Bar, Crna Gora
17 May. 2025.
post-image

IDAHOBIT 2025: „Moć zajednica” u fokusu borbe za LGBTIQ+ prava

Izvor, foto: Evropska kuća

Treću godinu zaredom, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOBIT), Evropska kuća i Mreža mladih evropskih ambasadora (YEA) organizovali su u Evropskoj kući panel diskusiju pod nazivom „Moć zajednica“ – temu ovogodišnjeg globalnog obilježavanja.

Ovaj događaj okupio je aktivistkinje, predstavnike institucija i zajednice u otvoreni dijalog o izazovima i snazi LGBTIQ+ zajednica u Crnoj Gori.

Panel je ukazao na važnost međusobne solidarnosti, prenošenja kolektivne mudrosti i emocionalne otpornosti u borbi za ljudska prava.

Panelistkinje su bile Marica Vlahović, šefica Kancelarije za LGBTIQ+ lica Glavnog grada, Katica Maksan, projektna koordinatorka u CEDEM-u i LGBTIQ+ aktivistkinja i Hana Konatar, queer aktivistkinja i umjetnica.

 Diskusijom je moderirao Vojin Ćetković, aktivista i mladi evropski ambasador.

Panelistkinje su iznijele lična iskustva o počecima aktivizma, suočavanju sa strahovima, ali i o snazi koju su pronašle u zajedništvu.

-Zajednica je za mene ono što sami stvaramo. Početak je bio težak, bez sigurnih prostora i sa vrlo malo institucionalne podrške-istakla je Katica Maksan, prisjećajući se svojih početaka u LGBT pokretu u Crnoj Gori.

Marica Vlahović je dodala:

-Ponosna sam na umrežavanje tokom pandemije, mnogo mladih je postalo aktivno, prepoznali su da postoje prostori koji su sigurni i prijateljski nastrojeni-.

Hana Konatar je iskreno govorila o cijeni angažmana:

-Meni je aktivizam uzeo ogroman dio nade. Uzeo mi je vjeru da je promjena moguća, ali istovremeno me natjerao da nastavim-.

Tokom diskusije otvorena su pitanja: Kako izgraditi povjerenje između zajednice i institucija? Da li strategije za ljudska prava uopšte uključuju stvarne članove zajednice? Ko su nevidljivi unutar same zajednice i kako ih uključiti?

Panelistkinje su ukazale na razliku između stvarne i performativne solidarnosti.

Takođe su naglasile važnost intersekcionalnog pristupa koji uključuje klasne, nacionalne i rodne razlike, kao i činjenicu da žene čine većinu aktivizma ali ostaju nevidljive — i u LGBTIQ+ i u feminističkom pokretu.

One su se saglasile da vidljivost ne znači autovanje već prije svega prisustvo tema koje su važne za zajednicu.

Učesnici su poručili da zakoni, koliko god važni, ne znače mnogo ako zajednica ostaje isključena iz njihovog oblikovanja i implementacije.

Potrebno je graditi povjerenje i osnažiti članove zajednice da budu aktivni akteri promjena.

Događaj je zaključen pozivom na jačanje zajednice iznutra: kroz edukaciju, međusobnu podršku i stvaranje prostora za autentičan život bez kompromisa.