.png)
Bar: Predstavljen "Stub soli" Aleksandra Radunovića Popaja
Izvor, foto: Bar info
Autorka: Ivanka Leković
Uprkos kišnoj i hladnoj noći, promociji knjige “Stub soli” Aleksandra Radunovića Popaja, u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” prisustvovao je veliki broj Barana.
Sa autorom je o ovom izdanju “Fokalizatora” razgovarala urednica knjige, Sanja Vojinović.
Radunović je, objašnjavajući svoj drugi po redu dramski tekst, istakao da je “pozorište jedno od rijetkih polja igre koje nam je preostalo”.
-Da biste pošli u pozorište i da biste konzumirali pozorišnu predstavu, morate da pristanete na jednu vrstu konvencije koja nije baš najnormalnija.
Ja poznajem većinu crnogorskih glumaca, sa nekima sam jako dobar prijatelj, pa je često teško da pođem i gledam svog prijatelja kako umire na sceni, da se uživim i vjerujem onome što gledam.
Iako znam da su to ljudi koji će poslije predstave otići kući, da su to daske scene na Cetinju ili u Podgorici, a ne Verona, Milano ili neki drugi grad, kad uđete u pozorište, apstrahujete i svoje vrijeme i ono što vidite, pretvarajući se da vidite nešto drugo.
To je jedan oblik igre koji nije uobičajen, posebno u današnjem vremenu.
Da biste pristali na tu vrstu igre, morate imati nešto u sebi, nešto što je povezano sa arhetipskim slikama i predstavama ljudi koji su davno živjeli-.
Radunović naglašava da “bez pozorišta i knjige postajemo sve gluplji”, ali ne misli na intelektualnu dimenziju toga, već vjeruje da dušu moramo hraniti kako bismo ostali cjeloviti.
-Pozorišta nema bez dramskih tekstova. Mislim da su tekstovi koje stvaramo sada, ovdje, važni jer pokušavamo da shvatimo što živimo – u kojem vremenu i prostoru, i kako.
Takođe, oni su važni za generacije koje će doći nakon nas, kada budu dešifrovali neke stvari. Ovo su svjedočanstva koja nisu podložna dnevno-političkim uticajima.
Dramski tekst, knjiga ili poezija su svjedočanstva koja bježe od usko političkih i istorijskih tendencija koje stvari guraju u jednu ili drugu vrstu stvarnosti-.
Na pitanje da uporedi tretman naših umjetnika i onih koji dolaze sa strane, Radunović je odgovorio pričom o bendu “Led Zeppelin”, koji se proslavio u svojoj domovini tek nakon što je postigao uspjeh u Americi.
-Da ‘Perper’, recimo, pođe za Beograd i tamo postane zvijezda, mislim da bi nas mnogo bolje plaćali.
Mislim da je strategija crnogorske države takva da doprinosi tome da mi svoje ne cijenimo-zaključio je on.
Sam naslov ovog dramskog teksta je metafora. Radunović kaže da je povezao biblijsku priču i razmišljao „u šta se mi pretvaramo dok gledamo zlo“.
-Pitanje smisla je jedno od najvažnijih pitanja koje čovjek sebi postavlja, oduvijek.
Biblija, iz koje sam uzeo ovaj motiv, zbornik je priča, među kojima je ona o Sodomi i Gomori i stubu soli. To je jedna od prvih i najvažnijih knjiga o tim i sličnim pričama.
Za mene je to metafora, ali ima ljudi koji su vjernici i koji vjeruju da je Biblija riječ Božija-.
Radunović ističe da su nam priče važne kako bismo naučili da živimo, ili, kako Umberto Eko na jednom mjestu kaže, „da bismo naučili kako da umremo“.
Knjiga je nastala nakon masakra u Medovini.
-Morao sam to da uradim, jer književnost može biti terapeutska, ali ne znam da li me je izliječila ili sam se skamenio-kaže autor.
Radunović je postavio pitanje smisla dok neko nekog ubija, kako se vratiti bilo čemu…
Podsjetio je da smo, nakon perioda relativnog mira nakon užasa Drugog svjetskog rata, ponovo na početku: „Ponovo vlada zakon jačeg i ponovo vidimo koliko su ljudi nemilosrdna bića“.
Kada je riječ o stanju na Cetinju nakon drugog masakra, Radunović ističe da je „stanje nelagode, zlo koje dolazi, spremno na sve, a ne postoji država koja bi ih spriječila“.
Jedna od tema koja ga, kako kaže, „progoni“ je priča o Šćepanu Malom. Do sada je pročitao više od hiljadu i po stranica pisama i vjerovatno će pisati i na ovu temu.
Posjetioci promocije na poklon su dobili po jedan primjerak časopisa za književnost i kulturu „Fokalizator“.
Radunovićeva knjiga prethodno je promovisana u Podgorici, Tivtu i na Cetinju.
Predstava „Stub soli“ igra se u pozorištu “Zetski dom” na Cetinju. Režirao je Javor Gardev.
