.png)
Podrškom protiv stigme
Izvor: Vijesti
Autorka, foto: Marija Pešić
Društvena stigma dodatno otežava položaj korisnika droga u manjim sredinama, kao što je Bar.
Iako podrška dolazi od sistema i civilnog sektora, situaciju komplikuju stereotipi i način života, što je često najveća barijera ka pomoći u smanjenju rizika i umanjenju štete, a pomoć postoji.
Takva je situacija i u CAZAS-ovom drop-in centru u Baru, u kojem korisnici droga mogu anonimno i besplatno preuzeti sterilni pribor za upotrebu droga, igle i špriceve, informisati se na brojne teme, pronaći odskočnu dasku do zdravstvenih institucija, savjetovati se.
Nevladina organizacija CAZAS, koja se bavi javnim zdravljem, započela je taj program prije skoro deceniju, a posebno su fokusirani na bolesti zavisnosti, bolesti koje se prenose putem krvi, radu sa mladima i ranjivim grupama.
Kako je “Vijestima” kazao Boban Sekulić iz te organizacije, program koji nude u Baru ima za cilj prevenciju širenja krvlju prenosivih bolesti i namijenjen je aktivnim korisnicima psihoaktivnih supstanci.
-To su osobe koje usled primarne bolesti zavisnosti nisu u mogućnosti da se odupru porivu da uzimaju droge u nekom periodu i značajan dio njih koristi te supstance intravenski, što predstavlja, rekao bih, značajan javno zdravstveni problem-ispričao je Sekulić koji je iz te borbe izašao kao pobjednik i sada pomaže drugima da umanje štetu koju donosi takav način života.
Istraživanja koja su radili, navodi on, pokazuju da je više od polovine onih koji droge koriste intravenski pogođen bolestima koje se na taj način prenose, a izazivaju virusni hepatitis C.
Ocijenio je da to predstavlja važan problem javnog zdravlja.
Upravo zbog toga je jedna od glavnih usluga koje nude podjela sterilnog pribora, što je zapravo program smanjenja štete.
Sve to rade u saradnji sa zdravstvenim sistemom Crne Gore, a kroz rad su uvidjeli da program daje rezultate.
-Servise smo proširili u skladu sa potrebama korisnika. Trudimo se da nam oni vrate korišćeni pribor i mi ga na adekvatan način odlažemo i samim tim se trudimo da taj materijal ne završi na ulici.
U našim dnevnim centrima imamo i higijenske servise. Mi omogućavamo korisnicima da donesu veš da im se opere i osuši. U Podgorici imaju mogućnost i da se istuširaju-ispričao je Sekulić.
Stigma postavlja nove izazove
Građani kojima su ovi servisi potrebni često ne žele da potraže pomoć i zbog stigme imaju otpor.
Postojanjem ovakvog centra dodatno im je olakšano da stupe u kontakt sa osobama koje mogu pružiti pomoć, koje ih razumiju i koje će na pravi način odgovoriti na njihova pitanja.
U sklopu centra postoji savjetovalište pa tako imaju priliku da razgovaraju sa psihologom, ljekarom ili socijalnim radnicima, budući da je među njima osjetna potreba za socijalnim programima koje država nudi.
Od pandemije korona virusa, uveli su i mogućnost davanja obrok paketa.
Kako tvrdi Sekulić, to znatno olakšava dnevne potrebe nekih korisnika.
-Ono što je najvažnije, imaju mogućnost da dođu, da u jednoj sredini koja je potpuno opuštena mogu da razgovaraju sa osobom koja ih razumije-naglasio je.
Vrlo je korisno i to što je svako od njih, kao i kolege koje rade sa korisnicima na terenu, obučen da pruži sve potrebne informacije o smanjenju rizika, posebno kada su u pitanju krvlju prenosive bolesti.
-Tu smo da im olakšamo pristup zdravstvenim servisima koje realizuje naš zdravstveni sistem, što je značajno jer u trenutku kada odluče da zatraže pomoć i uđu u program liječenja, mi smo tu da pred njih stavimo koje imaju opcije u okviru sistema-istakao je.
Barani koji čine dio ove populacije u početku su bili skeptični prema servisu, kaže radnik centra, ali sada ima oko 80 korisnika usluga.
U nekim slučajevima, korisnika servisa je više, ali jedan za njih nekoliko dolazi po sterilni pribor za injektiranje.
Za razliku od Podgorice, u Baru su imali problem u pristupu samoj populaciji jer “sredina je manja, ljudi su zatvoreniji, povezani su među sobom i tu dolazi do izražaja uticaja stigme pa su oni manje voljni da potraže pomoć i koriste ove servise”.
Na pitanje zašto je baš u Baru otvoren jedini centar pored podgoričkog, Sekulić odgovara da su prepoznali potrebu za time i da je Bar odskočna daska za cijelo primorje.
Sa sličnim izazovima susreću se u maltene svim regijskim gradovima, liše Podgorice i Nikšića, jer su ljudi zatvoreniji za saradnju.
-Uvijek nailazimo na sličan problem, na ljude koji su zatvoreni za saradnju, saradnju koja će njima da donese dobrobit i koja znači pomoć njima.
Spremni su i da ne dobiju pomoć, da pod uticajem stigme sakriju taj svoj problem ili ne govore otvoreno o njemu-kaže Sekulić.
Jedan od korisnika ovih usluga sa kojima su “Vijesti” razgovarale ispričao je da je za ovaj centar saznao par godina nakon njegovog otvaranja, te da u početku nije bio zainteresovan za usluge koje nude jer je mislio da se one tiču osoba koje koriste droge, a koje su materijalno ugrožene, te da nude egzistencijalnu pomoć.
Brzo je do njega, kako kaže, došla informacija da u centru može dobiti sterilni pribor.
Servise vidi kao pozitivne i kaže da zna nekoliko takvih primjera iz grada, kada su usluge centra i čist pribor za injektiranje značajno olakšali život sugrađanima koji nijesu bili u prilici da ga sami nabave.
Za njega je, ističe, posebno važan glas koji se proširio o dodatnim rizicima koje nosi ovakav način života, što je neke od njegovih poznanika natjeralo na mnogo pažljivije i odgovornije postupanje.
Sistem može pomoći
CAZAS usko sarađuje sa crnogorskim zdravstvenim sistemom, počevši od Ministarstva zdravlja do Doma zdravlja Bar, a Sekulić kaže da misli da ove institucije mogu ponuditi adekvatan i kvalitetan odgovor na neki od problema sa kojima se susreću aktivni korisnici.
Na taj način, kako ističe, može doći do potpunog izlječenja bolesti koju izaziva virusni hepatitis C zahvaljujući dostupnoj terapiji, a kod hepatitisa B uz regulisanu terapiju mogu živjeti bez većih problema i pogoršanja stanja.
Slična je situacija i sa osobama koje žive sa HIV-om. Ukoliko koriste terapiju onako kako to prepisuju ljekari, priča Sekulić, oni više ne mogu biti prenosioci virusa, što je vrlo značajno.
On kaže da misli da većina opšte populacije nije upoznata sa tim što doprinosi stigmi.
-U praksi, koji god korisnik da dođe kod nas i bez obzira koji servis da koristi mi se trudimo da taj kontakti iskoristimo da razgovaramo sa njim na ove teme.
Između ostalog, vrlo nam je bitno da ih upoznamo koliko je važno da se periodično testiraju i da znaju svoj status.
U pravcu toga, mi ponekad u saradnji sa Institutom za javno zdravlje i Domom zdravlja Bar organizujemo testiranja koja su namijenjena za ovu populaciju-.
Takva testiranja su besplatna i anonimna, napomenuo je, u sklopu Savjetovališta za HIV u domovima zdravlja u svim većim gradovima.
