.png)
U Baru kao kod kuće: Inostrani državljani puni hvale na račun života u gradu pod Rumijom
Izvor: Vijesti
Autorka: Marija Pešić
Foto: Naslovna Marija Pešić
Inostrani državljani koji žive u Baru oduševljeni su morem, mediteranskom klimom, ali i gostoprimstvom, a kao mane grada pod Rumijom navode nedostatak javnog prevoza, manjak sadržaja za djecu, neljubasnost zaposlenih u državnoj administraciji i birokratiju.
Bar je proteklih godina postao jedna od najprivlačnijih destinacija u Crnoj Gori koju stranci biraju za život i dugotrajni boravak, a dopada im se i to što grad “živi” tokom čitave godine i što se osjećaju bezbjedno.
Odavno je za Barane postala svakodnevna pojava da čuju razne jezike u marketima, na šetalištu i u parkovima, školama i drugim mjestima.
Neki zaposleni u kafićima tek uče crnogorski jezik, pa se u kafa često naručuje na engleskom ili ruskom jeziku.
Prema rezultatima popisa iz 2023. godine, 7.534 stanovnika Bara ima strano državljanstvo, najviše rusko - 2.853, srpsko - 1.861 i ukrajinsko - 941.
Karta u jednom smjeru
Kako su neki od doseljenika kazali “Vijestima”, u Bar su došli jer je na dobrom glasu, iako pojedini nikad ranije nijesu posjetili nijedan grad u Crnoj Gori.
Olga Lukomčenko je rođena u Ukrajini, u Odesi. Prije nego što se doselila u Crnu Goru, živjela je deset godina u Rusiji zbog poslovnih obaveza.
U Bar se sa suprugom i dvojicom sinova doselila u junu 2022. godine. Djeca su tada imala pet, odnosno dvije godine, a sada pohađaju školu i vrtić u Baru.
-U Crnu Goru došli smo s namjerom da ovdje ostanemo zauvijek.
Naš dolazak nije bio privremen ili eksperiment - kupili smo kartu u jednom pravcu i donijeli čvrstu odluku da ovdje započnemo novi život-ispričala je Lukomčenko “Vijestima”.
Odabir grada za život bio je izazovan jer, kako kaže, nikada ranije nijesu posjetili Crnu Goru.
Iako su puno putovali po Evropi, Crna Gora im je bila nepoznata. Oslonili su se na informacije sa Interneta, na iskustva drugih ljudi i ono što su mogli saznati na daljinu.
Bar ih je privukao iz više razloga, navodi Lukomčenko.
To je grad koji “živi” tokom cijele godine, što je za njih bilo jako važno - nisu željeli mjesto koje funkcioniše samo tokom ljetnje sezone.
Najviše ih je, kako ističe, oduševilo gostoprimstvo ljudi, pa već imaju prijatelje, poznanike, radnike u marketima koji im se obraduju...
-Takođe, ovdje postoji dobra infrastruktura za porodice, mnogo škola, vrtića, igrališta i aktivnosti za decu.
Sigurnost je bila još jedan ključni faktor, Bar se pokazao kao mirno i sigurno mesto za odgajanje djece-kazala je ona.
Priča da joj se najviše dopada priroda, a prvenstveno more, koje obožava jer je rođena na moru, ali i planine, koje voli njen suprug jer potiče sa Kavkaza.
Kaže da u prirodi provode najviše vremena, pored mora, u šumama i istražujući Stari Bar.
-Danas, poslije više od dvije i po godine života ovdje, možemo sa sigurnošću reći da nismo napravili grešku u izboru.
Naprotiv, osjećamo se kao kod kuće i svaki dan nas Bar oduševljava”.
Zaljubljena u grad, pronašla i supruga
Dvadesetdvogodišnja Aljanur Masoničić doselila je u Bar prošle godine iz grada Almatiја, u Kazahstanu, i kaže da se od prvog dana zaljubila u svoj novi grad u kome je pronašla i supruga.
Najviše joj se dopada to što je sve blizu - prodavnice, kafići, plaža, dečja igrališta.
Ističe da ne mora da putuje daleko, sve je na dohvat ruke, što joj posebno znači jer ima malo dijete. Najviše voli da šeta šetalištem sa porodicom, uživa u morskom vazduhu i atmosferi.
Aljanur Masoničić, foto: Privatna arhiva
Najveća razlika između Bara i njenog rodnog grada je more, što grad pod Rumijom čini posebnim za nju.
-Druga stvar su ljudi. Ovdje su mnogo ljubazniji i pažljiviji, posebno prema trudnicama, majkama sa decom, starijima i osobama sa invaliditetom.
To se osjeća na svakom koraku, i veoma mi prija da živim u takvoj atmosferi-.
Masoničić kaže da se osjeća veoma prijatno, posebno zato što se udala za Baranina i što je Bar postao njen pravi dom.
-Ljudi su ovdje jako srdačni. Prihvatili su me sa toplinom, i to čini moj život ovdje udobnim i srećnim-.
Suprotnost hladnoj i ogromnoj Moskvi
Sagovornik “Vijesti” iz Moskve koji ima 37 godina, a koji je želio ostati anoniman, kaže da je u Bar doselio prošlog ljeta iz Turske.
Za Bar su se odlučili jer u njemu postoji međunarodna škola, a grad je na obali mora. Željeli su, kako ističu, prostran grad, sa puno mjesta za šetnju i odmor, a Bar je ponudio baš to.
Za njega i porodicu šetalište je omiljeno mjesto, a kaže da vole da redovno posjećuju i neke lokalne kafiće i restorane.
Teško mu je Bar uporediti sa Moskvom koja ima 20 miliona stanovnika, trideset puta više nego cijela Crna Gora.
-Ako posmatramo Bar isključivo kao grad, razlikuje se od Moskve po tome što nema javni prevoz, nebodere i širok asortiman proizvoda u prodavnicama.
Takođe, postoji malo dodatnih edukativnih aktivnosti za djecu, osim fudbala i košarke. Možda nije bilo dovoljno informacija, pa nismo pronašli ništa drugo.
Međutim, rješenje smo našli u međunarodnoj školi, koja djetetu omogućava da se bavi još nečim osim redovne nastave-.
Za Bar kaže da je veoma slabo naseljen, ali to smatra velikim plusom.
Navodi da na putevima gotovo da nema gužvi u poređenju s Moskvom, jer tamo, kako kaže, prosječno putovanje od kuće do posla traje do dva sata, a ako se ide van grada - i do sedam sati.
-Klima u Baru je mnogo prijatnija nego u Moskvi, zimi temperature u Moskvi mogu pasti ispod -30 stepeni...-.
Neljubaznost državnih službenika
Na pitanje šta je to što im nedostaje, ili čime nijesu zadovoljni u Baru, sagovornici “Vijesti” kazali su uglavnom iste stvari - nedostatak adekvatnog javnog prevoza, tržnog centra sa većom ponudom odjeće i obuće i neljubaznost zaposlenih u državnoj administraciji.
To su potvrdili i drugi stranci koji žive u Baru, a koje je novinarka kontaktirala putem Telegram grupa koje služe za njihovu međusobnu komunikaciju u Crnoj Gori.
Neki od njih su kazali i da fali svježeg voća i povrća, te da je često već pokvareno u radnjama, a na pijaci znatno skuplje.
-Nedostaju kursevi lokalnog jezika koje bi mogli da organizuju opština ili država.
Takve kurseve smo pohađali dok smo živjeli u Turskoj i mnogo su nam pomogli, kako u učenju jezika, tako i u upoznavanju kulture-kazao je jedan od sagovornika.
Obalna infrastruktura i plaže već dugo zahtijevaju održavanje i obnovu, smatra on.
Susreli su se i sa birokratskim izazovima, nezadovoljstvom i neljubaznošću državnih službenika i zaposlenih u prodavnicama.
-Za sada je to jedino negativno iskustvo koje smo imali - radnici u administraciji-.
Jedna sagovornica kaže da bi voljela da postoji mogućnost iznajmljivanja bicikala u Baru, jer smatra da bi to učinilo kretanje praktičnijim i raznovrsnijim.
Nedostaje joj i dobro klizalište, ljeti za rolere, a zimi za klizanje.
Više njih je istaklo da su kao najveći problem primijetili velike količine otpada koje turisti za sobom ostavljaju na plažama, što kvari ugođaj i njima koji sada već sebe vide kao “domaće”.
Prostor za poboljšanje u toku turističke sezone vide i u uređenju parkinga.
- Tagovi:
- Bar
- Rusija
- Ukrajina
- Škola
- Obrazovanje
- Doseljenici
