.png)
.jpg)
Dr Ilija Lalošević: Od zemljotresa naovamo tradicionalni objekti propadaju, a niču višespratnice bez veze sa Bokom (AUDIO)
Izvor: Radio Kotor
Autor: Predrag Nikolić
Foto: Skrinšot/YT/Radio Kotor
Gost emisije „032“ Radio Kotor bio je dr Ilija Lalošević, profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici.
Na pitanje o investicijama koje bi se mogle realizovati u skladu sa prostorom koji imamo, odnosno koji nam je preostao od ovolike gradnje, kazao je:
-Ja naravno shvatam potrebu da se mi razvijamo, ali govorimo o održivom razvoju. Puna su nam usta tog termina.
Baš juče, u razgovoru s jednim mojim bivšim studentom, malo sam upoređivao neke naše i slovenačke koncepte.
On je studirao u Sloveniji i rekao mi je da Slovenci koriste termin trajnosno, znači ne održivo, nego trajnosno.
Čak i prevod izraza sustainable development kod nas je, slučajno ili namjerno, loše urađen. To nije održivi razvoj, već uzdržani razvoj.
Znači, mi se uzdržavamo zarad onih generacija koje dolaze. Moramo im nešto prenijeti, ne možemo sve protraćiti.
Da su naši đedovi tako krčmili resurse kao mi danas, odavno bismo bili negdje u Grahovu, ili bi se ovo sve već raspalo. Čini mi se da nam se upravo to sada smiješi.
Prvo, potrebna je kvalitetna i dosljedna revitalizacija postojećih objekata – kuća, palata. Imamo još dosta toga.
Pedeset godina nakon zemljotresa i dalje imamo ruševine, neregulisane, tradicionalne objekte koji propadaju.
A s druge strane, pored njih niču moderne, katastrofalne šestospratnice koje nemaju nikakve veze s Bokom. One konzumiraju prostor i blokiraju stare vodotokove, pa se javljaju bujice. Sijeku se stogodišnje hrastove šume...
Znači, prvo to. Potom, gradnja manjih porodičnih hotela, koji su vrlo prijemčivi.
U njima porodica može da sačuva staru palatu i ono što su nekada uživali njihovi preci, bilo da su to bili plemići, kapetani, a sada to mogu kvalitetno izdavati turistima, pa će sjedati u đardinu, avliji, kupati se dolje na ponti...
I, to su vrlo profitabilne investicije. Tek na kraju dolazi gradnja većih hotela, ali ne kondo-apartmana, nego pravih hotela.
Često te kondo-apartmane zovem pežorativno drugačije, jer su to apartmani s jednokratnom koristi. Korist ima isključivo onaj koji gradi, proda ih brzo, obrne pare i ide dalje.
Njega ne interesuju hoteli. Zašto Kotor danas nema dovoljno hotela? Zato što vjerovatno čekaju da se ti hoteli prenamijene u kondo-apartmane.
Navodno, to je "vještačko vlasništvo", pa imate hotel sa dvadeset soba, ali i dvije stotine apartmana. To nije turizam i od toga koristi nemamo nikakve. Imaju samo oni koji to grade.
Mi treba da gledamo svoj interes. Da bi se jedan hotel isplatio, prava investicija, potrebno je dvadeset godina. Odnosno, toliko traje da se otplati ulaganje, pa da se počne zarađivati.
To se vrlo dobro zna. Pričao sam o tome i sa pokojnim, blažene uspomene, Đorđem Radivovićem, koji su bili vlasnici naše čuvene Slavije, koji smo, eto tako, pustili niz vodu.
Bojim se da će tako proći i ostali objekti, kao što je već prošao Fjord, a bojim se i za Jugooceaniju. Ne izgleda mi da će biti sačuvana.
To je jednostavna priča: da li gledate svoj interes? Vjerujete li svojim očima ili onome što vam pričaju ovi što dolaze?
Kad sam bio direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, dolazili su iz bijelog svijeta i pričali kako će se preseliti u Boku, investitori, kako vole ovaj kraj, kako će dovesti porodice, ulagati...
U suštini, glavno je bilo da se mi – što bi narod rekao "zamaštrakamo" i pustimo da to ide svojim tokom, a lako će se oni poslije predomisliti, pa umjesto da žive ovdje, prodati sve i pobjeći-kazao je Lalošević.
