.png)
Udruženje folklornih ansambala: Seminar posvećen „Lastovskoj svadbi“ (VIDEO)
Izvor: UFACG
Foto, video: Goran Šaban
U organizaciji Udruženja folklornih ansambala Crne Gore (UFACG) i KUD „Boka“ iz Tivta, u KIC “Budo Tomović” održan je XIV stručni seminar sa temom „Lastovska svadba“ što je i prvi veći projekat Udruženja u ovoj godini.
„Lastovska svadba“ je zamišljena kao višeetapni projekat sa ciljem doprinosa očuvanju nematerijalne kulturne baštine – lokalnog folklora, kroz različite umjetničke forme sela Gornja Lastva, smještenog na padinama Vrmca.
Gornja Lastva predstavlja važnu kulturno-istorijsku tačku u razvoju Tivta, uživa status zaštićene ambijentalne cjeline, i već duže vremena plijeni pažnju javnosti što svojim značajem ali isto tako i inovativnim i edukativno-zabavnim karakterom.
Krajnji cilj ovog projekta je scenska adaptacija svadbenog običaja Gornje Lastve tj. produkciju folklorne predstave, koja podrazumijeva angažman stručnjaka iz oblasti dramaturgije, režije, scenografije, glume, umjetničke igre i pjesme.
Ova predstava sa pratećim promotivnim aktivnostima – radionicama, izložbom, seminarima i obukama, donosi potpuno nov kulturno-edukativni sadržaj, čime će se uticati na povećanje informisanosti zajednice o ovoj dragocjenoj kulturnoj baštini, i poslužiti kao primjer dobre prakse svim drugim folklornim društvima da na sličan načim obrate pažnju na svoje mikrookruženje.
KUD „Boka“ je u saradnji sa UFACG okupio predstavnike petnaestak anasambala iz Crne Gore sa više od 50 učesnika na stručnom seminaru.
Predavači su bili Vidak Božović, Monika Trajčevska, Saša Mamula, Jelena Božović i Aleksandar Saša Magovčević.
Tokom seminara polaznici su imali priliku da se upoznaju sa Gornjom Lastvom i specifičnim lokalitetom i ambijentom, obrađen je cjelokupni svadbeni običaj tog lokaliteta sa posebnim akcentom na vokalnu muzičku tradiciju, na tradiciju igre, nošnje, nakita i oružja.
Polaznici su, takođe, imali priliku da se upoznaju i sa projektom „Lastovska svadba“ od same ideje, pripreme i prikupljanja sredstava, zatim, realizacije istraživačkog rada do prezentacije istraživanja i primjene onoga što se postiglo istim i planom za realizaciju krajnjeg cilja – folklorne predstave.
Uz napomenu da je svadba jedan od najvažnijih događaja u životu Bokelja, pa tako i Lastovljana i da je istraživanje pokazalo da je ta važnost kroz istoriju bila veća nego danas, svadbeni običaji mogu se podijeliti na predsvadbene, svadbene i posvadbene običaje.
U folklornoj tradiciji Boke Kotorske postoje narodne igre sa i bez instrumentalne pratnje.
Najveći broj tradicionalnih igara Boke Kotorske nema instrumentalnu pratnju, nego se izvode uz pjesmu koja prati igru.
Pjesma koja se pjeva tokom izvođenja igara uglavnom je usklađena ritmom i tempom.
U sklopu seminara obrađene su i uvježbane sljedeće pjesme koje su bile zastupljene u Gornjoj Lastvi: Ovaj mere staj mere / Lali lako, Đevojčice đul dušice, Ivanje-cvjeće Petrovo, Kad se mlada spravlja na vjenčanje, A Bog da ni Bog da i Razvila se bandijera.
Narodne igre i nošnja
Kada se detaljno prouče narodne igre Boke Kotorske, mogu se izdvojiti sljedeći tipovi: Varijante tzv. Zetskog kola (npr. dobrotsko i škaljasko kolo…), Tip Dalmatinskog taneca (npr. rom, šotić), Igre koje vode porijeklo iz Hercegovine (npr. lali lako, đevojčice đuldušice), Igre srbijanskog tipa (npr. igra kolo na dvadeset i dva), Kolo sv. Tripuna (sastoji se iz dvanaest figura).
Poznavajući prošlost, danas se može zaključiti da prilike za igranje u Boki nisu bile tako česte.
Najviše se igralo u svatovima i na crkvenim slavama. Najsvečanija slava u Boki je obilježavanje dana sv. Tripuna, patrona Kotora.
Na seminaru su polaznici uvježbali sljedeća kola: Ovaj mere staj mere / Lali lako i Đevojčice đul dušice.
Narodne nošnje, u svojim različitim varijantama, dragocjen su svjedok različitih aspekata narodnog života.
One otkrivaju sliku podneblja, prirodne i klimatske uslove, kao i privrednu djelatnost oblasti u kojoj su nastajale i u kojoj su nošene, dok na individualnom planu odaju etničku i vjersku pripadnost, socijalni, ekonomski i bračni status.
Osim toga, ljepotom i raznolikošću oblika, materijala, boja i ukrasa, narodne nošnje nam jasno pokazuju inventivnost, nadarenost, znanje i iskustvo narodnog stvaraoca.
Neke od ovih nošnji karakteriše jednostavnost kroja i ukrasa, neke raznobojnost i višeslojnost.
Po usmenom predanju ženska bokeljska nošnja je primljena iz Italije ili Španije u XVI vijeku.
Bila je ovo prilika da se polaznici upoznaju i sa karakterističnim imenima pojedinih djelova nošnje kao što su: bustin, bran, župet(žumpet), kamižola, travesa i mulice, dok su djevojke naučile da je punđa – kotolača.
Bokeljska muška nošnja prema usmenoj narodnoj tradiciji potiče iz XVI vijeka kada je prenešena iz Španije ili Italije.
Najprije su ovu nošnju mogli nositi samo njeni članovi, da bi vremenom dobila opšti karakter i bila zastupljena u cijelom zalivu.
Zadržala se do današnjeg dana najviše zahvaljujući Bokeljskoj mornarici.
Kad je muška nošnja u pitanju polaznici su i tu naučili neke nove riječi: ječerma, kružat, koret, ćese, bječve i ćeverica.
Ljepoti dobrotske nošnje doprinosio je zlatni i srebrni nakit, koji su izrađivali čuveni kotorski zlatari, poznati po svojoj umješnosti širom Mediterana.
Uz bokeljsku nošnju išle su razne vrste naušnica, igala i ukosnica, ogrlica, privjesaka, broševa, i prstenja.
Veoma karakterističan i efektan ukras za glavu nevjeste je kukuljica.
Pravila se od tankog platna kružnog oblika, poput jastučića koji se prekrivao svilenom mrežicom i uz pomoć malih vrpci pričvršćivala se na punđi.
Nezaobilazni dio muške nošnje je bilo oružje. Bokelji su, zataknute u ćemer, nosili par kubura ili ledenica i mali nož, a o ramenu džeferdar.
Oružje se uglavnom izrađivalo u domaćim radionicama: „Puškari (tufekčije) su u svom zanatu najslavniji u Boki majstori, koji cijevi od puške divno srebrom vezu, a kundake u sedef i srebro opravljaju “.
Takođe, nosile su se i sablje i venecijanske puške tzv. Kremenjače ili Šarajlije, koje su se koristile za borbu na odstojanju, a kasnije prilikom svečanosti za počasnu paljbu – plotunski.
