Bar, Crna Gora
27 Jul. 2025.
post-image

Jovanović Markoviću: Više ste figura političkog kompromisa nego garant nezavisnog pravosuđa

Izvor, foto: BNG

Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović kazao je da politika "direktno utiče na rad" vrhovnog državnog tužioca (VDT) Milorada Markovića, te da je VDT "više figura političkog kompromisa nego garant nezavisnog pravosuđa", reagujući na ocjenu Vrhovnog državnog tužioca da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru postupalo objektivno, ispravno i u skladu sa zakonom u slučaju napada na Jovanovića.

Javno obraćanje predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću prenosimo integralno:  

-Kao predsjednik Opštine Budva, predsjednik najjačeg političkog subjekta građanskog pokreta “Budva naš grad” (BNG), suprug, otac malodobne djece, sin, lice koje je pretrpjelo fizički napad iz političkih pobuda, uz ozbiljnu zabrinutost povodom površnosti, pravne neutemeljenosti i institucionalnog ignorisanja činjenica, smatram svojom dužnošću da javno reagujem na sadržaj i ton odgovora Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, koji potpisuje vrhovni državni tužilac Milorad Marković, a povodom saopštenja VDT-a datog 24. jula  u kojem VDT Milorad Marković tvrdi da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru u predmetu fizičkog napada na mene, "postupalo objektivno, ispravno i u skladu sa zakonom".

S tim u vezi, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, umjesto da obezbijedi pravičan, zakonit i nepristrasan nadzor nad radom Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, postupio je protivno zakonu i svom mandatu.

Njegov nadzor u predmetu napada na mene nije bio objektivan, već je očigledno bio pod snažnim političkim pritiskom, potpomognut polugama izvršne i zakonodavne vlasti.

Jasno je da politika direktno utiče na rad Milorada Markovića kao VDT-a, što je nedopustivo i predstavlja udar na vladavinu prava.

Najdramatičniji primjer ove političke instrumentalizacije jeste činjenica da Andrija Mandić, ličnost poznata po snažnom uticaju u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, odlučuje o statusu okrivljenih i kvalifikaciji djela kako u predmetu u kojem je napadač njegov bratanac, tako i u predmetu u kojem sam ja oštećeni.

Ovakva situacija ugrožava osnovne principe pravde i sigurnosti u društvu, šaljući poruku da se pravda može kupiti i da su nosioci funkcija i građani podložni političkim kalkulacijama i pritiscima.

Međutim, uprkos takvoj izjavi, gospodin Marković nijednog trenutka ne navodi na osnovu kojih pravnih normi, činjeničnih okolnosti ili dokaznog materijala dolazi do takvog zaključka.

Poznato nam je da je gospodin Milorad Marković došao na čelo tužilaštva pod parolom da donosi reforme. Umjesto toga, donio je razočaranje.

Danas ste, gospodine Markoviću, više figura političkog kompromisa nego garant nezavisnog pravosuđa.

Vi ste tu da se niko ne bi naljutio, a zakon vam služi kao fasada, jer tužilac kao nosilac javne funkcije mora ozbiljnije da reaguje i spriječi da bilo ko sa državne funkcije, koristeći političku moć, ne može i ne smije ugrožavati predsjednika opštine.

Kod ovakvog stanja stvari, jasno je da sam gospodin Marković pod pritiskom zakonodavne i izvršne vlasti nije mogao ni da utvrdi stepen zakonitosti rada ODT Kotor, kao ni stepen objektivnosti, već politički uticaj i upletenost izvršne i zakonodavne vlasti u tužilačkoj grani vlasti pokušava da prikrije, a uticaj pojedinaca iz zakonodavne i izvršne vlasti javnosti predstavi kao svoje postupanje u nadzoru ocjene rada i postupanja ODT Kotor.

Javnost ima pravo da zna, a podsjećam Milorada Markovića, da je članom 16 Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore propisano da državni tužilac postupa u interesu zakonitosti, nepristrasnosti i objektivnosti, a član 19 istog zakona obavezuje tužioca da jednako cijeni i okolnosti koje idu u korist i na štetu osumnjičenog.

Prema tome, nameću se opravdana pitanja koja ovom prilikom postavljam gospodinu Markoviću, a povodom navedenog događaja, i to:

-Na osnovu kojih konkretnih pravnih činjenica i dokaza je Milorad Marković utvrdio da je postupanje ODT Kotor bilo zakonito i objektivno?

-Da li su uzete izjave svih relevantnih aktera, ili se "objektivnost" zaključuje po političkoj liniji i dirigentskoj palici Andrije Mandića? 

-Da li je postojala analiza dokaza, a ako je postojala analiza, gdje je?

-Da li je postojala ocjena dokaza, a ako je postojala ocjena dokaza, na čemu se temelji? 

-Zašto se od javnosti pokušava sakriti činjenica da je BIL lice, napadač Jovo Mitrović, prilikom napada pokušao da upotrijebi vatreno oružje, te da ga je postupajući tužilac ODT Kotor, po odobrenju Milorada Markovića, abolirao krivičnog djela pokušaj ubistva?

-Budući da su na licu mjesta događaja bila prisutna tri službenika specijalne jedinice policije, zašto su dozvolili napadačima, BIL licima, da napušte lice mjesta, iako im je bilo poznato da je jedno od tih lica naoružano?

Jasno je da je od samog starta politička moć djelovala u ovom događaju, i jasno je da je policija napravila ozbiljan propust u djelovanju na licu mjesta time što je dozvolila da BIL lica, napadači, napušte lice mjesta.

Da postupanje tužilaštva i policije ima politički motiv i upliv ruku i djela Andrije Mandića, govori i činjenica da je jedino direktor policije Lazar Šćepanović javno istupio i preduzeo mjere i radnje iz svojih nadležnosti, kome se ovom prilikom zahvaljujem što je pored svih političkih pritisaka i diktata koje su pokušali da mu ispostave reagovao profesionalno i pokazao maksimalno angažovanje u ovom slučaju, baš kao i u predmetu bratanca Andrije Mandića, kao i pojedini resori bezbjednosti, na čemu sam zahvalan kao i na posjeti u KCCG.

Posebno je zabrinjavajuća očigledna tendencija banalizacije krivičnog djela – fizičkog napada na predsjednika opštine, izabranog predstavnika naroda, predsjednika najjačeg političkog subjekta u lokalnoj vlasti, čime se pokušava stvoriti privid da se radi o običnoj tuči, a ne o ozbiljnom aktu ugrožavanja institucije lokalne samouprave.

Podsjećam Milorada Markovića, da napad na javnog funkcionera u vršenju ili povodom vršenja službene dužnosti ne može biti tretiran kao obična fizička konfrontacija, već nosi elemente krivičnog djela iz čl. 376 KZCG – Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, člana 396 – Nasilničko ponašanje, te člana 390 – Ugrožavanje sigurnosti u vezi sa članom 151 - Teška tjelesna povreda, te članu 404 – Učestvovanje u grupi koja je izvršila krivično djelo, a kojim je propisano da “ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem liši života neko lice ili mu nanese tešku tjelesnu povrednu, kazniće se za samo učestvovanje zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

Posebno ukazujem da je jedan od napadača, Jovo Mitrović bio naoružan, te da je silom pokušao da upotrijebi oružje, što predstavlja krivično djelo iz člana 403 KZ CG nedozvoljeno držanje oružja u vezi sa krivičnim djelom iz člana pokušaj ubistva sa umišljajem.

Sve prednje navedeno jasno ukazuje da je ODT Kotor u samom startu, uz odobrenje VDT-a abolirao počinioce krivičnih djela, banalizujući funkciju koju obnašam i činjenicu da napad nije bio spontan već unaprijed isplaniran, o čemu je javnost bila obaviještena, ali i pored jasnih činjenica Milorad Marković je ostao naslonjen na leđima političke većine koja ga je birala, jer je sada više nego očigledno da njegov izbor nije bio rezultat stručnog, već političkog kompromisa, a njegov rad sve više liči na figuru za zadovoljenje interesa aktuelne većine, a ne na nezavisni tužilački autoritet.

Kod sada sve očiglednije činjenice da imamo jasno aboliranje počinioca krivičnih djela u predmetu bratanca Andrije Mandića, kao i u postupku u kojem sam ja oštećen kao predsjednik opštine, kako onda da se osjećaju građani Budve i Crne Gore?

Ako tužilaštvo nema institucionalnu snagu da zaštiti predsjednika opštine od crnih trojki Andrije Mandića, šta onda mogu da očekuju građani Crne Gore, jer napad na predsjednika Opštine Budva je napad na svakog građanina Budve i Crne Gore.

Gospodin Milorad Marković uživa trenutni ugled u društvu zahvaljujući isključivo i samo radnjama i postupanju SDT-a, jer sve što SDT radi u saradnji sa SPO, rade autonomno, pa je više nego jasno da VDT nije pokazao nikakve rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala za razliku od SDT-a i SPO, ali se ne ustručava kititi tuđim perjem.

Da SDT i SPO imaju pravu ličnost na čelu VDT-a koji je krov tužilačke organizacije, imali bi mnogo bolje rezultate u svom djelovanju i radu.

Rezultati kojima se kiti VDT, kao i ugled koji pokušava prigrabiti su reziltati i ugled SDT-a i SPO čiji rad u potpunosti podržavam, a Milorad Marković se krije iza njihovog rada.

Velika većina u Crnoj Gori ne prepoznanje Milorada Markovića kao VDT-a.

Ko čuva čuvare? Ovo pitanje je danas više nego aktuelno.

Pravo je jasno: fiat iustitia, pereat mundus – neka se sprovede pravda, makar i svijet propao.

Međutim, izostanak obrazloženja, politički oportuno ćutanje i ignorisanje činjenica pokazuju da Milorad Marković u ovom slučaju ne traži pravdu, već način da sa sebe i svojih potčinjenih skine odgovornost.

Umjesto da izda naredbu ODT Kotor i da traži određivanje pritvora za počinioce OKG Budvanska, koji su pokušali napad vatrenim oružjem, Milorad Marković je stao u odbranu tužilaca iz prethodnog režima, pa umjesto da je izvršio čišćenje tužilaca prethodnog režima on je sa njima uspostavio saradnju.

Očekivao sam, i još uvijek očekujem, da vrhovni državni tužilac bude čuvar zakonitosti (custos legis) i garant jednake pravde za sve građane.

Međutim, sada se s pravom postavlja pitanje:

-Da li je Milorad Marković tužilac građana ili servis političkih centara moći?

-Ko je u VDT-u intervenisao u vezi sa predmetima koji se tiču bratanca Andrije Mandića, a ko je urgirao da se napad na mene, kao javnu ličnost, minimizira, prekvalifikuje i svede na lakši oblik krivičnog djela?

Očekujem konkretne odgovore. Ako ih ne bude, smatram da je ćutanje priznanje.

Pravda ne trpi selektivnost. Pravda ne poznaje političke naloge. Pravda mora biti dosljedna.

U ime građana Budve, u ime javnosti i u ime institucije koju predstavljam – zahtijevam:

• Puno i transparentno obrazloženje VDT-a u predmetu Kt.br.384/25,

• Objašnjenje kriterijuma po kojima se tvrdi da je ODT Kotor djelovao "u skladu sa zakonom",

• Javnu istragu o eventualnim političkim intervencijama u ovom i srodnim predmetima,

• Postupanje Tužilačkog savjeta po ovom pitanju, jer se više ne radi samo o jednom predmetu – već o povjerenju građana u institucije.

U konačnom, poručujem Miloradu Markoviću da dokle god budem nosio javnu funkciju, neću dozvoliti da se na javne funkcije udara – ni šakom, ni šipkom ni političkom trgovinom-.