.jpg)
Iz barske starine: Simbol Svetog Mateja
Autor: Dr Savo Marković
Foto: Naslovna privatna arhiva/Getty images
Jedan od fragmenata barske srednjovjekovne skulpture koji je preživio burna istorijska zbivanja jeste prikaz anđela, odnosno krilatog čovjeka, simbola Svetog apostola i jevanđeliste Mateja.
Klesana „slika“ tradicionalnog pisca prvog Jevanđelja, krilima, oreolom i položajem prstiju, detalja koji su jasno vidljivi, omogućuju da se rekonstruiše njegova didaktičko-vjerska i dekorativna uloga u kontekstu sakralnog objekta na kojem se nalazio.
Anđeo Svetog Mateja, barski Tetramorf i Maiestas Domini
Skulpturalni prikaz krilatog čovjeka ili anđela, simbola Sv. Mateja koji je sačuvan u Baru, ukazuje da je on bio dio kompleksne, vertikalne figuralne kompozicije crkvenog dovratnika, odnosno timpanona, koja je uključivala predstave još tri apostola i jevanđelista: Marka – krilati lav, Luke – krilatog bika, i Jovana – orla.
U medievalnoj ikonografiji, posebno romano-gotičkoj, oni čine tetramorf koji okružuje Hrista u slavi na prijestolu u mandorli (Maiestas Domini; Veličanstvo Gospodnje), posebno na katedralnim portalima.
Shodno viđenjima starozavjetnih proroka Isaije i Jezekilja, simboli četiri jevanđelista smještani su na crkvenim zdanjima na četiri strane do Hrista, pri čemu je simbol Sv. Mateja postavljan Hristu s desne gornje strane (desna ruka), ili lijeve.
Tetramorf potiče iz novozavjetne knjige Otkrovenja 4:7 (“i treća životinja imaše lice kao čovjek”) i naglašava ulogu ovog jevanđeliste u prenošenju božanske poruke.
Sv. Matej prikazan kao anđeo, odnosno kao krilati čovjek, označava Hristovu ljudskost, podrobno izvještava o njegovom utjelovljenju i rođenju (Matejevo Jevanđelje započinje Hristovim rodoslovljem), čime se isticala poruka koja opisuje božansku pravdu i put spasenja (Leksikon ikonografije, 421, 430, 596).
Takva simbolika, posebno ako je bila dopunjena scenama iz Apokalipse ili drugih biblijskih vizija, pojačavala je figurativnost prikaza i naglašavala inače detaljan narativ.
Iako je u prekomorskoj Apuliji graditeljski zamah prvostonica započeo u XII vijeku (Bari 1158., Taranto 1160., Otranto 1165., Brindisi 1178. g., itd.), Četvrti Lateranski koncil (1215. g.) je podsticao ilustrativno podučavanje laika i vizuelnu reprezentaciju u suzbijanju jeresi.
Idealna pozornica vjerskog nauka bili su crkveni portali i Strašni sud je postajao dominantni motiv na njima.
Sv. Matej, koji je prikazivan i s heruvimom u ljudskom obličju, osim što je zapisao Hristove ljudske pretke, u svojem jevanđelju donosi najdetaljniji opis (Mt. 25:31-46) Strašnog suda [„31. A kad dođe sin čovječij u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime, onda će sjesti na prijestolu slave svoje. 32. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce (...). 40. I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. 41. Tada će reći i onima (...): idite od mene prokleti u oganj vječni pripravljeni đavolu i anđelima njegovijem. (...) 46. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“].
Kao sljedbenici Hrista, instrumenti objave, apostoli se smatraju uzorima hrišćanske vjere, poslušnosti i požrtvovanosti.
Prethodno carinik kod Rimljana, napisavši jevanđelje u Judeji, Sv. Matej je vjerovatno propovijedao u Etiopiji, gdje je umro. Smatra se zaštitnikom carinika i knjižara.
Anđeo, odnosno krilati čovjek, postavljen frontalno na crkvenom dovratniku ili timpanonu, na vidljivom mjestu pri ulasku u katedralu (M. Zagarčanin, Stari grad Bar, vodič, 50), sjedeći ili stojeći i držeći knjigu svojeg jevanđelja, pokazujući kažiprstom na njegove retke, predstavlja svjedoka istine i Strašnog suda, opominjući da se u unutrašnjost svetilišta, i do spasenja, dolazi kroz apostolsko učenje.
Postavljenje anđeoskog pisara na portal svetilišta, skulpturalnog prikaza kao vizuelnog autoriteta onoga što je zapisano, privlačilo je pažnju posmatrača, pojačavalo ozbiljnost pristupa u posvećeni crkveni prostor, povezivalo eshatološko s liturgijom upozoravajući uglavnom nepismenu pastvu da će joj po djelima biti suđeno.
Uočljivi propovjednik Strašnog suda je ukazivao na drugi Hristov dolazak, podsjećao da Bog sve vidi, a opis Božjeg sina kao milosrdnog i pravednog sudije implicira postavljanje lika Hrista u središtu tetramorfa.
Hrist je središnja osoba koja se slavi, a jedan od sačuvanih srednjovjekovnih fragmenata barskog klesarskog umijeća, iako mu nije lako utvrditi smještaj u prostoru glavnih i lateralnih portala građevina, potvrđuje takvu pretpostavku.
U vezi sa nekim dekorativnim fragmentima katedralnog portala upućuje se na drugu polovinu XIII ili prvu polovinu XIV v., dok su još jedna njegova rekonstrukcija i stilsko osavremenjavanje iz kasnijeg razdoblja (Đ. Bošković, Stari Bar, 16).
O klesarskoj radionici arhivskih naznaka nema, ali je značajno podsjetiti se da je magister Michoe de Braychi da Antivari oblikovao dubrovački franjevački klaustar u stilu „treće romanike“ (I. Fisković, Još o romaničkoj skulpturi, 60, 64).
Razneseni barski skulpturalni fragmenti, posebno ako potiču iz središnjeg svetilišta Nadbiskupije i Metropolije, mogu se shodno svojim karakteristikama staviti u kontekst ikonografije velikih, ali i manjih crkvenih građevina, hodočasničkih odredišta.
Tako se stiče približna predstava o njima i omogućava rekonstrukcija njihovog izgleda prije osakaćenja.
Trijem Slave u katedrali Santiaga de Compostele u središnjem timpanonu sadrži skulpture Hrista i tetramorf apostola koji dočekuju hodočasnike (www.museocatedraldesantiago.gal).
Inspirisan ovim trijemom, u narteksu katedrale u galicijskom Ourenseu Sv. Matej se na Rajskom portiku, nastalom u prvoj polovini XIII v., nalazi na njegovoj desnoj strani, a prikazan je s oreolom, u tradicionalnoj odjeći i s knjigom, simbolom njegovog jevanđelja (@romanicoespana, detalj).
Skulpture Portika su u poučnoj i propovjednoj ulozi. Tako je bilo i na razorenim, najznačajnijim i najljepšim spomenicima barskog srednjovjekovnog graditeljstva.
Portali su predstavljali tranziciono područje između vanjskog svijeta i Božjeg prebivališta, koji su vizuelnim „propovijedima“ duhovno pripremali vjernike za stupanje u posvećeni prostor.
Hrist u slavi i Tetramorf, Saint-Hilaire de Semur-en-Brionnais, XII v. (Saona i Loara), Burgundija, foto: http://photos-eglises.fr/ 
Anđeo simbol jevanđeliste Mateja (1506. g.), bazilika Sv. Marka, Venecija, De Agostini, foto: Getty Images, detalj
- Tagovi:
- Bar
- Stari Bar
- Stari grad
- Klesar
- Katedrala
