Kuća maslina: Promovisana zbirka priča „U svijetu nesnađenih“ Ljiljane Vujović (VIDEO)
Izvor: Bar info
Autorka: Maja Tomović
Foto: Media Pro Studio Petović
Izuzetno emotivno je bilo sinoć na predstavljanju zbirke priča „U svijetu nesnađenih“ autorke Ljiljane Vujović, čiji je izdavač NVU Žene Bara, a koje je upriličeno u prekrasnom ambijentu „Kuće maslina“ u Starom Baru.
Knjiga sadrži hronološki poređane priče iz života korisnika Narodne kuhinje od njenog osnivanja, 2018. godine do danas, a sav prihod od njene kupovine namijenjen je Narodnoj kuhinji u Baru.
“Kuća maslina“ je obezbijedila polovinu od ukupnog iznosa finansijskih sredstava za štampanje knjige, a dobrodošlicu je, u ime direktorice Marije Markoč, poželjela Vesna Kontić podsjetivši da su „Žene Bara“ njihovi partneri od momenta kada su prvi put otvorili svoja vrata.
-Od vas smo naučili da samo zajedno možemo snažno naprijed i da jedino udružene ruke mogu ispuniti prazninu koja je u nekom periodu života postojala u svima nama.
Vi činite Bar najsunčanijem gradom Crne Gore. U vašem djelovanju leži ono što Bar istinski jeste.
U gradu čije je drugo ime ‘maslina’, dočekujete širom otvorenih ruku i darujete plodove zdravlja i ljubavi.
Njena simblika prepoznata je kroz vaše djelovanje, a ‘Kuća maslina’ vam je vjerni pratilac na tom putu-poručila je Kontić.
-Knjiga ‘U svijetu nesnađenih’ nije remek djelo, ali jeste dragocjeni djelić priče o nama.
Knjigom pokušavamo da odgovorimo na nama često postavljeno pitanje – ‘Ko su ljudi koji dolaze na vaša vrata?’
U knjizi su sabrani naši trenuci, razmišljanja, naše tišine i naše borbe.
Ona govori o susretima sa životima koji bole, ali i o našoj riješenosti da iskreno i istinski pomognemo čovjeku u nevolji bez pohvale, bez očekivanja i bez nadoknade.
Naša je misija velika, ali je vaša podrška veća od toga-naglasila je predsjednica NVU „Žene Bara“ Ljiljana Vujović.
-Svijet nesnađenih zaista postoji. U njemu je hladno, mračno i tiho. U njemu žive zaboravljene starosti, čiji se dani nižu bez nade.
U njemu su djeca bez osmjeha, ljudi sa pogledima u kojima više nema svjetla. To su oni nevidljivi, oni pored kojih mnogi prođu… a da ih ne primijete.
Mi ih vidimo, slušamo, osjećamo njihovu muku i pokušavamo da pronađemo način da im pomognemo. Ali, bez vas to ne bi bilo moguće-zaključila je Vujović, upućujući zahvalnost donatorima u ime svih onih kojima se svakodnevno dijele obroci, i u ime svakog čovjeka kojem su pomogli u nevolji.
„Žene Bara“ su, ne računajući 2018. godinu, pripremile i podijelile oko 365.000 obroka.
Zahvaljujući podršci dobrih ljudi, donatora, podijeljene su hiljade paketa namirnica, obuće i odjeće, pelena, zatim namještaj, kreveci i kolica za bebe, invalidska pomagala, drva za ogrijev, oprema za školu, gradile su kuće, renovirale objekte… i ne samo to.
Dijelile su hiljade savjeta, osmjeha, zagrljaja, pokazivale saosjećajnost i upućivale riječi podrške.
Za neizmjernu posvećenost čovjeku u nevolji zavrijedile su brojna priznanja, između ostalih nagrade „24. novembar“, „Iskra“ i „Hrabro srce“, a nedavno su odlikovane i Medaljom čovjekoljublja.
Veoma emotivnim riječima, u ime dvadesetdvočlanog tima, obratile su se Jelena Vukmanović Dabović, Bogdana Dašić, Ranka Kavaja, Jovana Marđokić, Aleksandra Gvozdenović Kosović i Marija Radović.
Sve su one ponosne na to što udruženim snagama čine najveće djelo – djelo milosrđa i što su na taj način postale dio najhumanije crnogorske priče.
Njihova srca, kazale su, na neki uzvišeni način, rastu sa svakim osmjehom koji upute i svakim dobrim djelom koje učine.
-Radost davanja bez očekivanja ičega zauzvrat, mogu da osjećaju samo veliki ljudi. Takve su Žene Bara ali i svi oni koji stoje uz naše udruženje.
Mi smo supruge, majke, sestre, bake… one koje nikad ne žmure pred tuđim bolom, već tiho i uporno pokušavaju da ga ublaže-zaključile su u svojim obraćanjima predstavnice „Žena Bara“ velikog srca.
Tokom večeri dobročinstva prikazan je i kratki filmski zapis koji je izradio Media ProStudio Petović, a u kojem su posjetiociimali priliku da upoznaju neke od dvije stotine pedeset „nevidljivih“ ljudi koji svakodnevno pružaju ruku očekujući topao obrok i čije su priče publici na poseban način približile ljudsku patnju i ljudsku velikodušnost.
Iako je namjera bila da se zaštiti njihova privatnost, korisnici Narodne kuhinje koji se pojavljuju u filmu, poželjeli su da budu vidljivi, pokazujući da dostojanstvo ne mora da se krije, te da iskrena zahvalnost može i treba da ima lice.
Veći dio publike je tok filma otpratio sa suzama u očima, sa pokojim uzdahom i tihim jecajem.
Svojim anđeoskim glasom, izvodeći „Himnu Baru“, i muziciranjem na gitari veče je oplemenio naš mladi sugrađanin Ilmi Ćamili, koji pohađa solo pjevanje u Umjetničkoj školi za talente „Andre Navarra“ u Podgorici.
Vrijedne barske humanitarke su pripremile i posluženje sa raznim slatkim i slanim delicijama koje su bile ponuđene na koktelu upriličenom nakon promocije.