.png)
.jpg)
Obilježena 80. godišnjica Barskog masakra (VIDEO)
Autor: Radomir Petrić
Foto: Feral.bar
Polaganjem vijenaca i govorima čelnika nacionalnih vijeća Albanaca i Bošnjaka u Crnoj Gori i predstavnika porodica žrtava, u Baru je danas obilježena 80. godišnjica široj javnosti skoro nepoznatog masakra u kojem je 2. aprila 1945. ubijeno više stotina, mahom mlađih muškaraca sa Kosova.
Vijence na zgradu bivšeg Monopola pod Volujicom, gdje su kobnog dana stradalnici bili zatočeni, položili su predsjednik Albanskog nacionalnog savjeta Faik Nika i predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Suljo Mustafić.
Učesnicima prve komemoracije žrtvama održane na ovom mjestu prvo se na albanskom jeziku obratio Nika:
Mustafić je masovno ubijanje Albanaca i Bošnjaka sa Kosova nazvao “možda i najtamnijom stranicom barske istorije”, ističući da je ovo “spomen na stravični zločina u kome je stradalo stotine nedužnih ljudi, strijeljanih bez krivice, bez suda, u najvećem broju pokopanih bez imena i obilježja”.
-O ovom događaju koji se naziva i Barski masakr, saznajemo iz više dokumentovanih istorijskih izvora, svjedočenja očevidaca i preživjelih, kao i ne tako brojnih publikacija i naučnih radova.
Naime, prvih dana aprila, 1945. ovdje se nalazila skupina od više stotina nenaoružanih mladića-regruta sa Kosova, iz više tamošnjih gradova, većina albanske i jedan broj bošnjačke i nekih drugih nacionalnosti, koji su bili prisilno mobilisani i dovedeni da bi navodno išli dalje u završne operacije oslobađanja nekih područja na kojima su se još vodile oružane borbe.
Iscrpljeni, gladni i prilično maltretirani, smješteni su u ovom prostoru.
Nakon nekog incidenta, u kojem je, kako kažu neki izvori, ubijen jedan od stražara, počelo je njihovo neselektivno strijeljanje, nakon čega je značajan broj njih probio ogradu i počeo bježati.
Na opšti poziv NOV- Jugoslovenske armije da se krene u lov na ljude, odazvali su se i neki naoružani pojedinci iz Bara.
Dakle, ovdje kod Monopola duvana, preko Pristana, zatim u Novom Baru, barskom Polju, Zaljevu, Starom Baru i drugim lokacijama, te po okolnim brdima, bez suđenja, strijeljani su nenaoružani i goloruki mladići-kazao je Mustafić.
On je naglasio da je najveći broj ubijenih pokopan na nepoznatim lokacijama, te njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni i identifikovani.
-Mali broj je preživio i, to treba naglasiti, najviše zahvaljujući dobroti i ljudskosti nekih mještana, koji su ih danima sakrivali, rizikujući i vlastiti život.
Ti ljudi, gorostasi, svijetli primjeri humanosti i čovjekoljublja, sačuvali su i spasili obraz čitavom Baru, i vječno im hvala na tome.
Tamna mrlja masakra nedužnih kosovskih mladića, prekrivena je velom ćutanja, jer je poslijeratni komunistički poredak počivao na idili o bratstvu i jednistvu, pa je bilo nepoželjno i zabranjeno govoriti o ovim temama.
Očekivalo se da će, kao i u mnogim drugim slučajevima, sve prekriti veo zaborava. Rijetki su bili pojedinci, a i ne bez posljedica, koji su o tome pisali ili govorili-dodao je Mustafić.
U ime organizatora spomena, on je zahvalio vlasniku kompleksa bivšeg Monopola Goranu Pajkoviću što im je omogućio pristup i obilježavanje godišnjice na ovom mjestu.
Mustafić je ukazao da su se u posljednjih tridesetak godina “tek sporadično” pojavljivale publikacije i radovi “koji su pokušavali donekle utemeljeno progovoriti o ovoj temi”.
-U Baru, gdje je trebalo o tome najviše, govorilo se ponajmanje. Uglavnom su priče mještana- svjedoka počinjale i završavale šapatom, i prenosile se, već treću generaciju.
Po okolnim brdima, najviše u Mukovalu, nalazi se više obilježenih lokacija koje su savjesni mještaniodržavali, znajući da da je osim njihovog sjećanja koje blijedi, važno sačuvati i spomen na mjesta gdje su sahranjeni ti stradalnici.
Budući da se ovih dana navršava 80 godina od ovog tragičnog događaja, smatramo da smo dužni, na dostojanstven način, prekinuti višedecenijsko ćutanje.
Danas se, zajedno sa prijateljima iz Albanskog nacionalnog savjeta, prisjećamo tih tragičnih dešavanja, odavanjem pošte sjenima žrtava, a u drugoj polovini godine, planiran je medjunarodni naučni simpozijum, gdje planiramo okupiti relevantna naučna imena koji će na objektivan, nepristrasan i sistemski način rasvijetliti ovaj događaj-naveo je Mustafić.
On vjeruje da će se na taj način ustanoviti i tradicija obilježavanja ovog događaja “i dati doprinos punoj memorijalizaciji spomena na zločin koji se desio ovdje u Baru”.
-Kao rođeni Baranin i čovjek čiji preci ovdje žive stotinama godina, mogu kazati da se grad Bar, iznad svega, ima i treba ponositi svojom bogatom istorijom, svojom multukulturom, i zajedničkimživotom različitih nacija i vjera, u prošlosti i u sadašnjosti.
Međutim ovaj događaj predstavlja onu tamnu stranicu njegove prošlosti, koje se trebastidjeti, ali je ne treba prećutkivati.
Iako je u ovom pogromu, na strani zlikovaca, učestvovao veoma mali broj domicilnih Barana, dužni smo o tome govoriti i rasvijetliti ga sa objektivne i naučne distance.
Pogotovo danas, kad niko više od njih nije među živima.
Puna i naučna istina o masakru, o tome kako su pobijeni nedužni ljudi, o uzrocima, okolnostima i akterima, potrebna je svima nama, da bi se manje spekulisalo, nagađalo i proizvoljno konstruisalo.
Ta istina treba da postane i dio školskih programa i udžbenika.
Isto tako, smatramo da je potrebno napraviti i spomen obilježje, i sve će to zajedno podsjećati i opominjati našu kolektivnu savjest, da se ovakvi događaji, više nikada i nikome ne ponove.
Dužni smo to, zbog nas samih, ali i naših potomaka, narednih generacija, koje će, vjerujemo umodernom Baru, sačuvati zajednički života različitih kultura, vjera i nacija koje, zaista, jesu dominatno obilježje ovog grada.
Ovaj događaj i puna istina o njemu, gdje će se jasno personalizovati odgovornost za masakr, na njegove nalogodavce i izvršitelje, važna je da bismo sprali mrlju i skinuli višedecenijski kolektivni osjećaj sramote i krivice, te da bi još više cijenili vrijednosti zajedničkog života u harmoniji različitosti.
Završiću jednim citatom iz Kur-ana:
„...ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao...“
Ovo je pouka za ljude koji razumiju. Neka je rahmet i vječni mir svim nevinim žrtvama i šehidima ovog zločina-zaključio je Mustafić.
U ime porodica ubijenih, obratio se Osman Redžepi, bivši ministar prosvjete u Vladi Kosova:
Današnjem događaju, pored članova porodica ubijenih sa Kosova, prisustvovali su i predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu, poslanik Albanske alijanse u Skupštini Crne Gore dr Iljir Čapuni, ambasadorka Kosova u Crnoj Gori Ariana Žerka Hodža, predsjednik IO Bošnjačkog vijeća Mirsad Rastoder, građanski aktivisti iz Ulcinja Hatidža Đoni i Ismet Kalaba, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bara Nedžib Ibrišimović.
Na događaju nije bilo predstavnika barske lokalne uprave iako su, kako je rečeno portalu Feral.bar, "bili uredno pozvani".
