Da li korona može da spriječi održavanje cetinjskog Likovnog salona?
U rubrici Stav danas prenosimo reagovanje povodom odluke resornog sekretarijata Prijestonice Cetinje da čuveni Likovni salon “13. novembar” bude odložen do daljnjeg. Autor je teoretičar i istoričar savremene umjetnosti Mladen Zadrima, novinar sa Cetinja.
Šturo saopštenje da će se zbog aktuelne situacije vezane za pandemiju, Likovni salon “13. novembar” odložiti do daljnjeg, zazvučalo je kao da je neko jedva dočekao da se trsi te duse i uštedi par stotina eura koliko bi eventualno dobili prvonagrađeni umjetnici.
U digitalnoj eri, koliko god virus bio opasan, nije se smjelo dozvoliti da se Salon ne organizuje. Tačnije, da se „odloži do daljnjeg“.
Nije veliki marifet napraviti internet prezentaciju desetak ili petnaest djela i biografija njihovih autora uz odgovarajući hard copy katalog. Time bi Salon, iako odavno u dubokoj krizi, održao vitalne funkcije, do nekih boljih i za kulturu srećnijih vremena. Time bi se pokazalo da je Salon živ, da neko iskreno brine i misli o njemu.
Odavno više ne važe opravdanja tipa da je Salon izgubio na značaju raspadom nekadašnje države, da su ničim neizazvane sankcije uticale na pad kvaliteta, da su umjetnici manje zainteresovani...
Dovoljno je vremena prošlo i zabrinjavajuće je da se niko, za sve ove godine, nije pozabavio tim problemom. Kako da se Salon obnovi na kvalitetan način, da živi i radi dvanaest mjeseci u godini, da ne bude samo puka smotra kojom se upotpunjuju trinaestonovembarske svečanosti.
Salon je mnogo više od svega toga. Makar bi trebao biti. Patetično bi bilo nabrajati ko je sve i kada izlagao na cetinjskom salonu. Kakve gromade moderne i savremene umjetnosti Crne Gore i nekadašnje SFRJ!
Stoga, Cetinje ima moralnu obavezu da održi Salon u životu. Ne trebaju za to veliki novci, treba mnogo manje nego za organizaciju trećerazrednih promocija i manifestacija.
Najstarija likovna smotra u državi se, doduše stidno, kroz određene medije, što zbog neznanja, a što zbog agresivnih promotera sličnih manifestacija, želi gurnuti u zaborav.
Jednom je Salon bio klinički mrtav. No, zahvaljujući entuzijastima, Cetinjanima koji su tih mračnih devedesetih kako - tako održali ime Salona održan je i kontinuitet u vremenu kada su muze ćutale, a gruvali topovi.
Topovi, fala bogu, sada ne gruvaju, nema sankcija, a Crna Gora ima čitavu armiju mladih talentovanih umjetnika koji su željni afirmacije. Treba im pružiti šansu, a Salon postaviti na mjesto koje mu sa pravom pripada. Virus ne može i ne smije biti prepreka.
Mladen Zadrima
- Tagovi:
- Cetinje
- Mladen Zadrima
- Likovni salon
