka, od čega se 420 servisira u samom objektu kuhinje, a 180 dostavlja na pojedinačne kućne adrese za korisnike koji zbog zdravstvenih problema, starosti ili iz nekog drugog razloga nijesu u mogućnosti da preuzimaju hranu u objektu.
Poštujući mjere zaštite zbog korona virusa u kuhinji nije moguće da korisnici jedu, već samo preuzimaju hranu.
Iz podgoričkog Sekretarijata za socijalno staranje rečeno je Pobjedi da su se prijave na oglas za raspodjelu 630 besplatnih dnevnih obroka za 2021. godinu podnosile do 12. novembra.
Po prijavama na oglas odlučuje Komisija sastavljena od predstavnika Sekretarijata za socijalno staranje, Centra za socijalni rad, Crvenog krsta i Udruženja penzionera i utvrđuje redosljed kandidata koji ispunjavaju uslove oglasa i sačinjavaju listu korisnika.
Pravo prijave su imali pojedinci i porodice, članovi porodice i osobe pod starateljskom zaštitom koje se nalaze u stanju socijalne potrebe, odnosno oni bez redovnih primanja, korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice, dodatka za njegu i pomoć drugog lica i lične invalidnine, te osobe čija penzija ne prelazi visinu minimalne zarade u Crnoj Gori.
- Prednost u ostvarivanju ove usluge ima samohrana osoba, koja zbog trajne promjene zdravstvenog stanja, invalidnosti ili starosti nije u mogućnosti da pripremi obrok; osoba sa fizičkim, intelektualnim i senzornim invaliditetom, kao i sa teškim hroničnim ili malignim oboljenjima – poručili su oni.
Glavni grad u saradnji sa Crvenim krstom Crne Gore obezbjeđivao je, dodaju oni, i novac za podjelu paketa hrane i higijenskih sredstava porodicama u stanju socijalne potrebe.
Anketa
Korina Nenezić: Uvijek smo donirali hranu... Na zapadu je to uobičajeno. U trgovini postoji dio gdje možete da ostavite onima kojima je potrebna. Mnoge zemlje će biti u recesiji zbog korone i tek će ugroženost da bude velika.
Biće i naša zemlja. Donacije hrane, pa i odjeće, i novčani dio biće najproblematičniji – kako platiti račune, ogrijev, dolazi zima... Svi porodično pomažemo. Ono što svi možemo da primijetimo jeste da manje pomažu oni koji mnogo imaju-.
Ana Vučković: Nisam baš informisana, ne znam gdje se nalaze te institucije koje se bave raspodjelom hrane za ugrožene. Ja pomognem nekad nekom prosjaku ili nekoj dječici kupim nešto, ali ništa ozbiljnije, ali bilo bi lijepo.
Treba da budemo humaniji, to je jedino što može da nas sačuva posebno u doba ove krize, jer su mnogi ostali bez posla... Malo svi brzo živimo i svi smo ugroženi-.
Duška Bošković: Ugroženih sa sigurnošću mogu reći da ima. Smatram da smo jako ponosan narod, pa i oni kojima je pomoć prijeko potrebna, neće je potražiti. Svjedoci smo da se broj nezaposlenih svakim danom povećava i stanovništvo ostaje bez osnovnih sredstava za život. Svakako bih pomogla kada bih znala da je pomoć nekome potrebna-.
