.png)
Bar: Promovisana knjiga “Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori” Slobodana Čukića (VIDEO)
Autor: Radomir Petrić
Foto: Feral.bar
-Iza ovog djela stoje misija, posvećenost i fanatizam-ovim riječima je višegodišnje stvaranje knjige “Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori” opisao njen autor Slobodan Bobo Čukić na promociji održanoj u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” JU Kulturni centar Bar.
Pasionirani istraživač crnogorske istorije, podgorički publicista i novinar Slobodan Čukić je u pripremi ovog djela koje je objavila “Nova Pobjeda” obišao 450 pravoslavnih i 15 katoličkih grobalja širom države, istražujući na više nivoa prisustvo zmijskog kulta na grobljima u Crnoj Gori.
Čukić se večeras predstavio kao vrsni znalac crnogorske istorije i posvećeni tragač za njenim tajnama, koje čekaju da dobiju svoje mjesto u naučnoj periodici, a ovom prilikom je posjetiocima promocije prenio i dio svojih iskustava iz terenskog rada.
Moderator, prof. Neđeljko Đurović, predstavio je bogatu biografiju autora:
-Slobodan Čukić je ugledni novinar i publicista, autor više referentnih naslova u vezi sa našim istorijskim i kulturnim nasljeđem.
Urednik je rubrika Feljton i Arhiva u listu „Pobjeda“, član je crnogorskog PEN centra i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
Dobitnik je brojnih priznanja među kojima je i godišnja nagrada časopisa za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore „Komuna“-istakao je prof. Đurović.
-Ovu knjigu od mnogih istraživačkih poduhvata odvaja pristup prema prošlosti zasnovan na bezrezervnom entuzijazmu, koji, nažalost, u naše vrijeme nije tako čest.
Seoska pravoslavna groblja jesu odličan pokazatelj promjena u prošlosti, jer se radilo o izuzetno bitnom segmentu događajnosti u svakodnevnom životu crnogorskog naroda.
Ova knjiga, stoga, promatra komponentu običaja društva određenog vremena i određenog prostora, u ovom slučaju Crne Gore na nivou pravoslavnih grobalja.
Crnogorska etnologija dobila je ostvarenje koje dublje prodire u puteve naše arhaike, a vrijednost knjige je u tome što pruža saznanja i komparacije sa ostalim naukama koje direktno obrađuju istoriju kulture-rekao je pored ostalog o knjizi istoričar mr Petar Lekić.
Detalj sa promocije, foto: Privatna arhiva
-Autor pred čitaoca izlaže svoje istraživanje iz prvog lica, ostavljajući na njega utisak neposrednog iskustva, pa se može slobodno reći da ova knjiga ne prati tipične obrasce monografija, i upravo je u individualnosti autora kvalitet publikacije pred nama.
Fascinantan dio knjige predstavljaju opisi zmijara i vidara prema sjećanjima, koje je autor zapisao iz slušanja sagovornika. Od zaborava je otrgnut jedan dio prošlosti, koji podsjeća na čudesnu priču-dodao je Lekić.
Prema njegovim riječima, nakon čitanja se stiče zaključak da je čovjek u prošlim vremenima bio mnogo više povezan sa prirodom.
-Kapija prošlih života je ušla u spoznaju čitaoca, što je za svakog ko se bavi izučavanjem prošlih godina, cilj svakog izučavanja.
Posjetioci promocije, foto: Privatna arhiva
Svakako da je bogat prezentovan fotografski materijal nezaobilazan dio monografije.
Iza svakog opisa zmije na grobu stoji fotografija za potvrdu dokaznog postupka postojanja kulta zmije na crnogorskim pravoslavnim grobljima. Fotografije prate nadgrobni ćirilični natpisi o smrti pokojnika, kako bi se znalo kome grobu pripada kult-istakao je Lekić.
Indirektno, dodao je, istraživač je dao građu za pomatranje istorijata jedne čitave društvene zajednice.
-Vidi se da se sa protokom vremena uglavnom poboljšavao ekonomski položaj stanovnika, jer su grobovi bili bogatije ukrašeni sa različitim motivima.
Natpis na grobnom mjestu govorio je o percepciji života pokojnika od strane onog ko je osmislio i naručio natpis.
Vrijednost knjige je što pruža saznjanja i komparacije sa ostalim naukama koje direktno obrađuju istoriju kulture. Ovim pristupom vanredan terenski rad dobija na svojoj punoći-zaključio je Lekić.
U iscrpnom osvrtu na Čukićevo djelo i njegovo sveukupno naučno-istraživačko pregalaštvo, predsjednik Matice crnogorske mr Ivan Jovović je ocijenio da je Slobodan Čukić “polihistor koji referentno poznaje i tumači procese na crnogorskom prostoru, od antike do savremenog doba, a svoja stanovišta jasno i hrabro stavlja na uvid stručnoj i laičkoj javnosti“.
Predstavljajući vrijednosti Čukićevog istraživanja ove teme, Jovović je večeras ukazao i na dva istaknuta primjera prisustva ovog kulta na području srednjovjekovnog Bara:
- Autor ove publikacije je i među ispitanicima dobijao objašnjenja o kultu zmije na grobnim mjestima koja su i oni sami čuli od svojih predaka, a to naslijeđeno arhetipsko poštovanje ove životinje, odnosno totema, dominantno je povezano sa životom i kulturom Ilira na balkanskim prostorima još od sedmog vijeka prije nove ere.
Ivan Jovović, foto: Privatna arhiva
Upravo na ovakvom primjeru vidimo složenu etnogenezu stanovništva na crnogorskom prostoru s obzirom da uslijed etabliranih ideoloških matrica postavljenih tokom XIX i XX vijeka u istoriografiji i drugim humanističkim naukama, svjesno su marginalizovane predslovenske tradicije, koje su ušle u habitus crnogorskog ali i drugih okolnih naroda.
Međutim, mnogo prije, hrišćanstvo je u dugom vremenskom trajanju pokušavalo istjerati ovaj ilirski simbol iz narodnog vjerovanja, što, između ostalog, zaključujemo iz hagiografskog spisa o Svetom Hilariju, koji je došao u Epidaur, današnji Cavtat, da tamošnje hrišćane oslobodi velike opasnosti – ogromne zmije, što je bila personifikacija pobjede hrišćanstva nad paganstvom.
U kontekstu naprijed navedenog, treba napomenuti da se u dokumentima u Starom Baru spominje katolička srednjevjekovna crkva posvećena Svetom Hilariju (znamo joj i lokaciju – unutar samog bedema u jednom od bastiona Starog grada), koji se smatra svecem - zaštitnikom od ugriza zmije-naveo je Jovović.
U drugom primjeru, Jovović je citirao segment Ljetopisa Popa Dukljanina, djela za koje je kazao da je “simbolički gledano, krsni list crnogorske istorije i književnosti”:
-Da su zmije, kao totemi, integralni dio naše baštine svjedočanstvo nalazimo u Ljetopisu Popa Dukljanina.
U jednom od njegovih poglavlja dato je i žitije Svetog kneza Vladimira Dukljanskog, gdje su njegove svetačke moći prvi put prikazane kada je spasio svoj narod i vojsku od zmija.
Ova fabula ima istorijsku podlogu s obzirom da je u pitanju sukob između makedonske i dukljanske vojske nedaleko od Vladimirove prijestolnice u Krajini, krajem X vijeka.
Kako navodi Pop Dukljanin “Dođe car Samuilo u dalmatinske krajeve i udari na zemlju kralja Vladimira.
Kralj, pak, koji je bio sveti čovjek, ponizno se povuče i sa čitavim ljudstvom pope se na brdo koje se zove Oblik.
Kada je zatim došao car sa vojskom i uvidio da neće moći nadvladati kralja, jedan dio svoje vojske je ostavio u podnožju brda, a ostali dio povede sa sobom i krenu da osvoji Ulcinj.
Pored ostalog, na brdu Oblik bijaše žestoko otrovnih zmija, koje čim bi nekog ujele, taj bi odmah umro. One počeše da prouzrokuju velike gubitke kako u ljudima, tako i životinjama.
Tada kralj Vladimir izgovori sa suzama molitvu Gospodu, da bi svemogući Bog spasio njegov narod od te gadne smrti.
Bog je uslišio molitvu svoga sluge i od tog dana niko nije bio ujeden od zmija. Štoviše, ako, sada čovjeka ili bilo koju životinju na onom brdu ujede zmija, i čovjek i životinja ostaju živi i bez ikakve ozljede.
Na onom brdu od onog dana kada se molio blaženi Vladimir, pa sve do danas, kao da su zmije bile bez otrova"-podsjetio je Jovović.
