.png)
Kotor: Održana komemorativna sjednica povodom smrti mr Mileve Pejaković Vujošević
Izvor: Radio Kotor
Autorka: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor / B.M.
Komemorativna sjednica povodom smrti dugogodišnje direktorice Pomorskog muzeja Crne Gore (PMCG) Kotor, u penziji, predsjednice Matice crnogorske–ogranak Kotor, članice Rotary kluba Kotor, mr Mileve Pejaković Vujošević (1949‒2025), održana je danas u PMCG.
Komemoracija je počela minutom ćutanja, nakon čega se u ime kolektiva PMCG obratila muzejska savjetnica Radojka Abramović, podsjetivši na biografiju mr Mileve Pejaković Vujošević.
Rođena je na Ljubotinju, opština Cetinje. Osmogodišnje školovanje i gimnaziju završila je u Kotoru, a Filozofski fakultet u Beogradu, 1973. godine – odsjek etnologija.
Stipendista je Opštine Kotor za vrijeme studiranja. Magistrirala je na Fakultetu za turizam sa temom “Zbirka oružja iz XVIII vijeka Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor u ponudi kulturnog turizma”.
-Posjedovala je zvanje kustosa, višeg kustosa, muzejskog savjetnika i magistra turističkih nauka. Bila je zaposlena u PMCG od 1975, a na mjestu direktora od 1998. do 2017.
Tokom svog rada bila je autor i koautor preko 40 međunarodnih izložbi. Bila je autor preko 30 stručnih i naučnih tekstova i rasprava, članaka iz oblasti etnologije i pomorstva i kulturne baštine Boke Kotorske, kako u domaćim, tako i u stranim publikacijama i časopisima, glavni i odgovorni urednik Godišnjaka PMCG, potpredsjednica ICOM SEE-a za Crnu Goru, član odbora za etnologiju u CANU, član Savjeta za kulturu pri kabinetu predsjednice Opštine Kotor, član predsjedništva Zajednice Italijana u Crnoj Gori i potpredsjednik Društva prijatelja grada Kotora.
Bila je predsjednica Matice crnogorske – ogranak Kotor. Učestvovala je na brojnim međunarodnim i domaćim skupovima, okruglim stolovima i radionicama.
Jedan je od autora stalne postavke Pomorskog muzeja poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine.
Autorka je idejnog projekta u PMCG Odjeljenja za osobe sa posebnim potrebama, audio gajda na sedam svjetskih jezika, kao i autor postavke muzejske zbirke u Reževićima.
Bila je autor idejnog projekta i postavke muzejske zbirke u Porto Monetenegru Tivat - Industrijsko nasljeđe Arsenala i autor školskog muzeja OŠ “Stjepan Mitrov Ljubiša” u Budvi, kao i etnografske zbirke u Kulturnom centru Tivat-navela je, između ostalog, Abramović.
Dodaje da je Vujošević-Pejaković bila dobitnik više priznanja u zemlji i inostranstvu, od kojih je izdvojila nagradu grada Kotora “21. novembar”, a pored poznatih ličnosti iz kulture i umjetnosti dobitnica je i titule Dama kamelije.
-Sa Milevom sam provela gotovo četiri decenije, prvo kao koleginica kustos, a zatim je Mileva od 1998. godine dvije decenije bila direktorica PMCG i naša bliska saradnja je nastavljena sve do penzionisanja 2017.
Blisko prijateljstvo trajalo je svih ovih decenija od mog zaposlenja davne 1987. godine.
Bila je osoba snažno involvirana u živote svih zaposlenih što je obilježila snagom svoje volje i nesalomivim karakterom.
Za sebe je govorila da je na kormilu posade snažnog tima i da se samo sa dobrim timom pobjeđuje.
Kako god, svi koji smo sarađivali sa Milevom, a to je bio preduslov i bliskog druženja, bezuslovno smo je voljeli. Njen širok osmjeh kao da i sada lebdi ovim zdanjem-kazala je Abramović.
Osvrćući se na Milevin odnos prema Kotoru, ističe da ga je obožavala i često naglašavala riječi Miloša Crnjanskog da je Kotor starinska kamena dvorana.
-Govorila je i da ovim pločnikom gazi časno, uzdignute glave, kao Kotoranka koja diše za svoj grad punim plućima.
Ako znamo da je muzej bio žila kucavica kulturnih dešavanja u gradu svjesni smo i koliko je Mileva pružila Kotoru. Kotor je Milevi uzvratio ljubav.
Mislim da nema Kotorana i Kotoranke koji su je poznavali, a da se nisu iskreno ražalostili njenim odlaskom.
Ovdje ubrajam i njene brojne prijatelje, a Mileva je bila poznata po svojoj druželjubivosti, brojnim prijateljstvima i kumstvima.
Pomenuću i njenu užu porodicu koju je nesebično voljela. Bila im čvrst, vjerni oslonac- naglašava Abramović i dodaje da je posljednje godine Milevinog života osujetila teška bolest u kojoj je bila dostojanstvena i stoički je podnijela sve nivoe liječenja.
-Simbolično, preminula je pred svoj rođendan. Nebeski su je anđeli odveli možda i u neki bolji, po njenoj mjeri humaniji život. Draga naša Mileva, draga Mike počivaj u miru, nedostajaćeš nam-poručila je Abramović.
Mileva Pejaković-Vujošević obavljala je brojne funkcije, među kojima se ističe njena posljednja, predsjednice Matice crnogorske - ogranak Kotor, a više o toj saradnji govorio je treći predsjednik Matice crnogorske kniževnik prof. Dragan Radulović.
On je kazao da je odlaskom Mileve, istaknute intelektualke i kulturne poslenice, Matica izgubila jednu od prvih članica, odanu prijateljicu, divnog čovjeka i saborca u najtežim vremenima.
-Kao predsjednica našeg ogranka u Kotoru sa rukovodstvom Matice crnogorske održavala je bliske intelektualne i prijeteljske veze koje su do kraja ostale neprekinute.
Uvijek smo mogli računati na njenu nesebičnu podršku, jer je bila živo zainteresovana za napredak organizacije kojoj je do smrti pripadala.
Ko god je imao čast i privilegiju da poznaje dragu Milevu i da sarađuje sa njom lako je mogao posvjedočiti njenim ljudskim vrlinama.
Ljubotinjski soj, oplemenjen kotorskom otmenošću, žena otvorenog srca i vesele naravi, plijenila je ljude oko sebe i činila ih boljim.
Za njen intelektualni i naučni rad, najzad za njen građanski svjetonazor, suživot nije bio tek puko, trpeljivo postojanje ljudi jednih pored drugih, kao da su udaljena i pusta ostrva, već je to bio zajednički život u bogatoj raznolikosti ličnih opredjeljenja i predanosti opštem cilju stvaranja vrijednijeg svijeta u kojem će biti mjesta za sve i nikome neće biti uskraćeno ništa od onoga što ga čini dostojanstvenim, ljudskim bićem.
Sasvim u najboljoj tradiciji Kotora i Crne Gore, sasvim u Milevinom duhu-rekao je, između ostalog, Radulović.
Mileva je bila veliki humanista, spremna da svima pomogne i izađe u susret kada je to najviše potrebno. Otuda nije iznenađujuće što je bila članica Rotary kluba Kotor, a ujedno i njegova prva predsjednica.
Obraćajući se u ime Rotary kluba Kotor, Radmila Beća Radulović je istakla da Milevinim odlaskom klub, ali i grad, mnogo gube.
-Svojom neiscrpnom energijom, rotarijanskim iskustvom i željom da pomogne i društvu i nama u radu, postavila je čvrste osnove kluba koji je postao najbolji u Distriktu Crna Gora i Srbija-naznačila je Radulović.
U ime porodice, obratila se Milevina sestričina-Iva Brdar. Istakla je da je Mileva u muzej ulazila sa istom radošću kao u vlastitu kuću.
-Ovo je dugo godina bio njen drugi dom, a vi koji u njemu radite, koji ste radili, bili ste joj dragi saradnici, bliski prijatelji, pa i nama, njenoj porodici, zahvaljujući njoj postali ste prijatelji.
Mike je stalno širila krug prijateljstava. Radila je to otvorenog srca, često bez zadrške. Najviše od svega voljela je kada muzealci putuju na izložbe koje je publika mogla da vidi u mnogim gradovima Crne Gore i svijeta.
I kada je otišla u penziju to nije bio kraj njenog dinamičnog profesionalnog angažmana, već neki novi početak. Njen entuzijazam, energija, životna vedrina i ljubav koju je širila, nastaviće da nas inspiriše.
Njeno posljednje putovanje nas je iznenadilo, jer Mike je bila borac. Vjerovali smo da će i ova bitka biti dobijena. Mislili smo da trenutak kraja nije tu.
Bez nje i njene energije ostaje praznina koju je teško popuniti. Neka joj ovo putovanje podari spokoj-kazala je Brdar.
Ona se u ime porodice zahvalila kolektivu muzeja na pažnji, brizi i poštovanju koju je Milevi nesebično davao tokom dugog perioda njene bolesti.
Sahrana Mileve Pejaković-Vujošević obavljena je danas u 14 časova na Gradskom groblju u Škaljarima.
