Bar, Crna Gora
24 Nov. 2024.
post-image

Kormorani suvereno gospodare Skadarskim jezerom

Izvor, foto: Dan

Veliki vranac ili veliki kormoran iz porodice vranaca je krupna ptica, crnog perja, plivačica i gnjurac. Živi u jatima u priobalnim krajevima, kao i na obali rijeka i jezera. U primorju gradi gnijezdo na stjenovitim, nenastanjenim ostrvima, koristeći kao materijal najčešće suve alge, a u unutrašnjosti zemlje na visokom drveću, od grančica i suve trave.

Predsjednik Lovačke organizacije „Podgorica” Milo Mihaljević u razgovoru za „Dan” ističe da se na području Skadarskog jezera nalaze ogromne populacije kormorana (Phalacrocoracidae), te da se prepoznaju dvije vrste, veliki vranac (Phalacrocorax carbo) i mali, lokalnog imena fendak (Phalacrocorax carbo). Na moru se nalazi tzv. morski kormoran (Phalacrocorax aristotelis).

Mihaljević ističe, da kada je riječ o uticaju velikog kormorana, on zaslužuje posebnu pažnju.

– Postoji puno stranih istraživanja o štetama na ribljem fondu koje su ustanovljene na otvorenim vodama, rijekama i jezerima, i na šaranskim ribnjacima kao rezultat višedecenijske potpune zaštite kormorana.

Kormorani na evropskim prostorima nemaju prirodnog neprijatelja pa se zbog toga njegova polulacija povećala više desetina puta, zato je i glavno pitanje zašto se štiti uvezena vrsta – navodi Mihaljević.

On ističe i da kad se kaže uvezena vrsta, mora se istaći da su kormorana u 17. vijeku Holanđani uvezli u Evropu iz Kine radi lova ribe u Engleskoj i Francuskoj.

– Prema Mejerovom leksikonu iz 1888. dio odbjeglih primjeraka se razmnožio po cijeloj Evropi.Alfred Brem, čuveni njemački zoolog iz XIX vijeka, 1892.  u djelu „Tierleben” ustanovio je da je kormoran već na početku 19. vijeka načinio veliku štetu ribljem fondu.

Kormorani su poznati po izvanredno brzom mogućnošću razmnožavanja i u ogledu potvrdio ogromnu proždrljivost. Prema Bremovim posmatranjima, kormoran je mogao u prosjeku u jutarnjem lovu da pojede desetak riba dužine do 20 centimetara, a u popodnevnom obroku nešto malo manje.

Kormoran dnevno u prosjeku pojede pola kilograma ribe, dok ribolovci tvrde da pojede svoju težinu (2.5-3.5kg), međutim za usvojenu procjenu uticaja na riblji fond uzima se dnevni prosjek od 0.45kg, a za godišnji presjek 170 kilograma – kazao je, između ostalog, Mihaljević.

On ističe, i da se procjenjuje da je kormoran do 1970. godine živio u kakvoj-takvoj biloškoj ravnoteži, kad ih je bilo 30.000 primjeraka.

– Tih godina je u cijeloj Evropi stavljen pod potpunu zaštitu bez uzimanja u obzir rezultata istraživanja i stručnih upozorenja, a u cilju njegove navodne ugroženosti, kao posledicu ove odluke kao i činjenice da ova uvezena ptica nema prirodnih neprijatelja koji bi njihov broj držao u ekološkoj ravnoteži, populacija koromorana je u Evropi 1996. narasla na 760.000 primjeraka, što je preko 25 puta.

Prema podacima iz raznih evropskih istraživanja, a zbog stalnog rasta njihovog broja, evidentan je pad ulova ribe i na otvorenim vodama i u ribnjacima širom Evrope. Posebno su bila alarmantna istraživanja uticaja kormorana na skoro potpuni nestanak lipljana u bavarskim vodama, koja su pokazala da je komoran isključivi krivac.

U Austriji, u gornjem dijelu rijeke In, 98 odsto riblje populacije je uništeno, a u Hrvatskoj značajan pad ribljeg fonda na rijeci Kupi, i više od pet puta. Lovočuvari iz Mađarske čak navode, da kad se kormorani zalete u vodu, grabe sve što je kraće od 40 centimetara. I kad su siti, love ribu koju onda ostave da trune – navodi Mihaljević.

On ističe i da je nakon eskalacije istraživača, EU komisija se pokrenula i donijela istovjetan zaključak o uticaju, i uradila akcioni plan za kontrolu broja ovih predatora.

– Nažalost to nije imalo uticaja na naše odluke i veliki vranac se i dalje nalazi pod strogom zaštitom.

Jedan od načina za kontrolu rasta jeste godišnji odstrijel, mada se pokazao kao nedostatan jer se populacija brzo obnavlja, a drugi je sječa vrbove šume na kojima se gnijezde kormorani, a nakon polaganja jaja, drveće inače strada nakon dvije godine od jakog djelovanja kormoranovog izmeta.

S obzirom da je Skadarsko jezero zimsko prebivalište i značajnoj migratornoj populaciji pored inače brojnog stanja autohtone, neophodno je primijeniti kombinovane metode odstrijela i sprječavanje širenja gniježdenja na nove lokacije – poručuje Mihaljević.

On je istakao i da u cilju procjene godišnje pojedene ribe na Skadarskom jezeru, treba pomnožiti procijenjenu zimsku populaciju od 16.000 jedinki velikog vranca sa već datim godišnjim prosjekom od 170 kilograma.

– Na taj način dolazimo do brojke od preko 270 vagona ribe. Naravno da ovoj brojki treba dodati i uticaj malih vranaca, koji su takođe prohtjevni. Bilo bi interesanto praviti procjene ulovljene ribe od strane ribolovaca, godišnje procjene stanja ribe po vrstama na Skadarskom jezeru, uticaj na ukupnu populaciju i godišnji prirast odnosno akumuliranu štetu.

Zabilježeni podaci iz 2012/2013 kažu da je bilo 1156 gnježđujućih parova u Crnoj Gori. Status velikog kormorana u svijetu je prema Birdlife-u danas „povoljan“.

Koliko je povoljan status ribljeg fonda na Skadarskom jezeru nakon pohare kormorana, da li shvatamo koliko ribe se uništava i gubi na ovaj način – zaključio je Mihaljević.

 Stvarni broj kormorana, veći od prikazanog

Mihaljević ističe i da se kormorani i dalje tretiraju kao ugrožena vrsta, a fendak se nalazi na crvenoj IUCN listi.

– Međutim to je jedan od primjera dobro organizovane kampanje na svjetskom nivou, koja u suštini u pozadini ima samo lažne brojeve koje su osnova za značajne donacije. Kod nas recimo mali kormoran odnosno tzv. fendak je zbog IUCN statusa na prebrojavanju imao stalne godišnje brojke od 1.500 do 3.300 od strane monopolisanih posmatrača, međutim stvarni brojevi su bili i po desetak puta veći.

Na primjer, samo na lokaciji Crni Žar možete naći izuzetno brojnu koloniju, a postoji još nekoliko značajnih kolonija. Zašto je borba oko brojeva, kad se navode ovako niski brojevi u svijetlu globalne priče postoji mogućnost povlačenja donacija iz mnogobrojnih fondova za „spas ovih (neugroženih) vrsta“, a kasnije je lako dokazati „napredak“.

Sa druge realne strane radi se o opasnom uništavanju ribljeg fonda, koji se ne štiti jer nema akcionog plana za kontrolu rasta broja kormorana – kazao je Mihaljević.