Minić: Moja umjetnost ne može bez publike
Izvor, foto: Pobjeda
Autor: Dragana Erjavšek
Ljepotu i neskrivenu radost koje isijavaju iz kompozicije „Voglio vivere cosi“ nije teško upotpuniti vizuelnim materijalom, ali se na ideju čekalo sve dok Emilija Minić, sopranistkinja, nije odlučila da pozove svoju publiku da joj u tome pomogne.
Rezultat je zanimljiv video kolaž pod nazivom „LOVE coOPERAtion“ koji tvore pokretne slike snimljene u Crnoj Gori, Srbiji, Francuskoj, Saudijskoj Arabiji, Italiji i Grčkoj. Simbolično, sve počinje i završava kadrovima iz Budve, rodnog grada autorke.
Iako je javnost najčešće mogla čuti čuvenu kompoziciju Đovanija D'Ancija i tekstopisca Tita Manlija u izvođenju čuvenih tenora (Pavaroti, Bočeli, Kaufman), verzija Emilije Minić ne samo da nije iznenadila, nego ima dozu razdraganosti koja se nije osjetila još od onda kada je, krajem pedesetih, Klaudio Vila, takođe tenor, ali u isto vrijeme i šoumen, imao jedan od najvećih hitova za plesne podijume.
Nježna, ali gorda, vesela, ali rezervisana, Minić je potpuno otvorila slavnu melodiju za masovnu publiku.
Kontakt s morem
Time što je publiku uključila u svoj rad, stavila je do znanja da joj je stalo da pjeva i za druge. Pjesma je, po njenim riječima, bila osnova za ovaj poduhvat.
Nije joj prvi put da pravi video u kome će pokazati sve ljepote i čari života pored mora, kojih je željna, budući da je Budvanka koja trenutno živi u Milanu. Kontakt s morem je za nju vrsta terapije.
- Lagala bih ako bih rekla da mi ovaj period nije donio i gomilu loših dana, sumnji i pesimizma, ali sam i dalje gledala u to moje more i jednostavno znala da nisam sama i da neke stvari moram prihvatiti – ispričala je Minić za Pobjedu.
Ovaj video je, kako je objasnila, nastao onog dana kada su joj otkazani koncerti, projekti premješteni za narednu godinu i kada je počela i sama da se čupa iz „vrtloga negativnosti koje su krenule da se nadovezuju jedna na drugu“.
- Moja umjetnost može bez svega, ali nikako bez publike. Kada radite ono što volite bitno vam je da i ljudi koji vas prate budu dobro. Gledala sam razne objave i shvatila da je potrebno da se u živote unese malo pozitivne energije, kreativnosti, ljubavi prije svega.
Ne želim da se bavim psihologijom u ovom intervjuu, ali u radu prvenstveno na sebi, došla sam do saznanja da u ovakvim trenucima ono što moramo mijenjati u stanju negativnih emocija je misao. Naučno je dokazana moć muzike i njene frekvencije, tako da ovaj video ima veću dubinu i studioznost što se, nadam se, i osjeća – dodala je Minić.
Publika koja je imala zadatak da pošalje svoje video materijale je bila i više nego aktivna. Za video od dva i po minuta je pristiglo oko 40 minuta materijala.
- Tu sam zaista bila iznenađena, jer je ideja krenula spontano i nisam ni očekivala da će se proširiti na ove razmjere. Bilo je jako puno poruka sramežljivosti i nesigurnosti da li će video odgovarati temi.
Čak mi se javio i divni fotograf Zoran Nikolić sa izuzetnim radovima naše Boke, pa sam napravila izuzetak i stavljala slike, ne samo videa. Materijala mi je ostalo da napravim cijeli jedan album jer je, nažalost, uz sav moj entuzijazam, montažer skrenuo pažnju da bi se izgubio smisao ako bismo mnogo kratili snimke – ispričala je Minić.
Svestrana publika
Zavidan odgovor na poziv da učestvuju u kreiranju „LOVE coOPERAtion“ video kolaža svojevrstan je dokaz da ljudi ipak slušaju klasiku (operu u ovom slučaju) više nego što se vjeruje, a da problem nikada nije bio u nedostaku slušalaca, već u nereagovanju institucija.
- Znam da publike ima. Uvijek je i bilo, jer su ljudi u Crnoj Gori izuzetno svestrani, obrazovani i prije svega znatiželjni. Problem je kako funkcionišu kulturne ustanove i na koji način se predstavlja klasična muzika.
Godinama sam se javljala na sve moguće adrese kako bih pokazala dobru volju za saradnjom, na koje nisam ni do dan danas dobila odgovor. Jako mi je žao što su, ne samo moje ideje već i ideje mnogih mojih kolega, ostale samo ideje i onda javnost misli kako smo svi u inostranstvu zato što nećemo da nastupamo u svojoj državi.
A baš je suprotno – kazala je Minić u razgovoru za Pobjedu.
Ova sopranistkinja od početka pandemije koronavirusa ne nastupa iz praktičnih razloga.
- Odlučila sam da mi je najbitnije zdravlje moje publike i da u vremenu gdje se sve mijenja iz dana u dan je zaista sebično prkositi NKT mjerama i igrati na sreću.
Preko svojih društvenih mreža i Jutjub kanala pronalazim rješenje koje i sama razvijam korak po korak u nadi da, kada se za to ostvare uslovi, nastupim uživo pred svojom publikom i odužim im se za svu ljubav koju su mi pružili ovih mjeseci.
Posveta Jeleni Savojskoj u Milanu
Emilija Minić je završila Akademiju umjetnosti u Novom Sadu, smjer solo pjevanja u klasi profesorice Milice Stojadinović u septembru 2013. godine. Brojne nagrade na međunarodnim i republičkim takmičenjima, što samostalno, što sa kamernim orkestrima, svojevrsna su potvrda njenog velikog talenta.
Nastupala je u koncertnim dvoranama širom Evrope, a donedavno je bila čest gost na regionalnim scenama. Posebno su značajne u njenoj karijeri su uloga Bastijene u operi „Bastijen i Bastijena“ u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i uloga Lorete u operi „Đani Skiki“ na Međunarodnom festivalu vokalne muzike u Osijeku.
Završila je čuveni konzervatorijum „Đuzepe Verdi“ u Milanu i u centru Milana organizovala je koncert posvećen našoj princezi, a italijanskoj kraljici Jeleni Savojskoj.
